Šef Microsoftovog regionalnog centra za razvoj softvera

Bodin Drešević zaslužan je za oko 25 Microsoftovih patenata, između ostalih i onaj za tehnologiju digitalne tinte, kao i za ClearType tehnologiju, a trenutno radi na okupljanju razvojnog tima koji će činiti okosnicu regionalnog centra te tvrtke smještenom u Beogradu

Razgovarao Stanislav Šredl

Najveći svjetski proizvođač softvera, američka tvrtka Microsoft otvorila je razvojni centar u Beogradu koji je, s također novootvorenim centrom u Dublinu, treći takav centar u svijetu. Za razliku od brojnih Microsoftovih istraživačkih centara, u ovome će se centru, orijentiranom na razvoj prepoznavatelja rukopisa za jezike ove regije, proizvoditi programski kod koji će biti sastavni dio Microsoftovih aplikacija, u ovom slučaju ? slijedeće inačice Windows operativnog sustava - Windows Viste.

Na ideju o otvaranju ovakvog centra u Beogradu došao je Bodin Drešević, direktor centra i dugogodišnji Microsoftov zaposlenik koji se nakon 16 godina rada u Redmondu vratio u Beograd. Drešević zaslužan je za oko 25 Microsoftovih patenata, između ostalih i onaj za tehnologiju digitalne tinte, kao i za ClearType tehnologiju, a trenutno radi na okupljanju razvojnog tima koji će činiti okosnicu ovog centra. Tom pprigodom razgovarali smo s Bodinom. Dreševićem koji nam je govorio o aktivnostima i opsegu rada razvojnoga centra te o svojim predviđanjima u vezi penetracije Tablet PC tehnologije u regiji.

Lider: Recite nam koje su aktivnosti novootvorenog razvojnog centra te što on znači za globalni Microsoft, a što za lokalnu Microsoft podružnicu u Beogradu.

Drešević: Aktivnosti centra i svi projekti koji će se razvijati iz razvojnog centra u Beogradu bit će vezani za Tablet PC tehnologiju, odnosno za Tablet PC operativni sistem, koji je nadskup standardnog Windows operativnog sistema. U slijedećoj verziji Windowsa, Windows Vista, to je jedan skup vezane funkcionalnosti koji će biti uključen u Professional verziju Viste. Moja grupa će operirati kao produženje, ili sastavni dio, Tablet PC tima u Redmondu, znači moj line of management i dalje ostaje u Redmondu. Većina razvojnog tima i dalje je u Redmondu, a ovo je jedno proširenje, inače službeno ime na engleskom za razvojni centar u Beogradu je Tablet PC development Extension in Belgrade, Serbia and Montenegro, i jedan od zadataka ovog tima će biti da se u Beogradu razvijaju prepoznavači za rukopis za velik broj europskih jezika, sa možda nešto većim naglaskom na jezike centralne, istočne i južne Europe, i također nekoliko zapadnih jezika.

Lider: Tu spada i hrvatski?

Drešević: Tu spada i hrvatski, hrvatski je jedan od prvih jezika koji će biti rađeni tokom ove godine, ove fiskalne godine koja se završava 31. juna 2006., i neki prvi koraci u tom smislu su već učinjeni, radimo sa jednom partnerskom firmom u Zagrebu na digitalnom leksikonu?

Lider: Možete li nam reći o kojoj je firmi riječ?

Drešević: ?Kontinuum. Taj digitalni leksikon je jedna od ulaznih komponenti za razvoj prepoznavača za hrvatski jezik. Također, u 12. mjesecu ove godine biće organizirano ? od jedne outsourcing firme ? prikupljanje uzoraka hrvatskog rukopisa u cilju razvoja prepoznavača hrvatskog jezika, slično kao što je tokom prve polovine 2005. godine u Beogradu bilo organizirano prikupljanje uzoraka srpske ćirilice i latinice. Pored ovih jezika radit će se u prvoj godini na još dva do tri prepoznavača.

