Samo bogata Hrvatska može obraniti svoje nekretnine

Kad bi se lova od prodaje Plivina
paketa utrošila za kupnju zemljišta na otocima, po 12 kuna kao što se radi na Mljetu, Mirovinski bi fond obranio 200 milijuna m2 hrvatske obale. A budući 'penzići' postali bi bogataši

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

 'Talijanski državljani mogu kupovati nekretnine u Hrvatskoj bez ograničenja koja su vrijedila dosad. Držeći se načela reciprociteta, Hrvatska je kupnju kuća i stanova dosad dozvoljavala samo onim talijanskim državljanima koji su imali dozvolu boravka u Hrvatskoj, a od toga je odustala tek kad se uvjerila da Talijani više ne primjenjuju to pravilo za hrvatske državljane.'
Uvjeren sam da je ta vijest (Večernji list, 10. listopada 2006.) kod bar 90 posto čitatelja izazvala negativnu reakciju u stilu: 'Ma što nas farbaju ti iz Ministarstva vanjskih poslova! Kakva nama korist od slobode kupovanja nekretnina u Italiji? Otkud nama novac za to! A s druge strane, Talijani će nam pokupovati čitavu obalu.'

Iako se može očekivati da će rezultat biti 100:1 u korist Talijana, hrvatska se javnost napokon mora pomiriti s time da je reciprocitet maksimum koji se može, ali i treba očekivati kad je riječ o otvaranju tržišta nekretnina strancima. Protiv 'rasprodaje' obale strancima ne može se dugoročno pobijediti administrativnim zabranama. Prvo je rješenje uvesti red na tržištu za sve igrače, bili oni domaći ili stranci. Nedopustivo je, naime, da lokalni moćnici uz blagoslov s državnog vrha stvaraju inflaciju novih dijelova obale koji se preko noći otvaraju građevinskim strojevima i turističkoj gradnji. Kad se uništava obala, svejedno je čini li to ruski ili hrvatski sumnjivo nastali novopečeni bogataš.

A drugo, još važnije, svodi se na 'jednostavan' zadatak: hajde da građani Hrvatske što prije postanu prosječno bogati kao Talijani, Nijemci ili Austrijanci, pa da se krene u cjenovno nadmetanje za svaku kuću ili parcelu na moru. I da k tome prosječni vlasnik kuće ili zemljišta na Jadranu bude toliko bogat da samo rijetko ima potrebu prodavati svoju djedovinu.
Čemu moratorij na prodaju nekretnina i do 2012. godine ako do tada rast BDP-a u Hrvatskoj bude oko 4 posto, a građani sve siromašniji čak i u odnosu na druge, bržerastuće tranzicijske zemlje? Nema tih propisa koji mogu spriječiti djelovanje ekonomskih zakona. Bogatiji će uvijek od siromašnijih kupiti ono što su naumili. Dakle, oni koji su nekretninsko-domoljubno raspoloženi to će najbolje dokazati zahtjevom za bogaćenjem hrvatskih tvrtki izvozom na globalno tržište, čime će se stvoriti kapital za obranu domaćih nekretnina.

U međuvremenu treba biti iskren. Prodaja nekretnina strancima, koja se odvija zaobilazno, preko osnivanja stranih poduzeća, spašava Hrvatsku recesije i još većeg zaduživanja. Iz ozbiljnih krugova stiže procjena da stranci na godinu u Hrvatskoj kupe nekretnina za milijardu eura. Taj novac ne završi u čarapama. Kad Jure iz Splita proda djedovinu na Hvaru, on ode u Zagreb i za taj novac kupi dva stana djeci ili unucima. Pa onda zidar i keramičar iz Klanjca dobije posao na gradnji 'urbanih vila' u glavnom gradu. Mnogima kapne novac od 'rasprodaje Jadrana' a da toga ne žele biti svjesni.

Na kraju, postoje brojni načini kako sačuvati obalu i otoke od 'mrskih stranaca'. Upravo se po novinama razvlači priča o tome kako su općinari na Mljetu ruskim tajkunima prodavali četvorni metar zemljišta za smiješnih 12 kuna. Već sada on vrijedi bar 10 puta više, a kad se na njemu nešto sagradi, zarada će biti basnoslovna. Da Sanader nije odlučio dionice Plive iz Mirovinskog fonda premjestiti u Umirovljenički fond i 2,4 milijarde kuna od prodaje paketa Barru jednokratno podijeliti za stari dug 'penzićima', s tolikom bi se lovom od općinara (po 12 kuna) uzduž Jadrana moglo kupiti skoro 200 milijuna četvornih metara atraktivnog zemljišta. Da HZMO na tako kupljenim zemljištima sagradi ono što će za sebe napraviti stranci, svi bismo na odlasku u mirovinu bili veliki bogataši. Pa bismo mi, a ne Talijani, dodatno kupovali gradilišta i kuće duž obale. Za takve velike poteze, nažalost, trebaju lideri s petljom. A takvih za sada nema na vidiku.

 Kraj