S Europskom unijom nema pregovora, 99 posto posla je stvar prilagodbe

Prva lekcija koju sam naučio, a prenio sam je i hrvatskim kolegama, jest da ono što se zove proces pregovora s EU ima malo veze s pregovorima. Riječ je o prilagodbi. Čak 99 posto činitelja podrazumijeva internu prilagodbu, a svega jedan posto otpada na pregovore

Razgovarala: Bojana Božanić
[email protected]
Foto: Dražen Lapić

Novi mađarski veleposlanik Péter Györkös, jedan od glavnih pregovarača i ključnih ljudi pri ulasku Mađarske u Europsku uniju, u Hrvatsku je stigao s tri zadaće: pomoći Vladi i pregovaračima u procesu pristupanja EU i NATO-u te poraditi na jačanju bilateralnih odnosa. Svoju je karijeru Györkös počeo u Ministarstvu vanjskih poslova, a ponuda za mjesto veleposlanika u Hrvatskoj zatekla ga je u Uredu predsjednika Vlade na funkciji potpredsjednika za EU koordinaciju. Međunarodne odnose studirao je u Moskvi, doktorat branio u Budimpešti, a dio svoje karijere proveo je u Bonnu kao načelnik političkog odjela u Mađarskom veleposlanstvu. Dosadašnje iskustvo u promjeni mjesta boravka Györkösu je olakšalo prilagodbu životu u Hrvatskoj, pa je dva mjeseca nakon dolaska sa suprugom i dvoje djece uspostavio normalan obiteljski život u Zagrebu. Za Lider je pojasnio prilike za poslovnu suradnju dviju zemalja te izazove i probleme s kojima se susreo tijekom procesa pregovora.

• Prije dvadesetak godina Hrvatska je za dio Mađarske bila Zapad, a u pogranična područja putovalo se u kupnju traperica i sportske odjeće. Kakva je situacija danas? Što se sve promijenilo?
- I sâm sam često dolazio u Hrvatsku bilo u šoping ili na ljetovanje te se jako dobro sjećam što je Hrvatska tada značila za Mađarsku. No, Hrvatska je bila u krvavom ratu, dok su druge zemlje takozvanog bivšeg sovjetskog bloka nastavile sa svojim razvojem i tranzicijskim procesom. Usprkos svemu, divim se kako se Hrvatska oporavila i napredovala. Vide se posljedice, ali zemlja je na dobrome putu da dostigne ostale zemlje.

• Koje su asocijacije Mađara pri spomenu Hrvatske?
- Postoji osjećaj zajedničke prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Mislim da je to jedinstveni primjer u regiji - zemlje koje poštuju međusobne osjećaje uza zadržavanje različitih jezika i kulture. Siguran sam da će u narednim godinama te veze biti još jače. Prvo zbog infrastrukturnih projekata, poput koridora Vb jer će se od Budimpešte do Zagreba moći doći za manje od tri sata. Ista je situacija i s povezivanjem Budimpešte i Rijeke kao i rad na koridoru Vc. Postoje planove o zaštiti okoliša na području Drave, a obje strane surađuju na projektu Europski glavni grad kulture 2010.

• Kakva je situacija kad je riječ o poslovnoj suradnji?
- Strateško partnerstvo MOL-a i Ine primjer je dobre suradnje, a Mađarska je zainteresirana za daljnju suradnju, posebno na područjima energije i turizma. Postoji 1.600 malih i srednjih kompanija koje surađuju na bilateralnoj osnovi. I to je već nešto, za početak. No, to nas ne bi trebalo zadovoljiti, treba i dalje jačati bilateralnu suradnju.

• Mađarska je u EU ušla 2004. Je li danas situacija za većinu građana bolja ili lošija?
- Jedno je stvarni život, a drugo očekivanje javnosti. Nemojte me pogrešno shvatiti, ali ulazak u EU nije vezan uz iznenađenja, već uza stvaranje uvjeta za ‘soft landing’. Prosječni građanin dan nakon ulaska ne bi trebao osjetiti nikakvu promjenu jer je riječ o dugotrajnom procesu prilagodbe. Mađarska je odlučila postati dio EU 1989., a članica je postala 2004. Najdulje mađarsko tranzicijsko razdoblje traje do 2015., što znači da je riječ o procesu koji traje 25 godina, na koliko je raspoređeno ono što utječe na svakodnevni život.

• Postoji li dio društva koji je osobito profitirao ili izgubio ulaskom u EU?
- Nema specifičnih grupa društva koje bi postale žrtvom. Drugo je pitanje koliko se koja skupina osjeća pobjednikom. Ukupna situacija u državi je bolja, a svaki građanin mora sâm procijeniti. Neki su sektori i kompanije profitirali, dok za neke grupe društva pozitivni elementi nisu toliko vidljivi. Riječ je o povijesnom procesu i ne može se točno izmjeriti postignuto. Prednosti su uglavnom indirektne.