Točnu dinamiku u ovom momentu nije moguće predvidjeti, jer nitko od ljudstva nije u ovom trenutku zaposlen. Značaj razvojnog centra leži u tome što će se u Beogradu praviti kod koji će biti integriran u buduće verzije Windowsa, znači i za Windows Vistu, i koji će se prodavati širom sveta, ili možda je preciznije reći, širom Europe, zato što uglavnom govorimo o europskim jezicima. Značaj za regiju je u tome što će se omogućiti da funkcionalnost Tablet PC-a postane u potpunosti dostupna korisnicima u ovim zemljama, a također, značaj za regiju se sastoji u tome da centar neće zapošljavati samo ljude iz Srbije i Crne Gore.

Ja sam dobio veliki broj prijava, kako iz susjednih zemalja, tako čak i iz Sjeverne Amerike, i svi će kandidati proći kroz proces selekcije, i ponude će biti napravljene najboljima bez obzira na poreklo; ideja ovog projekta jest da ovaj centar bude u određenoj mjeri regionalnog, ako ne i šireg internacionalnog značaja. Obzirom da se centar nalazi u Beogradu, ja očekujem da će ipak jedan veći broj ljudi koji će na kraju biti zaposleni biti upravo iz Srbije i Crne Gore, prosto po zakonu vjerojatnosti, jer koliko god imamo prijava iz inostranstva imamo ih još više lokalnih.

Postoje i neki praktični razlozi zbog kojih bi bilo dobro da zaposlimo i neke ljude iz inozemstva, koji se ne služe srpskim jezikom ili nekim od srodnih jezika, a to je zato što bi to forsiralo disciplinu da se u timu komunicira na engleskom, a to bi također olakšalo komunikaciju kako s Tablet PC timom u Redmondu, tako i sa istraživačkim timovima širom svijeta sa kojima ćemo surađivati na nekima od projekata na kojima ćemo da radimo, jer cijela misija centra zapravo nisu samo prepoznavači za razne jezike, to je otprilike jedna polovina, druga polovina je takozvani prepoznavač za jedan od dvodimenzionalnih domena koji ćemo tek da izaberemo.

Kad kažem dvodimenzionalnu domenu govorim o rukom pisanim strukturama kao što su, na primjer, matematičke jednadžbe, dakle neki složeni razlomak koji raste i po horizontali i po vertikali. Tako jednu strukturu prepoznati je znatno izazovniji problem nego strukturu jezika, koji se uvijek piše s lijeva na desno, barem za europske jezike.

Iako je krajnji cilj ovog centra uvijek razvoj softvera koji će biti uključen u neki od budućih Microsoftovih proizvoda, ovaj projekt je nešto više istraživačke prirode, dakle ovaj problem prvo treba riješiti, pa ga tek onda uključiti u neki konkretni proizvod. U tom smislu centar će morati surađivati sa najboljim Microsoftovim istraživačima, kako u samom Redmondu, tako možda u istraživačkom centru u Cambridgeu ili u Pekingu.

Lider: Koliko ovakvih razvojnih centara ima u svijetu, koliko u Europi, i što je najviše doprinijelo tome da se ovaj centar otvori baš u Beogradu: koliko su to ovdašnji uvjeti a koliko vaš dolazak nakon 16 godina rada u Redmondu?

Drešević: Kada kažem razvojni centar, govorim o centrima gdje se pravi softver koji se uključuje u proizvode. Znači, postoje i istraživački centri, spomenuo sam jedan u Cambridgeu, koji kao krajnji rezultat svoga rada smatra objavljen članak u znanstvenoj publikaciji, i nekakav softver koji nije komercijalne kvalitete već je riječ o prototipu. Dakle, postoji nekoliko istraživačkih centara, ali development (razvojni) centri se nalaze u Indiji, u Kini, i sada se paralelno otvara ovaj u Beogradu i u Irskoj u Dublinu. Indija i Kina, ne treba reći, to su zemlje svaka sa oko milijardu stanovnika, a Irska ima jako dugačku tradiciju u razvoju softvera i vrlo dugo prisustvo same Microsoft korporacije. U tom smislu mi smo treći ili četvrti, jer smo zapravo sa Ircima neck to neck.

Lider: Koliko će centar imati zaposlenih, te koliko je Microsoft uložio u ovaj razvojni centar?

