SAD, Japan i Kina najveći uvoznici nafte

Visoke cijene nafte pokretač su jednog od najvećih transfera bogatstva u povijesti, piše u subotu The Washington Post.Potrošači nafte svakoga dana plaćaju četiri do pet milijardi dolara više za sirovu naftu nego prije pet godina, pumpajući više od dva trilijuna dolara u trezore naftnih kompanija i zemalja proizvođača nafte samo u ovoj godini

Posljedice su vidljive i iznutra i izvana: ljutnja na kineskim benzinskim crpkama i napuhano samopouzdanje Kremlja; novo oružje u Čadu i nova rafinerija nafte u Saudijskoj Arabiji; kampanja protiv vožnje u Južnoj Koreji i skok prodaje Toyotinih hibridnih automobila; fiskalno opterećenje u Senegalu i 'bonanza' u Brazilu. Nedavne prosvjede u Burmi potaknula je odluka vlade da poveća cijene benzina.U SAD-u, rastući račun za uvoznu naftu smanjuje već i onako anemičnu domaću štednju, povećava inflaciju, pogoršava trgovinski deficit, potkopava dolar i otežava središnjoj banci (FED) nastojanje za balansira između suzbijanja inflacije i održavanja rasta.

Visoke cijene donijele su poticaj naftom bogatoj Aljasci, koja je u rujnu podigla godišnju dividendu što se isplaćuje svakom stanovniku na 1.654 dolara, ili 547 dolara više nego od prošle godine.U drugim državama u SAD-u, visoke cijene stvorile su inicijativu za provedbu energetskih projekata nevezanih uz naftu, koji su se ranije činili preskupi. Također su izazvale gubitke kod kompanija s visokim udjelom energije u troškvima, kao što su zračni prijevoznici i kemijske rafinerije, a smanjenje prihoda zbog skupe nafte prijavio je i prehrambeni div Keloggs.

S cijenom sirove nafte od gotovo 100 dolara za barel, ne vidi se kraj redistribuciji više od jedan posto svjetskog bruto nacionalnog proizvoda (BDP).I raniji naftni šokovi izazivali su velike preraspodjele bogatstva i stvarale gomile petrodolara, no taj bi učinak postupno opadao a gospodarstva su se prilagodila.Sadašnja razina cijena nafte gradi se postupno već četiri godine, i mnogi stručnjaci vjeruju da će predstavljati novi plato, čak i ako cijene nešto padnu idućih mjeseci."Nikada nije postojalo ništa na održivom temelju poput ovoga što gledamo u zadnjih nekoliko godina", kazao je Kenneth Rogoff, profesor ekonomije s Harvarda i bivši glavni ekonomist MMF-a. Cijene nafte "se ne zaustavljaju: one samo rastu", dodao je.Korist od toga, u visini od oko 700 milijardi dolara godišnje, odlazi zemljama proizvođačima nafte.Grafikon rasta deviznih rezervi dviju najvećih svjetskih izvoznica, Saudijske Arabije sa 8.7 milijuna barela dnevno i Rusije sa 6.6 milijuna barela dnevno, to najbolje ilustrira. Saudijska Arabija je sa 60 milijardi dolara deviznih rezervi 2003., došla na današnjih 262 milijarde, a Rusija sa 77 milijardi 2003. na današnjih 425 milijardi dolara.Najveći uvoznici nafte su SAD sa 12.2 milijuna barela dnevno, Japan sa 5.1 milijuna, Kina sa 3.4 milijuna, Njemačka sa 2.5 milijuna i Južna Koreja s 2.2 milijuna barela dnevno.

Kao jedan od glavnih uzročnika rasta cijena ističe se ogroman skok potrošnje u Kini i Indiji. Od 1980. te su zemlje učetvorostručile potrošnju nafte, Kina sa 1.77 milijuna barela dnevno na današnjih 7.27 milijuna barela, a Indija sa 0.64 milijuna barela na današnjih 2.5 milijuna barela, što stalno povećava pritisak na svjetske zalihe nafte. Indija je na popisu najvećih uvoznica sedma, s 1.7 milijjuna barela dnevno. (Hina)