S gospodarskim rastom nižim od šest posto ne možemo servisirati dug

Izuzetno snažan gospodarski rast Hrvatske u predstojećem razdoblju nije tema za predizborno licitiranje, nego apsolutno najvažnija činjenica koja će odrediti kako ćemo živjeti sljedećih deset, pa i dvadeset godina. S postojećim stopama rasta trebat će nam 29 godina da dostignemo razinu razvoja najsiromašnijih zemalja Europske unije

Piše: Robert Hirc
Predsjednik Središnjeg interesnog odbora za gospodarstvo HNS-a
[email protected]

U idućih 10 godina, ako se želimo makar približiti standardu zapadnoeuropskih zemalja, donja granica gospodarskog rasta ne smije biti ispod 6% jer Hrvatska naprosto nema za to vremena. S nižom stopom rasta ne možemo servisirati postojeći rastući dug koji će i dalje rasti. Sadašnji dug iznosi oko 30 milijardi eura, u slijedeće 4 godine dug će biti između 35 i 40 milijardi eura i zato je jako bitno da se ostvari i odgovarajući gospodarski rast nacionalnog proizvoda.Dugoročno zadovoljavajući gospodarski rast od 6 do 8%  ne možemo ostvariti  bez znanja i obrazovanja. Ekonomija znanja uz dostizanje europskog prosjeka od 30% visoko obrazovane radne snage, razvoj uslužnih djelatnosti zasnovanih na znanju i na financijskoj industriji, uz stabilan makroekonomski okvir, poduzetničku inicijativu kroz poticaje i liberalizaciju tržišta rada i JPP, te uravnoteženi regionalni razvoj kroz decentralizaciju i povećanje iskoristivosti europskih fondova osigurat će nam potreban gospodarski rast.

Za ovu godinu, prema svim relevantnim prognozama, gospodarski rast na godišnjoj razini će biti između 4,6 i 4,9 %. Nedovoljno i sigurno da treba uložiti puno znanja i truda da se dostigne željeni rast od oko 8%. To nije nemoguće. Primjera radi, Latvija i Estonija bilježe rast od 11%, a rumunjski BDP je pod utjecajem domaće potražnje i rasta inozemnih ulaganja u prošloj godini iznosio 7,7%. Pišući ovaj odlomak, namjerno sam se oglušio na aktualne brojke koje ovih dana možemo čuti o gospodarskom rastu od 7% u prvom kvartalu. U situaciji povećanja osobne potrošnje i konstantnog povećanja uvoza, ova je brojka na vrlo klimavim nogama i ne daje nam razloga za zadovoljstvo. Na gospodarski rast utjecao je i jedan od najprofitabilnijih biznisa - gradnja stanova koji građani financiraju dugoročnim kreditima banaka, što je naravno, također investicija u osobnu potrošnju.Pored toga, gospodarski rast je u prvom kvartalu povećan i zbog blage zime koja je utjecala na veći broj noćenja u turizmu i bolje prihode od transporta. I dalje raste državna potrošnja - uvoz i dalje raste po većoj stopi od izvoza.

Bez izvoza nema zdravog rasta

Gospodarski rast  na zdravim temeljima dugoročna je vremenska kategorija koja neće biti ostvariva bez povećanja udjela izvoza u strukturi BDP-a. Sve drugo prikazivanje je napola prazne čaše kao napola pune. Gospodarski rast kao osnovni pokretač razvoja ovisi o ukupnom socioekonomskom okviru, a uloga države je da stvori takav okvir. To je naravno, pitanje sposobnosti, ali i političke volje. Rastući vanjskotrgovinski robni deficit ograničava brži gospodarski rast i razvoj. Rezultat je povećanje deficita tekućeg računa platne bilance i zato je neophodno usmjeriti se na povećanje produktivnosti i zaposlenosti.No, da demistificiramo cijeli problem:  nacionalnom ekonomijom trebamo upravljati načelom dobrog gospodara s istom pažnjom i odgovornošću kao što to radimo s osobnom imovinom.

Bismo li, primjerice, prodali vlastiti stan kako bi otišli na put oko svijeta i kuplili skupi sat? Ne bismo, naravno, jer po povratku s puta ne bismo imali gdje živjeti. Na put možemo ići tek kad imamo od kuda platiti taj trošak, a isto vrijedi za kupovinu skupog sata ili primjerice novog BMW-a.Za upravljanje državom moraju vrijediti ista moralna pravila. Ne možemo dovijeka rasprodavati nacionalno bogatstvo i dodatno se zaduživati i na tome temeljiti gospodarski rast. Te probleme nećemo riješiti plagiranim motivacijskim pjesmama, mahanjem zastava i dobro izrežiranim političim spektaklima.Upravo suprotno, razvoj zemlje dugoročno moramo temeljit na gospodarstvu utemeljenom na znanju  i na financijskoj industriji.