Drešević: Krenut ćemo sa jednom dosta malom operacijom, zato što je vrlo teško krenuti sa nečim jako velikim i biti uspješan i organiziran; svatko tko je radio software development zna da je managing growth jedan od ključnih problema. Trenutno ima 6 radnih mjesta, ona su oglašena na internacionalnom Microsoftovom sajtu, a očekujemo da kada projekti uzmu maha da ćemo do kraja fiskalne godine zaposliti još nekoliko ljudi, dakle sve skupa desetak. Po pokazanom uspjehu postoji mogućnost da se kasnije zaposli još jedan broj ljudi. Moja je, dakle, namjera, da počnem od nule, i da pažljivo vodim razvoj, da snažnim fokusom na projekte, te da ti projekti budu uspješni, a ne da zaposlim sto ljudi u što kraćem roku pa da imam situaciju kojom je teško rukovoditi.

Što se tiče nivoa investicija u ovaj razvojni centar, na to pitanje odgovorit ću vam indirektno. Nivo investicija je dovoljan da bi se svi projekti ostvarili jednim optimalnim tempom i vrhunskom svjetskom kvalitetom, a po demonstriranom uspjehu nivo tih investicija će sigurno biti značajno povećan.

Lider: Kakva je prodaja Tablet PCa u svijetu i u regiji, i u kolikoj će mjeri rad vašeg razvojnog centra, prema vašem predviđanju, doprinijeti penetraciji Tablet PC-a na tržište?

Bodin Drešević: Reći ću vam na svjetskom nivou. Tablet PC je proizvod za koji mislim da je sada ušao u jednu vrlo interesantnu fazu ubrzane adopcije i sve bolje prodaje, jer se dogodilo nekoliko okolnosti koje vode ka boljoj prodaji. Prvo, sam softver je dosegao određen nivo zrelosti koji nije postojao kada se proizvod prvi put pojavio na tržištu 2002. godine, znači to je ova verzija koja je izašla sa XP SP 2, to je već treća verzija i to je sada vrlo kvalitetan softver. Drugi detalj: pojavio se znatno veći broj proizvođača sa velikim imenima, kao što su IBM, koji su izbacili svoje modele na tržište, a istovremeno, razlika cijene u odnosu na usporedivi laptop se svela na svega 100 ili 200 dolara razlike.

U prvoj verziji ta je razlika bila znatno veća, i to je stvaralo dosta problema kada je trebalo taj proizvod prodati, čak i na tržištu na kojima je postojala puna jezična podrška, jer za tu razliku se, barem u prvoj verziji, mogao kupiti cijelo jedno desktop računalo. Ne smijem vam reći koliko je točno Tablet PC-a prodano, mada mi je taj podatak poznat, ali apsolutno vidimo jednu dramatično ubrzano usvajanje ovog proizvoda na svjetskom nivou. Što se tiče lokalnog tržišta, jasno je da bez podrške za jezik u odgovarajućoj zemlji nije za očekivati veliku penetraciju ovakvoga proizvoda, no bez obzira na to ja bih rekao da prodaja, možda ne značajna u smislu nekih financijskih rezultata, nego u smislu da pokazuje vrijednost proizvoda, čak i bez podrške za lokalni jezik, je bila relativno dobra.

Navest ću vam primjer baš iz Hrvatske; ne mogu se sjetiti, nažalost, imena, ali riječ je o jednom liječniku, ortopedu iz Zagreba, koji ima privatnu bolnicu, koji je uveo Tablet PC u svoju operaciju. On radi na slijedeći način: kada liječnik ide u posjete pacijentima on nosi Tablet PC, te hvata bilješke na ekranu, pisane rukom, zatim ih snima u bazu podataka, njegova je bolnica opremljena bežičnom mrežom, znači to sa jednim klikom ide u dosje pacijenta, a slijedećeg dana kad dolazi, isto to tako izvlači iz baze jednim klikom. Ukoliko je potrebno promijeniti terapiju pacijenta, također nekoliko klikova elektronskom olovkom mu omogućava da pošalje nalog bolničkoj apoteci i pacijent dobiva novu terapiju ili lijekove u roku nekoliko minuta. Poanta ovoga je da Tablet PC omogućava dodatne mobilne scenarije čak i bez podrške za lokalni jezik, samo se oslanjajući na digitalnu tintu. Smatram da kad se pojavi podrška za lokalni jezik u zemljama kao što su Hrvatska i Srbija, da će prodaja biti znatno poboljšana.

http://www.microsoft.com/