Samo u Europi razmatra se gradnja 52 LNG terminala
Dok se u Hrvatskoj tek priprema gradnja LNG terminala, mnoge europske zemlje već dugo nabavljaju prirodni ukapljeni plin. LNG terminala tako ima od Portugala preko Belgije Velike Britanije i Italije do Grčke i Turske.
pišu Zdravko Cesar i Ante Livajić
Hrvatski LNG terminal trebao bi uskoro dobiti zeleno svjetlo Ministarstva zaštite okoliša da je prihvatljiv za okoliš. Tako su Hrvatska i investitor Adria LNG još jedan korak bliže realizaciji projekta LNG terminala na otoku Krku. - Vrlo brzo podnijet ćemo zahtjev za lokacijsku dozvolu. Nadamo se da bismo je mogli dobiti sredinom godine - izjavio je Michael Mertl, generalni direktor Adrije LNG-a d.o.o.
Ulaganje i prihodi
To je ključan dokument jer se njime određuju uvjeti gradnje i mjere zaštite okoliša. Nakon njezina izdavanja investitor će izraditi projektnu dokumentaciju i izabrati glavnog izvođača. Kompanije okupljene u konzorciju Adria LNG-a - E.ON Ruhrgas, OMV Gas&Power, Total i Geoplin - prije nego što donesu konačnu odluku o ulaganju, čekat će ishod dvaju važnih postupaka. Hrvatska u svojim propisima treba omogućiti prihvat plina iz LNG-a iz različitih izvora, odnosno prihvat teškog LNG-a. Adria LNG isto će tako podnijeti zahtjev Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agenciji (HERA) da mu omogući izuzeće od prava na pristup trećih strana. Investitori novih velikih infrastrukturnih objekata mogu zatražiti izuzeće jer tu mogućnost predviđa europska Smjernica za plin da bi se osigurala konkurentnost projekata i sigurnost opskrbe.
Godišnji kapacitet uplinjavanja LNG terminala u prvoj će fazi biti 10 milijardi prostrornih metara plina, s dva spremnika za privremeno skladištenje LNG-a od 195 tisuća m3. Osim novog nabavnog smjera i izvora nabave plina za Hrvatsku LNG terminal opskrbljivat će Italiju, Sloveniju, Austriju i Mađarsku. Bez priključnog plinovoda to je ulaganje vrijedno 800 milijuna eura. Gradnja i rad Adria LNG-ova terminala u najmanje 30-godišnjem razdoblju hrvatskom gospodarstvu donosit će stabilne prihode od 1,8 milijardi eura. Plinacro će imati i dodatne prihode od naknada za transport plina. Hrvatski LNG terminal ima dobar položaj u odnosu na glavne dobavljače na Srednjem istoku i Sjevernoj Africi s čijih bi nalazišta LNG trebao stizati na otok Krk.
Najveći proizvođači
Katar ispred Australije, Alžira, Bruneja
Najveći i prvi svjetski proizvođač LNG-a jest Katar; slijede Australija, Alžir, Bruneji, Indonezija, a kako stvari stoje, uskoro će se i Kanada pridružiti tom društvu. Kanađani planiraju ukapljeni prirodni plin izvoziti u Aziju, gdje su najveća tržišta za taj energent. Najviše, 28 LNG terminala nalazi se u Japanu, Južna Koreja ima ih četiri, tri su u Indiji, a po jedan u Tajvanu i Kini. Upravo se Kina sprema za pravu renesansu u upotrebi ukapljenog prirodnog plina i razmatra gradnju petnaestak novih LNG terminala da bi zadovoljila potražnju svojega brzorastućega gospodarstva za sigurnim izvorima energije.
Rekordan broj projekata
Dok se u Hrvatskoj tek priprema gradnja LNG terminala, mnoge europske zemlje već nabavljaju prirodni ukapljeni plin. LNG terminala tako ima od Portugala i Španjolske na zapadu preko Belgije, Velike Britanije i Italije do Grčke i Turske na istoku. Koliko je zanimljiv u Europi, pokazuju i rekordna 52 mjesta na kojima se razmatra gradnja novih terminala. Iako se dobar dio od navedena 52 projekta vjerojatno nikad neće provesti, hrvatski je LNG terminal među najizglednijima za gradnju uz projekte u Albaniji, na Cipru, u Njemačkoj, Irskoj, Nizozemskoj, Poljskoj, Rumunjskoj i Ukrajini. Osim terminala u kojima se tekući plin ponovno vraća u plinovito stanje, na sjeveru Norveške sagrađen je i prvi terminal u Europi za obrnuti proces, ukapljivanje izvađenog plina. Tako se i Norveška priključila nizu zemalja koje svijet opskrbljuju ukapljenim prirodnim plinom.
Dio europskih zemalja okrenuo se LNG-u jer im je bilo jeftinije uložiti u terminale nego u gradnju novih skupih plinovoda koji vode prema Rusiji. Drugi razlog za ulaganje u LNG upravo je izloženost Rusiji, glavnoj dobavljačici plina za Europu, koja se gradnjom terminala želi smanjiti. Gradnjom se dobiva mogućnost nabave plina iz raznih izvora, od proizvođača na Bliskom istoku, u Sjevernoj ili Srednjoj Africi, Jugoistočnoj Aziji ili Australiji. Iako su cijene plina znatno pale zbog globalne recesije, ulaganja u LNG nastavljaju se, posebno u Australiji ,koja većinu svojih bogatstava izvozi u Japan, Kinu i Južnu Koreju. Jedino u SAD-u pada potražnja za ukapljenim prirodnim plinom zbog uspješnog ulaganja u tehnologiju kojom se dobiva plin iz škriljevca. SAD je tako postao primjer dobrog zadovoljenja potrebe za prirodnim plinom iz vlastitih izvora.