Samit u Beogradu može biti nova šansa za srbijansku ekonomiju

Bivša Jugoslavija imala je sa zemljama nesvrstanih ugovore za poslove i projekte u vrijednosti iznad dvije milijarde dolara, a danas na te zemlje otpada samo 10-ak posto ukupne razmjene. Međutim, nude se neke stare tvrtke i opcije i ne razumije se da su se vremena i nesvrstani promijenili.

piše Dejan Kožul

Kada su nesvrstana braća daleke 1961. dolazila u Beograd na prvi samit Pokreta nesvrstanih, glavni grad SFRJ doživio je transformaciju. Sagrađeno je 40 novih ulica, rekonstruirani su vodovod i kanalizacija, grad je zasjao pod renoviranom uličnom rasvjetom, a napravljen je i civilizacijski iskorak u svijetu marketinga - pojavile su se prve svjetleće reklame. Beograd se tad s punim pravom mogao smatrati 'svetom', kako već sebi voli tepati. Netko će dodati 'trećim svetom', ali to ne umanjuje važnost koju su Beograd i SFRJ imali na globalnoj razini kao predvodnici novog pokreta.

Što se nekada dobro radilo Danas, 50 godina poslije, u Beograd je tjedan dana prije dolaska prvih gostiju stigao jedan novi tramvaj iz Španjolske, ali se od samita najavljuje i očekuje mnogo više - da zemlje nesvrstanih budu nova ekonomska šansa posrnule srbijanske ekonomije, a sve prisjećajući se nekih boljih vremena.To bi zapravo trebao biti povratak u zemlje nesvrstanih s kojima je bivša Jugoslavija imala ugovore za poslove i projekte u vrijednosti iznad dvije milijarde dolara, podsjećaju u Privrednoj komori Srbije (PKS) koja je najglasnija u isticanju nove šanse za Srbiju. Prema podacima iz Komore razmjena Srbije sa zemljama iz Pokreta nesvrstanih danas zauzima samo oko 10 posto ukupne razmjene. - To što smo mi ta tržišta zapostavili dva i pol desetljeća, to je isključivo naš problem. Mislim da je ovo ozbiljna šansa da se i u ovakvom obliku susretanja dužnosnika sastanu i gospodarstvenici te da se predstave na korektan način - kaže Miloš Bugarin, predsjednik PKS-a.

Valjalo se podsjetiti što su to tvrtke iz bivše SFRJ sve radile po zemljama nesvrstanih, pa se spominju tisuće kilometara cesta, hidrocentrale, luke, vodosustavi. Bili su tu i traktori te ostala poljoprivredna tehnologija, ali i namjenska industrija koja je uvelike opsluživala diktatorske režime po Africi, od kojih su neki odbrojili svoje posljednje dane, a neki još to rade.A s čim se danas može izaći pred nesvrstane, koji su i sami prošli velike transformacije, pa se na neke od tih zemalja, poput Indije, gleda kao na ključne igrače u trenutačnoj svjetskoj raspodjeli financija, moći, energetike...? Simptomatično, posljednje što je Srbija pokušala izvesti u Libiju bilo je pet radnika koji su uhićeni pod sumnjom da su došli ratovati na strani starog prijatelja Srbije - Gadafija, iako oni sami tvrde da su otišli popravljati ceste.

Opet to Kosovo A tu bi se negdje mogao i zatvoriti krug star 50 godina u odnosima nesvrstanih i Srbije koji je napuknuo još potkraj 80-ih, a posebno početkom 90-ih kad se o nesvrstanima u Srbiji govorilo kao o majmunima i kad su se glave okrenule prema Rusiji.Dakle, ni Srbija više nema kredibiliteta da se predstavlja dijelom Pokreta, što zaista više i nije, posebno što stidljivo koketira s NATO-om, niti je Pokret ono što je nekad bio.Dolazak 113 predstavnika zemalja u Beograd prije svega je hommage prošlosti i odnosima u nekoj drugoj svjetskoj raspodjeli, a ako je i zbog čega Srbija lobirala da se godišnjica održi u Beogradu, onda je to činjenica što većina zemalja nesvrstanih nije priznala Kosovo. Vidjelo se to i u slučaju s kosovskim pečatima, za Beograd je važnija hipotetska ravan u kojoj je Kosovo i dalje dio Srbije, pa makar to išlo na štetu srbijanskih proizvođača koji su svoju robu izvozili u 'južnu srpsku pokrajinu'. Tom logikom zapravo treba mjeriti i najave političara da će se taj skup iskoristiti za lobiranje u korist ekonomije.

Život u prošlosti Ipak, nije baš sve tako crno. Branislav Gulan, stručni savjetnik u Privrednoj komori Srbije, već godinama opominje da su nesvrstani golema šansa za izvoz hrane. Oko dvije milijarde stanovnika, gdje se na godinu obrne oko 650 milijardi dolara 'halal' hrane, moglo bi biti meta prehrambenih proizvođača. Pšenica, kukuruz, šećer, voće, povrće, juneće meso, ovčje meso, konzervirano meso... Prema Gulanu Srbija bi na tržište Alžira, Maroka, Egipta i ostalih zemalja Bliskog i Dalekog istoka mogla izvesti milijun tona pšenice na godinu, oko 1,5 tona merkantilnog kukuruza, oko 40.000 tona šećera... Sve to jest izvozna šansa Srbije.Međutim, ako pogledamo popis tvrtki koje će se predstaviti nesvrstanima: Energoprojekt, Jugoimport SDPR, Putevi Užice, IMR-IMT, Goša, Torlak, Mihajlo Pupin..., vidimo da se i dalje igra na neke stare karte.Te su tvrtke na različite načine već poznate većini nesvrstanih zemalja. Neke od njih, poput Jugoimporta, svoje su djelovanje i svele samo na poslovanje s nesvrstanima, ali kao što rekosmo, ni nesvrstani nisu kao što su nekad bili niti su njihove potrebe iste. Takvo nerazumijevanje stvarnosti ne treba začuđavati jer se u Srbiji i dalje nije provario pad Berlinskog zida, pa se u skladu s tim službena politika i ponaša.

Super za hotelijere Za jednu granu gospodarstva ipak će se moći reći da će od nesvrstanih imati itekakve koristi. Više od 100 izaslanstava zakupilo je svaki hotelski smještaj iznad četiri zvjezdice. Navodno je samo princ Mohamed Bolkiah od Bruneja rezervirao dva kata u Hyattu za sebe i svitu od 25 ljudi. Ostaje nadati se i da bi Muzej istorije Jugoslavije, koji se bori s nedostatkom novca i nebrigom, a gdje je smještena Kuća cvijeća, mogao imati neke koristi jer je, što god mislili o Titu i Jugoslaviji, to neizostavan dio povijesti, a odnos prema povijesti često određuje i budućnost. Ovaj je skup upravo to - prisjećanje na prošlost, odatle Beograd i kao domaćin nesvrstanima. Odatle i želja predstavnika nesvrstanih da bez obzira na agendu u kojoj nije bio predviđen posjet Kući cvijeća ipak to učine.Recimo da je to iskorak koji druge države (osim ostalih nastalih na pepelu SFRJ) u odnosu na nesvrstane nemaju, ali u ovim našim krajevima poznata je disciplina 'trokoraka' - jedan korak naprijed i dva natrag. Zato je i teško vjerovati da će srbijanska ekonomija imati veće koristi od samita. Za to bi trebalo dobrih projekata koji percipiraju današnju situaciju pojedinih zemalja koje se nazivaju nesvrstanima, a ne samo prisjećanje na prošlost.