S rastom od 8 posto Vijetnam je novi ?igrač? s Istoka

Donedavno siromašni, Vijetnamci danas kupuju televizore, kompjutere i kamere, odlaze u obližnji Bangkok u shopping i na ljetovanja

Pripremio: Vanja Figenwald

Ulaskom, početkom godine, u Svjetsku trgovačku organizaciju Vijetnam je završio putovanje prema punoj integraciji u svjetske ekonomske tokove dugo trideset godina. Uz rast od oko osam posto godišnje, danas se ova donedavno posve zaboravljena i ratom osiromašena zemlja, nameće kao još jedan ‘igrač’ s Istoka koji privlači najveće kompanije poput Intela, Nikea, Ikee i Canona i otvara perspektive za drukčiji način života i razvoja. No, Hanoj je još uvijek predan onome što naziva ‘socijalistički orijentirana ekonomija’. To u praksi znači održavanje vodeće uloge kompanija u državnom vlasništvu, što bi moglo ifrustrirati strane kompanije koje se trenutno naguravaju u želji da ponude sve, od bankovnih usluga do su-permamrketa i telekomunikacija na mladom i bogatom vijetnamskom tržištu koje broji 83 milijuna ljudi.

Ekonomisti upozo-ravaju da bi odlučnost vijetnamske vlade da zadrži kontrolu nad ključnim industrijama mogla ometati njihov put prema prosperitetu, stvoriti jak protekcionistički impuls i ugušiti razvoj mladog privatnog sektora koji već nailazi na probleme pri dobi-janju zemlje i kredita, i na sumnjičavost vlasti prema privatnom kapitalu. No hanojski vođe ne popuštaju.
- Država kontrolira ključne ekonomske situacije. Dopušta se mali, obrtnički kapitalizam koji može ostvariti izvoz i osigurati zaposlenja, ali koji neće narušiti vodeću ulogu države - kaže Jonathan Pincus, viši ekonomist Ujedinjenih naroda u Hanoju - Mislim da to nije model koji će ih dovesti do prosperiteta srednje razine. Ili će se njihov sadašnji razvoj brzo usporiti ili takav ekonomski model treba mjenjati.

Dominacija državnih tvrtki

Trenutna dinamika i potencijal Vijetnama zasad su neosporivi. Njihovu ekonomiju dijelom pokreće izvoz u SAD s kojim je Vijetnam potpisao trgovinski ugovor kojim su drastično snižene carine na vijetnamske proizvode. Taj bilateralni ugovor, potpisan 2000. godine nakon dugih pregovora, omogućio je kompanijama poput Nikea, Victoria’s Secret i Disneya da kapitaliziraju najobilniji vijetnamski resurs - motivirane, marljive i mlade radnike. Američke statistike pokazuju da je razmjena SAD i Vijetnam dosegla 8,1 milijardu dolara 2006., od čega je 7,2 milijarde dolara bio vijetnamski izvoz. Šest godina prije ta je razmjena iznosila 1,1 milijardu dolara, od čega je vijetnamski izvoz bio manji od 400 milijuna dolara. Nagli porast izvoza i zaposlenja, pokrenuli su potrošački boom.

Vijetnamci kupuju televizore, kompjutere i kamere, odlaze u obližnji Bangkok u shopping i na ljetovanja. No, Vijetnam je još uvijek opterećen nasljeđem starog, dirigiranog ekonom-skog sistema. Njihova velika, sklerotična birokracija ima široka diskreciona prava, ali ih, srećom, nerado koristi u donošenju bitnih odluka. Mediji su ograničeni u slobodama, sveučilišta malaksala, pravosudni sustav netransparentan i ovisan o politi-ci. Korupcija je raširena. Čak i nakon dva desetljeća reformi, ekonomija je još uvijek pod dominacijom velikih i neefikasnih državnih tvrtki, koje čine 38 posto BDP-a, stvaraju jak antikonkuretnski pritisak i razbacuju ograničene državne resurse.

Ulazak u WTO trebao bi im pomoći u borbi s ovim problemima, jer ih obvezuje na dugoročne programe reformi, liberaliza-ciju i privatizaciju, što će modernizirati ekonomiju i vlast te stvoriti ujednačene uvjete za strane kompanije. No, mnogi strani investitori koji su požurili u Vijetnam mogli bi naići na vrlo trnovit put prema profitu, zbog postojećih interesa koji koriste birok-ratske i političke instrumente kako bi obranili svoj teren i oduprli se promjeni. Usprokos preuzetim obvezama u WTO-u, hanojski komunisti još uvijek su podijeljeni po pitanju opsega u kojem bi državne tvrtke trebale biti prepuštene pritisku otvo-rene konkurencije, a da se i ne govori o potrebi prepuštanja nekih privatnicima.

