Sever: Ne izmještajte Hrvatsku iz Europske unije u Tihi ocean

Nakon Izvješća o indeksu ekonomske slobode za 2007.godinu, koje su objavili The Heritage Foundation i The Wall Street Journal, a predstavili ga predstavnici Adriatic Instituta za javni poredak, Nataša Srdoč i Joel Annand Samy Hrvatski nezavisni sindikati reagirali su na dio koji se odnosi na radnu slobodu

Reakciju objavljujemo u cjelosti:
'Već sama činjenica kako se novi faktor radne slobode temelji na objektivnim podacima iz studije Svjetske banke “Doing Business“ govori dovoljno o samoj objektivnosti. Naime ti „objektivni“ podaci su mišljenja prikupljena anketama u ciljanoj skupini pa se o njihovoj objektivnosti može raspravljati. Spomenuta studija Svjetske banke ocijenila je da se u svijetu radnici najlakše zapošljavaju na Maršalskim Otocima.

Jednako tako najmanje rigidnim zemljama pri zapošljavanju, dakle onima koje najmanje reguliraju to područje (moguća skala od 0 – 100), ocijenjeni su Hong Kong, Kina, Maldivi, Maršalski Otoci, Singapur i SAD, i to svi odreda ocjenom 0. Kad je riječ o troškovima otpuštanja, odnosno plaćenom otkaznom roku, tada su najpovoljnijima za poslovanje ocijenjeni Maršalski Otoci, Mikronezija, Novi Zeland, Palau, Portoriko, Tongo i SAD, ponovno svi ocjenom „0“. Ista studija najpovoljnijim zemljama vezano uz troškove rada koji nisu plaća (a izražavaju se postotkom od plaće – porezi i doprinosi na plaću) „0“ daje redom Bangladešu, Botswani, Kambodži, Komorima, Etiopiji, Lesotu, Maldivima, Surinamu i Tongu.

Nadasve je zanimljiv popis zemalja najpovoljnijih za poslovanje, a vezano uz reguliranje tržišta rada. Posebno kad rang listu radi Svjetska banka koja se na drugoj strani svim silama trudi uvjeriti svijet pa i nas u Hrvatskoj kako je socijalno osjetljiva, bori se protiv socijalne isključenosti i siromaštva i za vladavinu prava. A preporuke za poslovanje daje za zemlje koje najmanje štite radnika. Evo tek dva primjera zemalja sa popisa. Godine 2006. vodeća zemlja u kategoriji „zapošljavanje i otpuštanje“ na tom je popisu bila Palau  (potrudite se naći je na zemljopisnoj karti). U njoj je dopušteno radno vrijeme 24 sata dnevno, 7 dana traje radni tjedan, a radniku sa 20 godina radnog staža ne pripada ni jedan dan obveznog godišnjeg odmora. U izdanju za 2007. pretekli su je Maršalski Otoci.

I jedna i druga država male su otočke zemlje u Tihom oceanu, nemaju gotovo nikakvu zakonsku zaštitu radnika, nisu članice Međunarodne organizacije rada pa time nemaju ni obveze poštivanja i primjene njenih konvencija. PRAVI RAJ ZA PODUZETNIKE. Sada nas i Heritage Foundation, The Wall Street Journal i predstavnici Adriatic Instituta za javni poredak žele smjestiti u isto okruženje, a sve iz brige kako bi se u Hrvatskoj bolje i lakše poslovalo. Evo kako glasi ocjena Hrvatske iz Indeksa u dijelu „Sloboda rada“: Tržište rada  djeluje pod  restriktivnim  radnim  zakonodavstvom  koje otežava  zapošljavanje i rast produktivnosti.

