Samoborka prodala udjel u Hidroelektri niskogradnji

Prije prodaje 20 posto Samoborkinih dionica predsjednik Uprave Pilipović i dvojica suradnika imali su po 14,2 posto dionica, odnosno s trezorskim dionicama kontrolirali su 52,2 posto Hidroelektre

Piše: Matilda Bačelić
[email protected]

Najveći pojedinačni dioničar građevinske tvrtke Hidroelektra niskogradnja, proizvođač građevinskoga materijala Samoborka, prodao je svoj udjel od 20 posto dionica na Zagrebačkoj burzi za nešto manje od 40 milijuna kuna. Tko je kupac, direktor Samoborke Želimir Kodrić kao ni itko od drugih dioničara nije htio otkriti, iako će to biti poznato nakon što Hanfa, koja je nakon prodaje zbog veličine transakcije nakratko obustavila trgovinu Hidroelektrinom dionicom, odobri tu transakciju i podatak se pojavi na listi deset najvećih dioničara u Središnjoj depozitarnoj agenciji. Doduše, postoji i varijanta da Hanfa transakciju poništi. Neslužbene informacije iz upućenih građevinarskih krugova, pak, govore da je riječ o okrupnjavanju u strukturi tvrtke u kojoj predsjednik Uprave Rade Pilipović, njegov zamjenik Petar Marić i tehnički direktor Nikola Salopek imaju po 14,2 posto dionica, što je zajedno s trezorskim 52,2 posto vlasništva

Dug pet puta veći od kapitala

Lajtmotiv druge verzije priče ponovno je okrupnjavanje, no ovaj je put u glavnoj ulozi jedan moćni domaći građevinar, što bi mogla biti potvrda da građevinski sektor počinje ići u smjeru u posljednje vrijeme sve češće spominjanog okrupnjavanja.

Pilipović je na pitanje o promjenama odgovorio samo da ‘nikad nisu i nikad neće izlaziti u javnost s informacijama o tvrtki, poslovanju niti poslovnim planovima'. Budući da se kompanija po sili zakona nalazi u burzovnoj kotaciji JDD-a, javnosti su dostupna bar financijska izvješća koja dostavlja Uprava. Prema tim su podacima tvrtkini prihodi porasli sa 619,6 milijuna kuna u 2004. na 743 milijuna kuna u 2005. godini. Rast prihoda nastavio se i prvih devet mjeseci ove godine, kad je ostvaren prihod od 727,3 milijuna kuna u odnosu na 507,3 milijuna kuna u istom lanjskom razdoblju. Međutim, istodobno tvrtka bilježi nesrazmjerno malu dobit - 618 tisuća kuna u 2004., 2,8 milijuna u 2005. i 2,1 milijun u prva tri kvartala ove godine, što upućuje na to da se nastavlja trend kakva-takva rasta dobiti. Analitičari kao najveći najveći problem ističu visoku zaduženost tvrtke. Lani je kapital bio 95 milijuna kuna, a dug 420 milijuna. Još je veći raskorak između duga i kapitala zabilježen prvih devet mjeseci ove godine, kad se kapital povećao tri, a dug 109 milijuna kuna.

Uprava Hidroelektre često se žali da su rokovi plaćanja udar na likvidnost društva, zbog čega su prisiljeni uzimati nepovoljne kratkoročne kredite, kao i na neizvjesnost naplate potraživanja. S druge strane, mnogi njihovi partneri žale se na otezanje s plaćanjem od strane Hidroelektre ističući da je poslovanje s tom i nekim drugim velikim domaćim građevinarima ‘nebo i zemlja'. Uz to, Hidrolelektri zamjeraju što kao podizvođače rijetko uzima domaće tvrtke.

