Sarkozy prijeti odlaskom

Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy zaprijetio je u ponedjeljak da će osujetiti londonski samit G20 ne uvaže li se francuski zahtjevi za rigorozniju regulaciju financijskog sektora.

Upravo kako se i spekuliralo posljednjih tjedana, razdor između Europe i Amerike zbog prioriteta koje bi valjalo konačno razriješiti na tom sastanku prouzročio je prva razilaženja i otvorene prijetnje. Podsjetimo, posljednjih nekoliko tjedana očita je znatna razlika u poimanju ciljeva skorašnjeg sastanka 20 najrazvijenijih država svijeta proizašla iz, sada je očito, korjenito drukčijeg mentaliteta. Dok Amerikanci inzistiraju na vatrogasnim mjerama, Sarkozy i Merkel radije bi konkretnu primjenu drukčije prakse i promjenu kulture u financijskim krugovima.

Francuska prema predsjednikovim savjetnicima neće prihvatiti sastanak koji će polučiti ‘lažan uspjeh jezikom koji zvuči dobro, ali ne sadrži nikakve prave obveze’. The Times javlja da je zamjenik šefa Sarkozyjeva kabineta Xavier Musca na pitanje znači li to odlazak francuske delegacije odgovorio da je ‘temeljno pravilo nuklearnog odvraćanja da nikad ne kažete točno kad namjeravate upotrijebiti to oružje’.

Taj nagli tuš, nastavlja Times, mogao bi značiti potpunu propast samita od kojeg Obama i Brown očekuju mnogo, ali razmišljanja, očito, nisu sasvim usklađena. Američki predsjednik i britanski premijer razgovarali bi o ubacivanju novih količina novca, a Merkel i Sarkozy malo bi razgovarali općenito o financijskom sektoru i njegovu ponašanju, koje se posljednjih mjeseci pokazalo nevjerojatnim. Niz šefova i članova uprava institucija koje preživljavaju na tržištu isključivo zahvaljujući novcu poreznih obveznika nastavilo je savršeno ležerno dijeliti si masne bonuse, baš kao da se ništa posebnog nije dogodilo. Problem je, dakle, nešto dublji i sasvim je jasno da nije riječ o samo još jednoj krizi kakve matematičkom nuždom pogađaju kapitalizam u relativno redovitim razmacima. Upravo je ta razlika u shvaćanju uzroka ključan povod sve povišenijim tonovima.

Nekima se možda takav oštar Sarkozyjev istup čini iznenadnim, no postaje razumljiviji kad znate da je Brown nedavno njegovu želju za globalnim regulatorom nazvao smiješnom. S druge strane, iako simpatiziraju to rješenje, ni Nijemci nisu oduševljeni konceptom svjetskog financijskog policajca, ali zato suznatno bliži francuskom razmišljanju negoli angloameričkom. Njihova varijanta, kojoj prema nekim izvorima naginju i neke druge države, bila bi kvalitetnija suradnja nacionalnih regulatornih tijela, odnosno uspostavljanje nadnacionalnih nadzornih kolegija koji bi djelovali u različitim zemljama. Atmosfera se zahuktava što je samit bliži, ali usporedno s tim smanjuju se i očekivanja od njega. Čini se sve više - mnogo vike nizašto.    (Vanja Figenwald)