Ruska vlada povući će se postupno i dugoročno iz energetskog sektora

Ruska je vlada krajem prošlog tjedna objavila svoj plan o budućnosti energetskog sektora naslovljen kao Energetska stragegija 2030. nakog što je dokument potpisao premijer Vladimir Putin.

Dokument sadrži najavu vlade da buduću politiku prema energetskom sektoru temelji na postupnom povlačenju države iz naftne i plinske industrije te se počevši od 2013. godine državni proračun manje oslanja na prihode od izvoza nafte i plina. Plan za smanjivanje direktnog angažmana vlade u naftnoj i plinskoj industriji imao bi tri faze, a u dokumentu se najavljuje da bi se vlada počela povlačiti iz ovog sektora u razdoblju između 2020. i 2022. godine te da će se, kad je riječ o razvoju ovih industrija, oslanjati na privatne partnere.

Potaknulo bi se osnivanje energetskih kompanija iza kojih bi stajali institucionalni ulagači kao dioničari ili direktna strana ulaganja, što se poklapa i s najavljenim obećanjem ruske vlade o uklanjanju barijera stranim kompanijama koje žele investirati u ruski energetski sektor. U takav scenarij uklapa se i sastanak, održan u rujnu, između Vladimira Putina i čelnika nekoliko najvećih međunarodnih energetskih kompanija, na kojem ih je ruski premijer pozvao da sudjeluju u LNG megaprojektu Yamal. Projekt bi Rusiju stavio na globalnu kartu proizvođača i izvoznika ukapljenog prirodnog plina. Sastanku su, među ostalim, nazočili glavni direktor Royal Dutch Shella, njemačkog E.ON-a, ENI-ija, Mitsuija i Mitsubishija.    

Ovi planirani rokovi za povlačanje države iz naftnog i plinskog biznisa usuglašeni su i s najavom predsjednika Medvedeva, u obraćanju naciji početkom ovog mjeseca, kako će se do 2012. godine odrediti koji dijelovi gospodarstva će se privatizirati a koji će ostati u državnom vlasništvu. Prema ovom dokumentu proizvodnja nafte bi do kraja ovog perioda dostigla godišnju razinu od 530 milijuna tona, a proizvodnja plina 885 milijardi prostornih metara. Također, od 2011. godne počelo bi i postupno dereguliranje domaćeg tržišta nafte i plina i uvođenje tržišnih cijena za ova dva energenta. Plan je i da se povećava i udio u izvozu naftnih derivata, što ne zvuči kao dobra vijest za europske rafinerije nafte.    

Iako se radi o dugoročnoj strategiji koja najavljuje znakovite promjene u politici prema energetskim resursima, na kojima Rusija gradi svoju ekonomsku i političku snagu, ocjene o najavljenoj strategiji su podijeljenje. Jedne se ograničavaju na to da će uvođenje privatnog kapitala povećati efikasnost naftnog i plinskog sektora, dok neki analitičari tvrde da motivi za poziv privatnom kapitalu da sudjeluje u razvoju ruske naftne i plinske industrije mogu biti i u strahovanju da će aktualna ekonomska i financijska kriza biti dublja i dugotrajnija nego što se očekivalo, te da se na ta način traže novi izvori financiranja razvoja.  (Davorka Zmijarević)