S profitom i bez plaća na milosti i nemilosti banaka

Budućnost Industrogradnje ovisit će ponajprije o tempu realizacije vlastitih projekata stanogradnje i umješnosti u pregovorima s bankarima, bez čijeg kapitala Industrogradnja, ali i nijedna tvrtka iz sektora, ne može preživjeti

piše Amir Kulenović

Samo nekoliko mjeseci nakon objave godišnjih rezultata Industrogradnje dobit od 181 milijun kuna istopila se i tvrtka je zapala u probleme zbog jedne od bitnih stavaka za bilo koju kompaniju - isplate plaća. Nakon kratkog štrajka u dvjema tvrtkama u vlasništvu Industrogradnje, Izoindu i Operativi d.o.o., kojim su radnici željeli utjerati svoje plaće od veljače do danas, Industrogradnja je u kratkom vremenu (isti dan) isplatila dio zaostataka.

Sporovi iz prošlosti

Očitujući se o, prema njima, neistinitim i tendencioznim napisima u medijima, predsjednik Uprave Josip Galinec rekao je da su problemi koje tvrtka ima povezani sa sveopćom nelikvidnošću u državi i sporošću pravosudnih i sudbenih tijela u rješavanju desetaka sporova koje je sadašnja uprava naslijedila iz prošlosti. Regionalni povjerenik Sindikata graditeljstva Hrvatske Ivan Kovačević tvrdi da stvari ipak nisu takve kakve se čine.

- Obrativši se radnicima u Donjoj Lomnici, Galinec je rekao da nitko neće završiti na burzi i da će sve zaostale plaće skoro biti isplaćene. Također je rekao da je u Operativi pokrenut stečaj iako nitko nije vidio dokument koji to dokazuje - kaže Kovačević dodajući da do danas nisu isplaćene plaće za ožujak i travanj i da ovih dana sindikalisti imaju novi sastanak na kojemu će odlučiti kako će nastaviti borbu za svoja prava, ne isključujući novi štrajk.

Radnicima ne ulijeva nadu u bolju budućnost ni objava Uprave tvrtke na Zagrebačkoj burzi u kojoj, među ostalim, stoji: ‘U slučaju stečaja navedenih društava-kćeri Grupa će nastojati sačuvati što više radnih mjesta.’

Čista dobit - 20 milijuna

Poslovanje Grupe Industrogradnje u 2009. teško je analizirati zbog nekoliko razloga. Prvi se odnosi na poslovanje Grupe, koje se obavlja putem sedam ovisnih društava i još nekoliko posredno povezanih tvrtki, a drugi na potpunu netransparentnost društva u ovoj godini. Naime, Industrogradnja se nalazi u grupi od 59 tvrtki koje još nisu objavile kvartalna izvješća na Zagrebačkoj burzi za prvo tromjesečje. Osim toga na uporno nastojanje da se dobije bilo kakva izjava o tome što se događa u toj tvrtki o kojoj su mediji nakon objave rezultata za prošlu godinu pisali hvalospjeve kao jedinom građevinaru koji se uspješno nosi s krizom, predsjednik Uprave Josip Galinec i još neki čelni ljudi u kompaniji ostali su nijemi i molili za strpljenje mjesec ili dva. Nažalost, njihovi radnici ne mogu toliko čekati plaće.
Kamo je isparilo 181 milijun kuna iz prošle godine? Na to pitanje ne može se dati jednoznačan odgovor čitanjem konsolidiranog izvješća koje je potpisala revizorska kuća Deloitte iskazavši vlastito mišljenje da su podaci prikazani objektivno i zrcale stvarno financijsko stanje Industrogradnje. Uvidom u detalje može se zaključiti da je dobit nastala prijenosom vlasništva na nekretninama u ovisna društva. Čista je dobit samo nešto veća od 20 milijuna kuna iako je i to vrlo dobar rezultat u odnosu na protekle godine u kojima je ta tvrtka iskazivala gubitke. Ipak, isto tako valja znati da je u protekloj godini izvršena novčana dokapitalizacija s čak 218 milijuna kuna koja bi osim za podmirivanje dospjelih obveza trebala služiti i za redovito poslovanje društva, u što se svakako ubrajaju i radničke plaće.