Nedovoljno iskorišteni fondovi   

Seljenje kapitala je globalni trend iz razvijenih zemalja u zemlje u razvoju, ali uvjet za to je jasno i transparentno poslovanje uz zaštitu ulagača.Financijski sektor u Hrvatskoj čini 11,5% novododane vrijednosti i 4. je najjači sektor sa samo 3% zaposlenih. U njemu je 30% zaposlenih s visokom i višom spremom što je zapravo europski prosjek ako se gleda ukupan broj zaposlenih.Dva i pol puta imamo niži društveni bruto proizvod od Europe, a naši građani 25 puta manje ulažu u fondove i tu imamo veliki, zasad nedovoljno iskorišteni potencijal. Investicijski fondovi ulažu znanje i novac, stvaraju novu kvalitetu i nakon otprilike 5 godina izlaze iz vlasničke strukture, a dodana kvaliteta nam ostaje. Potrebno je poticati ulaganja u razvoj biznisa u Hrvatskoj a politika tj. onaj tko vlada, može stvari otežati ili pojednostaviti i poticati. Ako se pošalje ispravna poruka tržištu, imat ćemo veću konkurenciju ulagača i svi će oni inzistirati na što boljem povratu svoje investicije, pa samim tim i na kvaliteti i uspješnosti pokrenutog biznisa.

To je kvaliteta na kojoj će se onda u poslovanju inzistirati i koja će, utopijski, polako postajati standard poslovanja koji se neće razlikovati od kvalitete poslovanja bilo gdje drugdje.Iako nam je investicijsko bankarstvo dosta slabašno i  nerazvijeno, svjetski nam kapital dolazi i treba ga iskoristiti umjesto da rasprodajemo nacionalno blago. Čak štoviše, treba ga iskoristiti i za izlazak naših proizvodnih i tehnološki dobro razvijenih kompanija na druga tržišta (npr. CROTRAM – hrvatski Airbus).Porez na kapitalnu dobit je nešto što nas sigurno čeka  u nekoj formi, no nikako danas, nego s vremenskim odmakom od nekoliko godina. Iznimka je, naravno, špekulativni kapital koji treba odmah oporezovati, a kriterij je minimalno vremensko ulaganje – možda 12 mjeseci.

Financijsko tržište nam je tek u razvoju i iz gore navedenih razloga ne smijemo si dozvoliti da pošaljemo krive poruke i potjeramo kapital. Ako uvedemo porez npr. na kamatu bit će to direktan udar na štednju građana, a to tržište je vrlo nepovjerljivo zbog propasti bankarskog sektora i još uvijek svježih rana.No, kad se i odlučimo za uvođenje poreza na kapitalnu dobit, nećemo uvesti sve poreze odjednom, jer svaki porez nosi i svoju poruku (porez na dividende, dionice, kamate). Uvijek treba paziti da nam se ne dogodi odljev kapitala zbog krivih poruka, kako se to dogodilo u Sloveniji kada je 1997. uvela porez od 25% i usporila rast tržišta, a kapital se odmicao. Mi srećom, nismo išli njihovim putem, pa smo ih u razvoju tržišta kapitala pretekli.

Hrvatska država i Vlada koja će joj nakon izbora biti na čelu mora osigurati stabilne uvjeta poslovanja čak ako i uvjeti nisu idealni. Investitor mora znati da bar u periodu od najmanje 4 godine neće biti ugrožen mijenjanjem pravila igre.Jedan od  problema koji je direktna prepreka ubrzanom gospodarskom rastu svakako je i neefikasno pravosuđe i korupcija. Iz  toga opet proizlazi, značajno smanjenje investicijske sposobnosti. U ovom trenu u Hrvatskoj je zapravo zaštićen dužnik i postoje mehanizmi kojima se podmirenje obaveza može otegnuti u nedogled, a vjerovnik je gotovo potpuno obespravljen. U takvoj situaciji nastaje lančana reakcija neplaćanja što izaziva val stečajeva kompanija. One bi u uvjetima zaštite prava vjerovnika mogle poslovati, zapošljavati ljude, stvarati novostvorenu vrijednost i u konačnici državi plaćati poreze.

Sva relevantna istraživanja pokazuju da građani i korupciju smatraju velikim problemom i da kvalitetno i učinkovito sudstvo nije iz teorije pretočeno u praksu. Imamo veći broj sudaca nego neke zapadnoeuropske zemlje, a broj riješenih predmeta nam je puno manji. Efikasnosti dakle nema, a upravo je uloga države da stvori efikasno pravosuđe, suzbije korupciju, da otvara prostor poduzetništvu i stvara poduzetničku klimu. Problem su svakako i administrativna opterećenja. Iako je proces sazrijevanja društva u našoj mladoj, ali uskoro punoljetnoj državi tekao sporije nego što bismo htjeli, ipak se pomalo događa da s velikih nacionalnih tema i busanja u prsa, pritisnuti glađu i hrvatskim praznim novčanikom u hrvatskom džepu, dolazimo na suštinsko pitanje standarda života i okretanja novim ciljevima.

Da bismo odgovorili novim izazovima koji nam predstoje u ovih nekoliko godina prije ulaska u EU i da bismo promijenili način razmišljanja i ponašanja, moramo biti itekako otvoreni za nova iskustva, posjedovati dalekovidnost, kreativnost, sposobnost preuzimanja donošenja čak i rizičnih odluka i biti spremni osobno preuzeti odgovornost za ishod.Država mora voditi proaktivnu, a ne restriktivnu politiku. Država je ključna prepreka razvoju gospodarstva ako ne stvara poduzetničku klimu i ne otvara dovoljan prostor poduzetništvu. Ako se stvari pravilno poslože, država može i mora biti ključni katalizator pozitivnih promjena u gospodarstvu. Kotač imamo. Treba ga samo znati zavrtjeti.