Schröderov ?Russian connection?

U to da će se zbog zlouporabe položaja suditi Gerhardu  Schröderu više nema sumnje. Pitanje je jedino hoće li mu se suditi u Berlinu, gdje je počinjen navodni prekršaj, ili u Hannoveru gdje bivši kan-celar zapravo živi

Piše: Nenad Kreizer

'Odlaskom s položaja kancelari i predsjednici nisu potpuno lišeni odgovornosti: oni i dalje imaju moral-nu odgovornost koju su im povjerili birači'. Citat Hansa Jürgena Piepera, predsjednika njemačkog Us-tavnog suda, uz Bundestag i Bundesrat, donje i gornje domove parlamenta, trećeg ustavnog funda-menta na kojemu počiva Savezna Republika Njemačka, možda najbolje i posve nedvosmisleno komen-tira kontroverzu koju je izazvao donedavni kancelar Gerhard Schröder u trenutku kad je zasjeo na čelo Nadzornog odbora Baltičkog plinovoda, tvrtke koji se nalazi u većinskom vlasništvu ozloglašenog rus-kog koncerna Gazproma.

Jer, nakon ulaska odvjetnika Gerharda Schrödera u sam vrh ruske oligarhije mnogi počinju s još većom nevjericom gledati na napadno iskazivanje prijetaljstva između njemačkog kancelara i predsjednika Ruske Federacije i de facto prve osobe u Gazpromu Vladimira Putina.

I dok su za vrijeme dok je na vlasti bio Schröder i njegova vlada, 'protuprirodni brak' između Berlina i Kremlja uglavnom uspješno prodavali kao zaštitu njemačkih interesa i nastavak politike otvaranja prema istoku koju je još krajem šezdesetih započeo jedan drugi socijaldemokratski kancelar, Willy Brandt, ulazak na velika vrata u od strane Kremlja kontroliranog koncerna prelazi granice tolerancije koju je spram Schröderova rusofilstva gajila njemačka javnost.

Što je povezalo špijuna i odvjetnika

Međutim, za veliku većinu njemačkih građana skandalozna priča oko najnovijeg ekonomskog braka između donedavnog kancelara Gerharda Schrödera i poludržavnog ruskog koncerna Gazprom, koji je većinski vlasnik Baltičkog plinovoda, započela je mnogo ranije nego što je u listopadu 2005. godine postalo jasno da će na čelo Njemačke sjesti Angela Merkel.

Napadno srdačno prijateljstvo bivšeg špiju-na KGB-a i predsjednika Ruske Federacije Vladimira Vladimiroviča Putina i odvjetnika iz donjosaske provincije Gerharda Schrödera poklopilo se sa zahlađenjem odnosa između Njemačke i tradicionalnog prekoatlantskog partnera Sjedinjenih Američkih Država, a ta je situacija, ne samo kod demokršćanske oporbe u Bundestagu, izazvala posvemašnju sablazan.

Tako se jedan od osnovnih postulata poslijerat-ne vanjske politike Zapadne Njemačke, gajenje čvrstih odnosa na liniji Bonn - Washington, napadno kritičkim odnosom prema adminstraciji Busha mlađeg odjednom našao na staklenim nogama. To je u Njemačkoj, usprkos pozitivnoj strani njemačkog izbivanja iz ratne avanture u Iraku, naišlo na malo pozitivnog odjeka.

Privatni odnos Gerharda i Vladimira prvu je kulminaciju doživio sredinom 2004. godine, kada je bračni par Schröder usvojio tada trogodišnju rusku djevojčicu Viktoriju.

Javnost, uza svu dirljivost priče o si-ročetu iz sanktpetersburškog doma za nezbrinutu djecu za koje se zanima jedna od najmoćnijih osoba na svijetu, ipak nije mogla ne reagirati negativno na činjenicu da do spomenutog povećanja obitelji Schröder ne bi došlo bez intervencije bivšega gradonačelnika St. Petersburga Vladimira Putina.

Bila je to pljuska i bezbrojnim njemačkim parovima koji, izloženi samovolji korumpirane ruske birokracije, godinama čekaju posvojenje željenog djeteta te su prisiljeni gledati kako jedan drugi par koji u nor-malnim uvjetima, zbog poodmakle dobi podnositelja zahtjeva, ne bi niti došao na listu potencijalnih roditelja, zbog ‘dobre’ veze preko noći dolazi do željenog djeteta.

Savjetnik upitne izdavačke kuće

Gerhard Schröder je pomalo suzdržanoj njemačkoj javnosti, jer ipak se radi o sretnoj budućnosti jedne ruske djevojčice, tada po prvi put pokazao da mu moralne prepreke u ostvarivanju privatnih ciljeva ne predstavljaju prevelik problem.

Doduše, kako su to njemački mediji zajedljivo primijetili, političarima koji su u 'u civilu' ujedno i odvjetnici, moral nikada nije bio razlog za odustajanje od ciljeva. No, Schröder je u to doba ipak prije svega bio kancelar jedne od najmoćnijih zemalja u svijetu, a tek nakon toga privatna osoba i ponosni otac Gerhard.

Svi oni koji su nakon Schröderova političkog priznanja u svibnju 2005. da stvari po socijaldemokrats-ko‡zelenu vladu i ne idu baš najbolje te je najbolje raspisati nove izbore, očekivali su da će se sedmi kancelar u miru i bez previše buke povući u mirovinu i posvetiti se onomu što bivši kancelar obično rade a to je pisanje autobiografije.