Kad vjetar puše i purani lete

Hidrolelektrina je dionica relativno nelikvidna i njome se trguje samo godinu dana, no u tom je razdoblju ostvarila znatan rast, od početnih 50 do dosad najviših 650 kuna za dionicu. Njezina je cijena sada približno 500 kuna, a pad je zabilježen samo pri transakciji u kojoj je Samoborka prodala svoj udjel u kompaniji, kad je, za tu dionicu impresivna količina promijenila nositelja po cijeni od 300 kuna za dionicu. Brokeri ne vide ništa čudno u tome što je 20 posto udjela promijenilo vlasnika po znatno sniženoj cijeni s obzirom na to da je riječ o velikom paketu. Iako pojedini pokazatelji iz financijskog izvješća upućuju na sve bolje poslovanje, jedan broker rast cijene dionice u posljednjem razdoblju opisuje izrekom 'kad vjetar puše, i purani lete', ističući pritom da će se tvrtka naći u problemima kad se uskoro iscrpe infrastrukturni poslovi u niskogradnji. Naime, Hidroelektra je specijalizirana za gradnju cestovnih objekata - autocesta, tunela, vijadukata itd., a takvi su poslovi na domaćem terenu u zenitu. Najveći dio prihoda tvrtka ostvaruje u poslovanju s državom, a rast prihoda kao i porast cijene dionice zahvaljuje jačem angažmanu nakon Bechtelova odlaska. Za sada su ugovoreni poslovi s državom gradnja autoceste na dionici 5 C od Belog Manastira do Županje, proširenje punoga profila Autoceste Zagreb - Rijeka te gradnja autoceste od Splita prema Pločama.

Neki drugi brokeri, koji su također željeli ostati anonimni, misle, pak, da uspješno poslovanje u idućim godinama može dovesti cijenu dionice do 800-900 kuna, što bi je prema vrijednosnim omjerima izjednačilo s usporedivim tvrtkama u regiji.

Bez vlastitih prihoda u inozemstvu

Također, prema dostupnim informacijama, Hidroelektra planira diverzificirati poslovanje gradnjom stambenoga kompleksa od 12 tisuća četvornih metara na zagrebačkom Vrbiku, gdje joj je inače sjedište i na kojemu ima zemljište u vlasništvu, te poslovnog nebodera na raskrižju Savske i Vukovarske ulice. Hidroleketra, slažu se upućeni, treba tražiti tržište izvan granica. To je zasad u većoj mjeri uspjelo samo Konstruktoru. Pitanje je koliko će se Hidroelektra moći izvlačiti kao Konstruktorov suradnik na stranim projektima, kao što je, primjerice, onaj u Kataru i kad će na naplatu doći to što svojim kapacitetima uopće ne ostvaruje prihode u inozemstvu. l

Usporedba s domaćim i regionalnim građevinarima na temelju vrijednosnih omjera

Hidroelektra: velik prihod - mala dobit

Konzorcij s Viaduktom i Konstruktorom

Premda jedan od radikalnijih primjera tvrtke zatvorene za javnost, Hidroelektri, u kojoj čelnici prilično nervozno reagiraju na spomen novinara, nije po tome osobito specifična u građevinskoj branši isprepletenoj interesnim i privatno-rodbinskim vezama. Veliko nepovjerenje koje vlada među građevinskim klanovima, prema nekim poznavateljima stanja u branši, upravo je razlog zbog kojeg se čvršće povezivanje i okrupnjavanje domaće industrije, nužno zbog jačeg nastupa na inozemnim tržištima, čini vrlo dalekim. Stoga će (uz iznimke) propagirano okrupnjavanje ostati na konzorcijima s poznatim članovima. Jedan od najčešćih kozorcija koji se formira za velike javne natječaje uključuje Viadukt, Konstruktor i Hidroelektru niskogradnju. Izvori iz branše tvrde da se kao nosioci pojedinih natječaja te tvrtke rotiraju prema internim dogovorima i da se nositeljima posla obično imenuju tvrtke čija je dionica u tom trenutku lošije kotira.