Troškovi zapošljavanja radnika koji se ne odnose na plaću su visoki, a otpuštanje viška radnika je relativno skupo. Visoki troškovi plaća i kruto radno zakonodavstvo sprječavaju poslovne aktivnosti. Zakonom o radu propisana je obveza poslodavcima da prije otpuštanja radniku omoguće prekvalifikaciju ili zapošljavanje na drugom odgovarajućem radnom mjestu. Pri tome nam predstavnici Adriatic Instituta kratko i jasno poručuju kako u Hrvatskoj treba olakšati otpuštanje radnika kako bi ih se lakše zapošljavalo. Tome pridodaju i svoju već poznatu recepturu o jednoj poreznoj stopi (flat tax) koji su prijedlog već ranije odbacili predsjednici države i vlade, kao i sindikati.

U već ionako previše socijalno raslojenoj i nepravdama bremenitoj Hrvatskoj to bi doslovce značilo po onoj narodnoj „masnoj guski vrat mazat“, odnosno bogatiji bi imali puno, puno više, a siromašniji tek neznatno više. Time bi se ne samo učvrstile, već i povećale društvene razlike. Jasno je kako se približavanjem izbora u Hrvatskoj želi hrvatskim političkim elitama poslati signal što se od njih očekuje. No želimo podsjetiti kako su te elite donijele dokument pod nazivom „Strateški okvir za razvoj 2006. – 2013.“ u kojem hrvatsko radno zakonodavstvo ocjenjuju negdje unutar okvira onog zemalja EU.

Kad je riječ o fleksibilnosti tržišta rada, isti dokument odbacuje fleksibilnost temeljenu na obespravljenoj i slabo plaćenoj radnoj snazi, a fleksibilnost tržišta rada vidi u dinamičnoj, dobro obrazovanoj i raznim znanima i vještinama „opskrbljenoj“ radnoj snazi, sposobnoj za svjetsku konkurentsku utakmicu na područjima gospodarstva sa proizvodima i uslugama visoke dodane vrijednosti. I Nezavisni hrvatski sindikati tu vide Hrvatsku. Vrijedne emisare krupnoga svjetskog kapitala upozoravamo da ne pokušavaju ni savjetima ni pritiscima, a niti obećanjima izmjestiti Hrvatsku iz njenog prirodnog i pripadajućeg joj okvira socijalno osjetljive i pravedne Europske unije na jedva na karti vidljiva mutna područja Tihog oceana i daleke Azije.

Hrvatsko je radno zakonodavstvo već i previše fleksibilno što se pokazuje na svakom koraku. S druge se strane prečesto krši, kao da ga i nema. Gotovo bez ikakvih posljedica za prekršitelje. Preko 82% svih novosklopljenih ugovora o radu na određeno je vrijeme, radi se prekovremeno, nedjeljama i blagdanima. Deseci tisuća radnika rade, a ne primaju plaće, više stotina tisuća ih je u raznim oblicima sive ekonomije i rada na crno.

Radnika se lako otpusti jer sudski procesi dugo traju. Prosječna primanja nedovoljna su za podmirenje osnovnih mjesečnih obiteljskih troškova. Na mala se vrata uvodi sve dulji radni dan i radni tjedan. Mirovine su mizerne, na zdravstvene se usluge dugo čeka i lagano poskupljuju. Visina naknade za nezaposlene preniska je i traje daleko kraće od vremena traženja posla. Pa mi već jesmo jednom nogom u Tihom oceanu.

Na kraju i poruka političkim elitama. Ocjene iz Indeksa o ekonomskim slobodama vezane uz tržište rada paušalne su i površne, a receptura koja iz njih proizlazi neprimjenjiva za Hrvatsku koja sebe kroz koju godinu vidi u sastavu EU. Imate dovoljno posla za otklanjanje svih nepravdi prema hrvatskim radnicima i umirovljenicima i ne stvarajte nove po receptima pohlepnih, bahatih i socijalno neosjetljivih financijskih moćnika. Uz predizborne skupove dobro bi se kao protuteža mogli uklopiti i prosvjedni. A hrvatski radnici, građani već predugo nisu masovno na ulicama i trgovima tražili svoja prava. Nemojte im svojim postupcima pomagati da na ulice izađu.' Reagiranje potpisuje predsjednik HNS-a Krešimir Sever.