Povlačenje iz Rusije

Josipu Galincu može se oprostiti dio grijeha jer su kreditna kriza i val nelikvidnosti glavni razlozi lošeg poslovanja cijeloga građevinskog sektora. Dio problema s kojima se Industrogradnja suočava posljedica je i prijašnje uprave koja je poslovanje vodila na rođačkim temeljima i granici kriminala, zbog čega iz tog vremena potječe većina od nekoliko tisuća sporova na sudovima. Međutim, Galinca ne amnestira to što je tvrtka zatvorena prema javnosti i što se poslovi vode netransparentno, putem ovisnih društava.

Prema riječima sindikalaca radnici Industrogradnje trenutačno su aktivni na gradilištima dvaju objekata u Puli, u Zadru, Zagrebu te na dijelu autoceste Zagreb - Sisak. O poslovima u inozemstvu, koji su lani bili zaslužni za trećinu prihoda od prodaje (Rusija, Tatarstan) i nema govora, što upućuje na zaključak da se tvrtka potpuno okrenula domaćim, u ovome trenutku zbog nelikvidnosti dosta riskantnijim, poslovima. Takav preokret djelomično ima smisla jer je Rusija u još većim problemima u građevinarstvu. Ipak, čini se da je Uprava malo precijenila vlastite mogućnosti i zaletjela se u projekte za koje u ovom trenutku nema kupaca.

Kako kažu sindikalci, tvrtka u posljednjih godinu i pol stalno reducira broj zaposlenih. Kovačević tvrdi da svaki mjesec Industrogradnja na različite načine iz popisa zaposlenih briše 15-ak novih radnika, tako da bi kraj godine, nastavi li tim tempom, mogla dočekati sa 600-tinjak zaposlenih. Iako je kapitalizam katkad nemilosrdan i sudbine zaposlenika nisu kategorija o kojoj se investitori previše brinu, odgovorna uprava predstavila bi vlastite planove za restrukturiranje tvrtke, koji javnosti nisu dostupni. Konsolidacija poslovanja također pretpostavlja združivanje svih djelatnosti u jednu matičnu tvrtku, što nije praksa nove Uprave, koja je uz četiri stare tvrtke u protekloj godini osnovala tri nove: Industrogradnju projekte, Industrogradnju nekretnine i I grupu. Osim toga kupljen je 29-postotni udio u pulskom Bojoplastu i sklopljen nikad objavljen ugovor o suradnji s jednim od većih dioničara kojim je tvrtka stekla kontrolu nad većinskim udjelom u navedenoj tvrtki, no ona u 2008. nije uvrštena u jedan od subjekata konsolidacije.

Poseban odnos Industrogradnja ima s još dvije tvrtke - Planidal ulaganjima i Oportunitas ulaganjima. Te su tvrtke dva najveća dioničara u TOZ-u Penkali za čija je zemljišta bila zainteresirana Industrogradnja i - nemaju zaposlenih. Isplaćena im je pozajmica od 32 milijuna kuna, a u zalog su uzete upravo TOZ-ove dionice. Iako se može reći da je tu riječ o dobrom ulaganju, dvije tvrtke možda služe i kao paravan za kupnju 35-postotnog udjela u TOZ-u Industrogradnjinim novcem. Osim tog ulaganja kompanija je potkraj prošle godine posjedovala i dionice nekoliko veoma likvidnih hrvatskih kompanija u vrijednosti od 4,3 milijuna kuna koje se mogu smatrati gotovim novcem. Ako nisu prodane, radnici, ali i dioničari, mogu tražiti odgovor zašto to nije učinjeno.

Dividenda s 1. travnja

Industrogradnja, izgleda, pati od nedostatka bankovnog financiranja, koje je ove godine dostupno jedino državi i najvećim kompanijama. Činjenica da u strukturi duga prevladavaju kratkoročne obveze Galincu nije dopuštala manevarski prostor za reprogramiranje duga, tako da se sada može samo nadati da će se tempo plaćanja potkraj godine popraviti i započeti projekti početi donositi financijsku dobit. Budućnost Industrogradnje ovisit će ponajprije o tempu realizacije vlastitih projekata stanogradnje i umješnosti u pregovorima s bankarima bez čijeg kapitala Industrogradnja, ali i nijedna tvrtka iz sektora, ne može preživjeti. Pozitivan učinak imalo bi i rješavanje brojnih sudskih sporova (Duga Uvala, Hospimedica itd.).

Galincu i Upravi može se zamjeriti manjak sluha prema vlastitim zaposlenicima i nedovoljna transparentnost prema dioničarima izvan vlastita kruga. Kako inače objasniti razmatranje isplate dividende, a samo dva mjeseca poslije kašnjenje u isplati plaće za veljaču i travanj? Možda podatkom da je ta obavijest imala nadnevak - prvi travnja.