No krajem studenog, dakle nakon što je postalo jasno da Schröder usprkos nastojanjima neće ostati kancelar, ostali su zatečeni jednom vjesticom iz Züricha. U njoj je priopćeno da je dojučerašnji kancelar Schröder postao savjetnik izdavača Michela Ringiera, kuće koja je diljem Europe i svijeta zaslužna za izdavačke poduhvate upitne razine poput tabloida Blitz kojio izlazi u više zemalja.

U istom prioćenju objavljeno je da će Schröder sa svojim vezama pomoći tvrtki u 'otvaranju vrata' diljem svijeta. No najunosniji posao bivšem njemačkom kancelaru donijelo je 'otvaranje vrata' obavljeno još početkom rujna iste godine.

Plinovod iza leđa novih članica EU

Tada je, tijekom posjeta Vladimira Putina Berlinu, potpisan ugovor o osnivanju zajedničkog rus-ko‡njemačkog koncerna, 51 posto u vlasništvu državnog Gazproma a 49 posto u rukama njemačkih energetskih giganata E-ona i BASF-a. Potpisivanje posla vrijednog 4 milijarde eura kojim bi Njemačka dugoročno riješila opskrbu 'energentom budućnosti' odjeknula je u Njemačkoj, ali i u bliskom susjed-stvu poput bombe.

Poljski susjedi koji s povećanim oprezom, ponukani žalosnim primjerima iz prošlos-ti, motre poteze Moskve i Berlina, reagirali su, kao i novi baltički članovi europske obitelji, Estonija, Litva i Latvija, sa zaprepaštenjem. Tisuću dvjesto kilometara dug plinovod, naime, potpuno gospodar-ski isključuje zemlje ispred čijih obala prolazi. Drugi je razlog taj što je rečeni posao obavljen novim članicama Europske unije iza leđa, što je samo dolilo ulje na vatru njihovim protivnicima, a njih, barem što se tiče Poljske, ne manjka.

No vrhunac negativnih kritika iz zemlje i inozemstva uslijedio je početkom prosinca, kada je šef Gaz-proma Aleksej Miler prilikom svečanog početka radova na plinovodu nedaleko od St. Petersburga onako usput spomenuo da će na čelo Nadzornog odbora North European Gas Pipelinea sjesti ni manje ni više nego dojučerašnji njemački kancelar.

Miler je tu odluku nazvao 'najnormalnijim potezom na svijetu', koji stav ne dijeli većina njemačke i svjetske javnosti. Najžešće je osim domaćeg reagirao poljski tisak, koji je primijetio da je Schröder 'pokazao pravo lice'. Ugledni Washington Post kao i uvijek ide korak dalje i otkriva u kakvom će se 'bajnom' društvu, pored Putina, nalaziti bivši šef njemačkih socijaldemo-krata i jedan od političkih 'unuka' uglednog Willyja Brandta.

U sumnjivom društvu

Jednu od vodećih pozicija u Baltičkom plinovodu preuzet će Matthias Warnig, jedan od istaknutih ljudi zloglasne DDR-ove policije Stasi koji je u međuvremenu od špijunske karijere napravio bankarsku te se kao voditelj moskovske filijale Dresdner Bank polako ali sigurno približio vrhu Kremlja, koji ga je nag-radio tim unosnim položajem.

Warnig je osim toga svoju domovinu posebice zadužio industrijskom špijunažom. Tako mu se pripisuje krađa nacrta iz projektnog ureda zapadnonjemačke tvrtke Hilti koji su završili u rukama Narodne armije DDR-a. Drugi ‘biser’ sa Stasi dosjeom koji će bivšem kancelaru praviti društvo je Felix Strehober, bivši Putinov 'drug' iz KGB-ove podružnice u Leipzigu.

Ako se tomu pridoda i procijenjenih pola milijuna godišnje od Ringiera te eventualni prihodi od preda-vanja u službi američke agencije 'Harry Walker', onda za Schröderovu i budućnost njegove djece, uk-ljučujući i Viktoriju, ne treba brinuti.

Pad ugleda i popularnosti

No kontroverzna priča oko ulaska bivšeg kancelara Gerharda Schrödera u sam vrh mješovitoga rus-ko‡njemačkog koncerna Baltičkog plinovoda doživjela je potkraj prošle godine negativnu kulminaciju. U državno odvjetništvo u Berlinu stiglo je, naime, sedam prijava protiv bivšeg kancelara zbog zloupo-rabe položaja. Schrödera se sumnjiči da je već tijekom svoga kancelarskog mandata pripremao teren za budući uspon na ljestvici karijere.

Njemačko pravosuđe trenutačno se spori oko toga koje je tužilaš-tvo odgovorno za taj slučaj: ono u Berlinu, gdje je počinjen navodni prekršaj, ili ono u Hannoveru gdje bivši kancelar zapravo živi.

Bilo kako bilo, već sama činjenica da se njegovim novim radnim mjestom ne bave gospodarski listovi nego pravosudni organi za Gerharda Schrödera znači prije svega jedno: pad ugleda u domovini i u inozemstvu, ugleda i popularnosti koji su ga sedam godina držali na kance-larskoj poziciji i koji su mu, usprkos mnogobrojnim usponima i padovima, osigurali značajno mjesto u galeriji njemačkih poslijeratnih političara.

Izgleda da je odvjetniku iz provincije koji je sve samo ne lagodno dolazio do svojih ciljeva ipak najdraže druženje s predstavnicima gospodarskih baruna, jer mu jedino oni mogu omogućiti omiljene rekvizite - kubanske cigare i Brioni odijela.

No dok je Schröder za vrijeme svoje političke karijere taj klasični kapitalistički habitus, koji nikako ne pristaje jednom socijal-demokratu, i to još njemačkom, morao skrivati, razrješenje od stranačkih i državnih dužnosti napokon ga je riješilo tih dosadnih stega.