Sanader: Polančec je o svemu izvještavao Vladu i vrh HDZ-a

Bivši premijer Ivo Sanader odazvao se pozivu saborskog istražnog povjerenstva za utvrđivanje činjenica u vezi privatizacije Ine  pred kojim će svjedočiti o svojim saznanjima vezanim uz ugovore između Ine i strateškog partnera MOL-a.

Bivši premijer je istaknuo kako mu je drago što može svjedočiti. Vlada je sukladno svojim zakonskim obvezama vodila računa o poduzećima u vlasništvu države. O poslovanju Ine raspravljala je jednom u tri mjeseca, rekao je.Naglasio je kako je jedna od prvih odluka njegove Vlade u veljači 2004. bila da se plati 5,5 milijuna kuna savjetniku koji se konstantno bavio Inom.Upitan o činjenici da je 2008. godine došlo promjene na čelu NO-a Ine, Sanader je kazao da je to bila politička odluka jer se raspravljalo da političari ne bi trebali sjediti u previše nadzornih odbora.

Na pitanju o dugu Ine od 2 milijarde kuna za trošarine Sanader je rekao kako je država odgodila naplatu tih dugovanja. Ta odluka je bila politička jer se vodilo računa i o socijalnim komponentama, održavanju zaposlenosti u poduzeću i održavanju likvidnosti tvrtke, istaknuo je Sanader. Nismo vršili presing da plate trošarine jer bi otišli u stečaj, dodao je.Ako netko ulaže 25 posto plus jednu dionicu onda ga uvažavate kao partnera te ne ulazite tada s njim u rovovsku borbu. To je bila politika koju smo nastavili s Molom i mislim da je to bilo u redu, uvjeren je Sanader.

Zgrebec je pitala je li točno da je po ugovoru o privatizaciji Ine iz 2003. godine do promjene vodstva Mola moglo doći tek ako MOL stekne 50 posto dionica, što je dovelo do njegove dominacije 2008. godine.- Dana, 17. srpnja 2003. MOL-u je dana jaka pozicija koja je uvjetovala buduće događaje. Po tom ugovoru, članak 11, 17. srpnja 2008. isteklo je 5 godina do kada Mol nije smio raspolagati dionicama bez pisane potpore hrvatske Vlade, rekao je Sanader te dodao da se Vlada našla u situaciji da ta odredba ugovora istječe.

-U srpnju 2008. MOL je dao hrvatskim građanima javnu ponudu da im prodaju dionice po 2800 kuna. Hrvatska vlada, koja je također imala dionice, tada ih nije prodala, ali su ih prodali građani i Fond hrvatskih branitelja. Tada je MOL stekao oko 22 posto novih dionica te postaje najveći dioničar- pojasnio je Sanader.Vlada je time pala ispod 50 posto dionica, a MOL postaje praktički najveći dioničar. Prema ugovoru iz 2003., nakon pada Vlade ispod 50 posto dionica, mi više nismo imali pravo na četiri člana nadzornog i upravnog odbora, rekao je dodavši da je Vlada u tom trenutku izgubila pravo na veto na raspolaganje imovinom Ine.

Bivši je premijer naglasio da je Vlada uspjela novim međudioničarskim ugovorom isposlovati da Mol ne može raspolagati ili opteretiti dionice Ine bez suglasnosti Vlade idućih pet godina. Vlada je osigurala pravo prvokupa Ininih dionica ukoliko bi došlo do neprijateljskog preuzimanja od strane nekog jakog globalnog igrača, rekao je Sanader istaknuvši kako je to bila zasluga Damira Polančeca.Zgrebec ga je upitala je li istina da je Polančec o svemu izvještavao vas i predsjedništvo HDZ-a i Vladu te da je izvješća davao Odboru za zakonodavstvo, ministrima Ivanu Šukeru i Marini Matulović-Dropulić, na što je bivši premijer odgovorio potvrdno.  Član Povjerenstva Boris Kunst Sanadera je pitao je li, kada je postao premijer, trošio novac od Ine za razvoj gopodarstva. Zanima me je li tada gospodarstvo bilo sređeno, s obzirom da prodaja Ine nije otvorila nova radna mjesta, dodao je.-Danas više nisam u politici pa mogu objektivnije govoriti. Pitali su me kao šefa oporbe je li trebalo privatizirati Inu. Osobno smatram da dugoročno država nije dobar vlasnik, ali da država mora zadržati utjecaj u strateški važnim industrijama. Mi smo zatekli činjenicu da je neposredno prije izbora završila privatizacija. Da je bilo snage, i ovo nije prigovor bivšoj vladi, možda smo mogli Inu postaviti kao regionalnog igrača pa je Ina mogla kupiti neku tvrtku u srednjoj ili istočnoj Europi- istaknuo je Sanader.