Po uzoru na ‘kineski model’

Dok s jedne strane predaju kontrolu nad malim i srednjim poduzetništvom, s druge strane, vlasti ubrizgavaju velike količine novaca u neke državne tvrtke u nadi da će stvoriti nacionalne prvake slične južnokorejskim chaebol. Ciljani sektori su osi-guravateljska društva, minerali, nafta, brodarstvo, telekomi i struja. Hanoj je uspostavio državni holding, nalik na singapurski Temasek, koji upravlja njihovim ulaganjima i maksimizira prihode. U želji za uspostavom razvoja kontroliranog od države, Vijetnam se povodi za primjerom svog velikog i moćnog susjeda Kine, čija je ekonomija transformirana u nešto što mnogi zovu «kapitalizam po centralnom komitetu?, u kojem vlasti pažljivo oblikuju tržišne sile i izravan rast. Mnoge druge istočnoazijske države postigle su održiv razvoj i bolje životne standarde kroz takvu ad hoc mješavinu tržišnih reformi, državnih politika i protekcionizma, uz odbacivanje tzv. «vašingtonskog konsenzusa?, koji zahtjeva agresivnu priva-tizaciju i liberalizaciju.

Bez obzira na to, mnogi ekonomisti se boje da Hanoj neće niti u stanju transformirati neefikasna i često duboko korumpi-rana državna poduzeća, koja nikad nisu operirala s motivom profita, u istinski konkurentne kompanije. Upravo suprotno, rizik je da će usisati vrijedan kapital koji bi drugi mogli puno korisnije upotrijebiti. Banke u državnom vlasništvu, koje drže oko 70 posto ukupnih bankovnih sredstava u zemlji, već su sada opterećene dugovima neuspješnih kompanija. Pincus kaže kako mnoga poduzeća ne stvaraju profit, za razliku od korejskih chaebol koji su dobili subvencije i povlašten pristup doma-ćem tržištu, ali uz uvjet da budu realno konkurentni i sposobni osvajati tržišta. No nije jasno tko će ih i kako na to natjerati.

Usko grlo - infrastruktura

Korupcija je jedan od razloga za mogući neuspjeh. I sama vladina agencija za praćenje i proučavanje ekonomskog up-ravljanja (CIEM) procijenila je prošle godine da se izgubilo između 20-40 posto investicija kroz «curenje i razbacivanje?. Državni dužnosnici kažu kako su vlasti svijesne potrebe za prisiljavanjem državnih tvrtki na podizanje razine poslovanja i opasnosti ako u tome ne uspiju. Problem je, kako nadvladati razne postojeće interese. Nije samo teška industrija usposta-vila privilegiranu poziciju. Posljednjih godina državna poduzeća, uključujući i neke urbane i provincijske uprave, vojsku i vla-dina ministarstva, proširili su se na uslužne djelatnosti poput telekoma, maloprodaje, hotele i razvoj nekretnina. Mnogi od tih poslova imaju mutnu vlasničku strukturu uz sudjelovanje nekih privatnika, ali gotovo svi imaju neki oblik moćne političke protekcije koja će pokušati spriječiti razvijanje jake konkurencije.

S pristupanjem WTO-u mnoge će tekstilne kompanije pojačati proizvodnju, kao i proizvođači pokućstva, obuće, printera i ostalih proizvodnih dobara. Intelov plan da izgradi tvornicu poluvodiča u Ho Ši Minu, bivšem Sajgonu, mogao bi biti uvod u veća ulaganja u sektoru visoke tehnologije. Ipak, javljaju se mnoga infrastrukturna uska grla i postojeća postrojenja sve više se naprežu pod rastućom potražnjom. Državna elektroprivreda predviđa manjak od 1700 megawatta slijedeće godine. Luke u blizini Ho Ši Mina, izvoznog središta zemlje, već su sad pretrpane a nove se neće otvoriti barem još tri godine. Iako Hanoj ima ambiciozne infrastrukturne planove, sa sve većom ulogom privatnog sektora, napreduje se sporo.