Sabor bi morao Vladi zabraniti sklapanje tajnih ugovora

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Problemi vezani uz Sunčani Hvar slični su slučajevima prodaje HT-a i Ine. Javnost je morala biti obaviještena o tome što točno piše u kupoprodajnim ugovorima

Nakon posljednjih burnih tjedan dana o takozvanom javno-privatnom partnerstvu nad hotelskim poduzećem Sunčani Hvar mogla bi se napisati prava bajka. Priča bi išla otprilike ovako:
'Zločesta Orco Property Group krenula je u osvajanje većinskog udjela u Sunčanom Hvaru. Pobunio se hvarski gradonačelnik Pjerino Bebić tražeći da Grad Hvar konačno dobije kontrolni paket od 25 posto dionica, kao što je Vlada obećala prije više od godinu dana. Premijer Sanader i potpredsjednik Vlade Polančec, osjetljivi u predizborno vrijeme, odmah su krenuli u akciju, uvjerili Orco grupu da dopusti svim postojećim dioničarima da sudjeluju u dokapitalizaciji od 88 milijuna kuna. Donijeli su i političku odluku da Vlada prepusti Gradu Hvaru 25 posto dionica. Hvar će u dokapitalizaciju morati uložiti 15 milijuna kuna i imat će predstavnika u Nadzornom odboru. Ostatak za tu fazu dokapitalizacije dat će država i svi će živjeti sretno i zadovoljno...'

Zapravo, nije riječ ni o kakvoj bajci nego o surovoj priči o dvoličnosti, kako u samom Hvaru, tako i na razini države. Pozitivna je strana u cijeloj sapunici luksemburška Orco grupa, koja je pod plaštem javno-privatnog partnerstva zapravo ušla u privatizaciju Sunčanog Hvara.
Najprije o Hvaranima... Godinama su mirno gledali kako hotelska kuća od koje živi cijeli otok propada. Nikad im nije palo na pamet da je preuzmu u cjelini ili djelomično, da se zaduže kod banaka, unajme kvalitetne menadžere i dignu je 'iz mrtvih'. Bunili su se i kad je počela privatizacija, a sada kad je, zahvaljujući i Orcovim dobrim potezima, cijena dionica Sunčanog Hvara na burzi znatno skočila - sad bi Hvarani kontrolirali.

Kao što se često priča kako bi ljudi uz obalu voljeli da im turisti samo šalju novac za ljetovanje a da ih ne maltretiraju svojim dolaskom na more, tako sada ispada da bi Hvarani bili zadovoljni da im Orco grupa ozdravi hotelijerstvo, ali da nikad ne postane većinski vlasnik. Kad je o hrvatskoj Vladi riječ, olakotna joj je okolnost što je odabrala, za sada, čini se, solidnog ozdravitelja Sunčanog Hvara. Kriva je, međutim, što je u taktiziranju pri privatizaciji Sunčanog Hvara pred javnošću tajila pravu istinu, naime, da će Orco nakon 2010. biti većinski vlasnik Sunčanog Hvara i da tu lokalna zajednica nema što prigovarati.

Još je veći grijeh Vlade u još jednom tajnom ugovoru što ga je potpisala. Rodonačelnik tajnih ugovora je Borislav Škegro, koji je s Deutsche Telekomom svojedobno sklopio ugovor kojim je DT-u legalizirao monopol u fiksnoj telefoniji do 2005. godine. U istu zamku upleo se i Ljubo Jurčić, koji jest prodao četvrtinu Ine mađarskom MOL-u za 505 milijuna dolara, ali je tajnim ugovorom, koji se prepravljao do posljednjeg trenutka, Mađarima dana nesrazmjerno velika vlast u upravljanju. I u slučaju DT-a i MOL-a naizgled pristojan novac koji je dobiven prodajom dioničkih paketa uvelike je smanjen tajnim dijelovima ugovora.

Treći upad u zamku tajnih ugovora izveli su Hebrang, koji je počeo priču sa Sunčanim Hvarom, i Polančec, koji je u Vladu došao u vrijeme raspleta. Iz dostupnih dijelova ugovora vidljivo je da je samo stvar dobre volje (i mudrosti) vodstva Orco grupe što u ovoj fazi dokapitalizacije od 88 milijuna kuna pristaje dopustiti ostalim dioničarima da srazmjerno uđu u dokapitalizaciju. Sam ugovor dao im je pravo da to učine sami i da vrlo brzo postanu većinski vlasnik oživljenog Sunčanog Hvara.

Zbog svega toga, krajnje je vrijeme da Sabor izglasuje zakonsku obvezu da i prije početka neke velike prodaje državnih tvrtki (ako nije riječ o izlistavanju na burzi) svim potencijalnim kupcima bude jasno kako će se kupoprodajni ugovor morati smjeti javno objaviti.
Takvo rješenje moralo bi biti u dugoročnom interesu svih političara - i vladajućih i onih koji će to možda postati. Kad sve bude javno, i s njih će se skinuti sumnja da je možda u sve upletena i korupcija. Naravno, 'mali' je problem u tome što prezadužena zemlja kakva je Hrvatska često mora pod svaku cijenu, uz tajne uvjete, prodavati svoje 'obiteljsko srebro'.

 Kraj