Kunsta je također zanimalo koliko je država stvarno profitirala prodajom Ine. Naglasio je da on smatra da je državi načinjena nepopravljiva šteta. Bivšeg je premijera pitao koliko je država uložila u njenu sanaciju.-Teško mi je reći kakav je odnos cost benefit analize. Kada smo mi preuzeli Vladu, nismo se time bavili. To je bila zadaće prošle Vlade. Nismo znali koliko je od 2000. do 2003. država uložila u Inu, ali sjećam se da su argumenti bili da su zatekli loše stanje od Matešine Vlade i da su morali ulagati. Bila je i tema da se Ina mora riješiti nekih djelatnosti koje nisu core business Ine. Da utvrdimo što se time dobilo, trebalo bi napraviti analizu vladanja Račanove vlade, rekao je bivši premijer dodavši da ne zna koliko je točno novca uloženo u Inu, ali da zna da je u pitanju veliki novac.  Kunsta je dalje zanimalo kolika bi bila šteta za državu da su išli u raskidanje ugovora te jesu li upravljačka prava bila proporcionalna količini dionica. Bivši premijer je naglasio da bi bila pogrešna poruka investitorima, stranim i domaćim, ali i loša poruka po nacionalno zajedništvo da je ugovor raskinut. -Nije dobro da Vlada raskida i mijenja ugovore i državne blagdane. Moramo naučiti da poštujemo kontinuitet pa čak i kad nam se to ne sviđa. Postojale bi i financijske reperkusije. Točno je da je taj ugovor u bitnome odredio buduće događaje. Ja ne znam zašto je bivša Vlada prodala Inu. Iznio sam vlastita razmišljanja, ali pitanje je je li trebalo skupiti tu nacionalnu energiju da neke strateške stvari činimo drugačije, zapitao se Sanader. Možda i sad trošimo više energije na zaplitanje nogu jedni drugima- dodao je Sanader.

SDP-ov član Povjerenstva Gordan Maras bivšeg je premijera pitao o neplaćanju trošarina, a Sanader je odgovorio da Šuker ne bi dao takav nalog bez konzultacija s premijerom.
Na pitanje je li Šuker bio upoznat s dokumentima koji se tiču MOL-a i Ine, odgovorio je da je prije svake političke odluke raspravljalo Predsjedništvo HDZ-a i koalicija. O tome dvojbe nema. Svi koji su onda na Vladi glasovali, što je logično, bili su upoznati s stanjem stvari, rekao je Sanader, ali je odbio odgovoriti na pitanje znači li to da je Šuker lagao.

Sanader je pojasnio koje sve korake mora proći odluka Vlade. Prvo ministarstvo predlaže točku dnevnog reda, prijedlog ide na međuresorna tijela, pa na koordinaciju, pa na uži kabinet i tek onda na Vladu, a mora proći i Ured za zakonodavstvo. Ako nešto ne bi bilo u redu, onda se točka vraća na početak, pojasnio je.Maras ga je pitao znači li to da je premijerka Kosor sudjelovala na tim sastancima i da je sudjelovala u završnoj fazi pregovora s Molom. -Da, to je istina i to nije čudno. Smatrao sam da je dobro da se potpredsjednica Vlade uključi u završnoj fazi-rekao je Sanader.  Dodao je kako je bio upoznat s tim da će Fond branitelja prodati dionice MOL-a, ali mu je bilo važno da Vlada ne pada dalje ispod točke na koju su došli zbog Zakona o privatizaciji. Pretpostavlja da je Fondu trebalo novca. Na Marasovu tvrdnju da je Upravni odbor Fonda, u kojemu je glavnu riječ vodila Kosor, donio odluku o prodaji dionica, Sanader je rekao da je bilo tako.

Smatra da su izdvajanje plinskog biznisa iz Ine te kupovina skladišta Okoli bile odlične odluke. -Moja je namjera bila da se Hrvatska učini energetski neovisnom i da ne ovisimo o tome jesu li ukrajinski čelnici platili Rusima sve ili nisu. Mediji su brojili koliko je plina preostalo u Okoliju. Tada smo različitim akcijama tražili po Europi možemo li kupiti plin-rekao je Sanader. Maras je bivšeg premijera upitao je li mu čudno što njegovi dojučerašnji suradnici danas na njega i Polančeca pokušavaju prebaciti svu odgovornost. -Slažem se s Kunstom da to nije pitanje o privatizaciji, ali oni nisu prihvaćali sve bespogovorno. Imali smo sastanke. Svatko najbolje zna što je radio. Ja sam sve radio za boljitak Hrvatske i ponosan sam što sam bio predsjednik dviju vlada- rekao je Sanader. Sve ostalo dio je političkog folklora - tko pod drugim jamu kopa, sam pada u nju, zaključio je.(www.hrt.hr)