• Koliko je proces pregovora bio težak za Mađarsku?
- Prva lekcija koju sam naučio, a prenio sam je i hrvatskim kolegama, jest da se to zove proces pregovora, ali on ima malo veze s pregovorima. Šest je članica pokrenulo EU i uspostavilo okvir u kojem funkcionira, a poslije se svi koji žele ući moraju prilagoditi. Nije riječ toliko o pregovorima koliko o prilagodbi. Čak 99 posto činitelja podrazumijeva internu prilagodbu, a samo jedan posto 'otpada' na pregovore.

• Je li Mađarska postavila neke zahtjeve EU koji joj nisu odobreni?
- Htjeli smo prijelazno razdoblje za prodaju poljoprivrednog zemljišta jer je u Mađarskoj zemlja bila jeftinija nego, primjerice u Nizozemskoj. Da smo odmah nakon ulaska u EU otvorili tržište, takorekuć strancima, iako jednom kada uđete u EU nema stranaca, bilo bi im lako kupiti zemlju. Trebali smo zbog socijalnih i političkih razloga prijelazno razdoblje a, s druge strane, neke su zemlje članice, poput Austrije i Njemačke, rekle kako nije moguće da Mađarska uđe u EU ako se ne napravi neka restrikcija u vezi s pitanjem slobode kretanja radnika. I tako smo došli do rješenja koje je odgovaralo objema stranama. Za Hrvatske je građane, primjerice važno uspostaviti sustav upravljanja otpadnim vodama, a financijski su troškovi veliki itreba mnogo vremena za harmonizaciju. Zato postoji potreba za tranzicijskim razdobljem na tom području.

• Prema vašem mišljenju, koja će područja zahtijevati prijelazna razdoblja?
- Vidjet ćemo koliko će se takvih pitanja pojaviti. Još je prerano jer su zasad otvorena ‘lakša’ poglavlja. To ne znači da je riječ o lakšim pitanjima, već da je za ta poglavlja pravna stečevina limitirana, aquis nije toliko razvijen kao za, primjerice poglavlje sloboda kretanja roba.

• Znači, Mađarska je unaprijed zacrtala svoje ciljeve u pregovorima, poput prodaje poljoprivrednih zemljišta?
- Tako je. Kao zemlja kandidatkinja morate unaprijed odlučiti što želite pošto ste vi ti koji predajete svoje pregovaračko stajalište. Mađarska je na početku bila svjedok velikog iskušenja da traži mnogo prijelaznih razdoblja kao da je to mjera patriotizma, što naravno nije. Hrvatska će i sama vidjeti da je potrebno balansirati. Poljoprivredne kvote zasigurno će biti bitne, a za neka područja će zemlje članice tražiti prijelazna razdoblja. U Mađarskoj je to bio slučaj s restrikcijama za slobodu kretanja radnika. Članice ne žele kandidatima stvoriti probleme koji se neće moći držati pod kontrolom, no riječ je o teškom području jer se svi natječu na istom unutarnjem tržištu.

• Što vam je bilo najteže?
- Rekao bih da smo imali četiri kategorije problema. Nastojali smo zadržati nacionalna obilježja poput posebne tehnologije proizvodnje i buteljiranja vina Tokai jer to nije dio pravne stečevne, već spada pod nacionalne specifičnosti. Druga kategorija odnosi se na to da zemlja želi primijeniti aquis, ali ne može, zbog čega se traže prijelazna razdoblja. Postoji i dio prilagodbe u kojem zemlja može ali ne želi napraviti ono što EU propisuje, no mora platiti tu cijenu uz molbu za prijelaznim razdobljima. Najvažnija kategorija je novac, potpore u, primjerice poljoprivredi, ali i strukturnoj politici.

• Kada kažete da je novac problem, je li problematičniji dio doprinos budžetu Unije ili sredstva iz fondova namijenjena zemljama članicama?
- Jasno je koliko morate od prvog dana plaćati. Nema tranzicijskih razdoblja, ali u prvim godinama posvećuje se posebna pozornost kako se ne bi dogodilo da u nekom trenutku zemlja plaća više nego što dobiva. Postoji posebna kalkulacija doprinosa EU budžetu zemalja članica, sustav je kompleksan, ali jasan.

• Kakva su mađarska iskustva s potporama?
- Postoje različiti oblici pomoći, no dva su velika dijela: direktna plaćanja za poljoprivrednike i strukturne potpore. Oba su slučaja teška za pregovore, ali za Hrvatsku to ne bi trebao biti problem jer već postoji model 12 zemalja. Potpore zajednice temelje se na striktnim pravilima, a isplaćuju se naknadno, u čemu i jest najveći izazov. No, nije riječ o tome koliko je eura uplaćeno i isplaćeno, već kakvi su makroekonomski učinci za zemlju.

• Na što ste posebno ponosni u procesu pregovora?
- Preživjeli smo, svi, i to je pravi uspjeh. Nakon ulaska ništa se nije dogodilo, ni novim ni starim članicama - unutarnje tržište i institucije funkcioniraju.

• No, stopa rasta Mađarske je niska...
- To nema nikakve veze s pristupanjem. Riječ je o izazovima i velikim reformama poput zdravstvenog sustava, tržišta rada, obrazovanje. Za ta područja ne postoji pravna stečevina, već samo sposobnost članica. Postoje primjeri kako to gdje funkcionira, postoje smjernice i najbolji primjeri iz prakse, ali ne govori se, primjerice koja bi trebala biti razina nezaposlenosti. Treba razlikovati probleme nastale radi pristupanja EU i proširenja te one koji s time nemaju veze.

• Koja su vam poglavlja najteže pala?
- Imali smo probleme s čeličanama, kao što će za Hrvatsku to biti brodogradnja. Isto je tržište pa pravila moraju biti ista, a nacionalni budžet ne treba trošiti na nekonkurentna područja, već ta sredstva ulagati u druge grane koje mogu biti konkurentne.

• Što bi još Hrvatskoj mogao biti problem?
- Hrvatskoj bi pravna stečevina vezana uz poreze mogla predstavljati izazov. Poljoprivreda je uvijek teška, liberalizacija tržišta je izazov, a političko je poglavlje specifično. Kad smo počeli proces pregovora, EU se zapitao može li se vjerovati postsocijalističkim institucijama kad se oslanjaju na demokraciju, odnosno može li se vjerojavati mađarskim institucijama kao i nizozemskim. Pitanje je i koliko daleko Hrvatska može napredovati s reformama i kulturnim prilagodbama. Ne želi hrvatsko društvo i kompanije bolje funkcioniranje pravosuđa radi EU, već zbog sebe.

• Očekujete li nakon pristupanja veliku migraciju radnika kad je riječ o odnosu Mađarske i Hrvatske?
- Nemam projekcija za sada. Prerano je reći, ali mislim da neće biti problema. Tri godine nakon ulaska novih članica od 15 zemalja 10 je liberaliziralo tržište rada. Velika je razlika između ulaska Hrvatske i novog vala. Tada je bila riječ o 70 milijuna ljudi, dok Hrvatska ima 4,5 milijuna. No, i ako neke zemlje zatraže restrikcije, budu li htjeli ići raditi, ići će. Vjerojatno će biti restrikcije kada je riječ o građevinskim radnicima iz Hrvatske i zemljama poput Austrije i Njemačke, no i to je stvar pregovora.

• Što je s vlasništvom nad nekretninama?
- Hrvatska i Mađarska imaju sporazum o reciprocitetu, no dugoročno nema mogućnosti uvođenja restrikcije prema nacionalnosti. Svjestan sam osjetljivosti pitanja. I Mađarska je imala probleme kad je riječ o nekretninama u Budimpešti i uz jezero Balaton. No, ako investicija dolazi iz neke od zemalja članica, tada nije riječ o strancima.

• Kako je Mađarska riješila taj problem?
- Zatražili smo prijelazno razdoblje od 10 godina kad je riječ o prodaji poljoprivrednog zemljišta, a u pregovorima smo dobili sedam uz mogućnost da se prijelaz produlji još tri godine budemo li mogli dokazati da postoji velika razlika u cijenama u Mađarskoj i ostatku EU. Ne vidim zašto Hrvatska ne bi izborila nešto slično, bude li do toga došlo. Valja imati na umu da se ulaskom u EU nešto dobije, a nešto da.

• U prvih šest mjeseci mađarska ulaganja u Hrvatsku iznosila su 57,1 milijun eura, dok je u cijeloj 2006. bilo 36,8 milijuna eura investicija. Očekujete li i dalje takav rast mađarskih ulaganja u Hrvatsku?
- Neki sektori su već privatizirani, ali energetski, prehrambeni, uslužni i poljoprivredni sektor sigurno će biti zanimljivi. Prekogranična suradnja uz pomoć sredstava EU bit će vrlo važna jer, primjerice turizam može funkcionirati i drugdje, a ne samo na obali. Vinske ceste, biciklizam, projekti vezni uz termalne izvore otvaraju niz mogućnosti.

• Hrvatska uvozi robu u vrijednosti 1,09 milijardi kuna, dok u Mađarsku izvozi svega 365,5 milijuna kuna. Kakve su poslovne mogućnosti za hrvatske kompanije u Mađarskoj?
- Postoji neravnoteža, no mađarska je ekonomija otvorena i ne postoje restrikcije. Hrvatske su kompanije dobrodošle, a situacija će zacijelo biti bolja s otvaranjem zajedničkog tržišta. Poslovne mogućnosti ovise i o industrijskoj politici Hrvatske u budućnosti.