Siemens platio najveći ceh u kartelu

EU Komisija ističe da je deset tvrtki udruženih u kartel prikrivalo tragove koristeći šifrirana imena i kontaktirajući putem anonimnih mailova

Spekulira se da je u nizu skandala koji su potresli Siemens, od istrage o podmićivanju Sadama Huseina do brojnih korupcionaških afera, pronevjerno čak 420 milijuna eura. Na sve to stigla je prošlog tjedna i kazna EU komisije za udruživanje u kartel

Piše: Andrija Kralj

Europska komisija kaznila je prošlog tjedna s ukupno 750 milijuna eura deset japanskih i europskih kompanija zbog fiksiranja cijena, odnosno udruživanja u kartel. Među kažnjenim su i tvrtke njemački Siemens, francuski Alstom, Schneider Electric i Areva, japanske kompanije Mitsubishi Electric, Fuji Electric Holdings, AE Power Systems, Hitachi, Meidensha te Siemensova austrijska divizija VA Technologie. Od ukupno 750 milijuna eura njemački je Siemens prošao najgore, odnosno platio je više od polovine tog iznosa.

Naime, njemački je div kažnjen sa čak 396,5 milijuna zbog njegove navodne liderske uloge u kartelu. Siemens naglašava da će Europskom sudu pravde uložiti žalbu na odluku koja će ugroziti tvrtkine profite, a za nju nema zakonske osnove. Glasnogovornik Komisije Jonathan Todd izjavio je da bez sumnje postoji zakonska odredba prema kojoj je njemačkoj kompaniji nametnuta kazna. Uz Siemens najlošije je prošao Mitsubishi Electric s iznosom od 113,9 milijuna eura, dok Toshiba mora izdvojiti 90,9 milijuna eura.

Ta je kazna druga najviša dodijeljena jednom kartelu od strane Komisije, iznosom ju je premašila je-dino kazna iz 2001. godine, od 790,5 milijuna eura, zbog fiksiranja cijene vitamina.
- Komisija je napokon stala na kraj kartelu koji je 16 godina varao državne elektreonergetske kompanije i potrošače - izjavila je europska povjerenica za tržišno natjecanje Neelie Kroes, dodavši da je eu-ropski tržišni regulator još jedanput pokazao kako neće tolerirati stvaranje kartela u Europi. Navodi se da su tvrtke u razdoblju između 1988. i 2004. manipulirale ugovorima o isporukama opreme za energetska postrojenja, međusobno dijelile tržište i projekte, kao i povjerljive informacije te utvrđivale cijene.

Dogovor o podjeli tržišta

Prema dogovoru, japanske kompanije su se držale dalje od europskog tržišta, a zauzvrat europske tvrtke nisu konkurirale u Japanu. Navedeni proizvođači teške opreme, korištene u kontroli energetskih tokova u postrojenjima, odnosno generatorima, dogovorom su slali ponude kupcima. Komisija poručuje da je sporazumni neulazak japanskih kompanija oštetio europske potrošače. Također u priopćenju je istaknuto da su se tvrtke trudile prikriti tragove, koristeći šifrirana imena ostalih sudionika i kontaktirajući putem anonimnih mailova.

Samo nekoliko dana prije kazne, Siemens je prošao neokrznut u još jednoj aferi. Naime, polako su počele jenjavati istrage njemačkih državnih odvjetnika protiv poduzeća za koja se vjeruje da su ilegalno surađivala s bivšim iračkim režimom Sadama Huseina. Neki istražni postupci već su obustavljeni, a kod drugih tužbe nisu vjerojatne. Čak se i organizacija Transparency International Deutschland drži povučeno i dvoji je li zaista bilo riječi o plaćanju mita. Brojke zvuče dojmljivo: 17 državnih odvjetništava u 16 njemačkih gradova istražuje 46 njemačkih tvrtki zbog sumnje u ilegalno plaćanje mita bivšem Sadamovu režimu.

Povod je bio jedan izvještaj Ujedinjenih naroda, koji je objavio bivši šef američke Središnje banke Paul Volcker u listopadu 2005. godine. Prema tom izvještaju, više od 2.250 tvrtki u svijetu plaćale su mito u visini od 3,3 milijarde dolara kako bi dobile posao. Ujedinjeni su narodi doduše uveli embargo, ali u sklopu programa Nafta za hranu dopustili su iznimke, za lijekove, hranu i ostale važne namirnice. Na popisu Ujedinjenih naroda nalaze se i imena više od 60 njemačkih tvrtki, među kojima su Daimler-Chrysler, Linde, Siemens, Fresenius Medical care, Braun Melsungen, ali i niza manjih ili srednjih poduzetnika. Slučajevi se razlikuju, a tako i iznosi o kojima je riječ. Kreću se od 1.270 do 790.000 dolara. Činjenica je da je Njemačka nakon Rata u Zaljevu 1991. godine neko vrijeme bila najvažniji trgovački partner Iraka. Očito je i da je Sadamov režim načelno za svaki posao u sklopu programa Nafta za hranu očekivao plaćanje u visini 10 posto vrijednosti posla.

U Siemensu nema sustava kontrole

Kazna je, inače, došla samo tjedan dana nakon što je Siemens zaključio 4,2 milijarde eura vrijedno preuzimanje dijagnostičke jedinice Bayer HealthCare. To je preuzimanje, najavljeno još u lipnju 2006. godine, dio Siemensovih nastojanja usmjerenih na kontinuirano širenje svog dijela poslovanja s medicinskom opremom i uslugama. Bayeru je taj sporazum pak pomogao u financiranju preuzimanja domaćeg rivala Schering AG-a. Riječ je o podružnici u cjelokupnom vlasništvu Siemens Medical Solu-tions USA Inc, s više od 8.000 zaposlenika diljem svijeta, koja provodi dijagnostička testiranja širokog raspona različitih bolesti, od disfunkcije hipofize do alergija i bolesti bubrega.

- Siemens je jedina dijagnostička tvrtka u svijetu koja nudi potpunu uslugu prvi put objedinjujući jedinstveni niz proizvoda i usluga koji će ubrzati razvoj molekularne medicine te unaprijediti učinkovitost i kvalitetu zdravstvene skrbi - kazao je Erich Reinhardt, predsjednik i izvršni direktor Siemens Medical Solutionsa. Za niz afera koje su posljednjih mjeseci pogodile Siemens postoji logično objašnjenje. Naime, Siemens uopće nema sustav interne kontrole u sklopu kojega bi sami suradnici tvrtke mogli prijaviti nepravilnosti. Međutim, nije nimalo slučajno da je njemački elektroindustrijski gigant pozvao Amerikanca Michaela Hershmanna za savjetnika. On je, kad je riječ o gospodarskom kriminalu, poznat ne samo po tome da savjetuje američke službe i Interpol već i kao istražitelj koji se bavio aferom Watergate koja je stajala predsjedničkog položaja Richarda Nixona. Konačno, upravo je Hershmann jedan od osnivača danas međunarodno ugledne organizacije Transaparency International.

Vrh je znao za podmićivanja?

Spekulira se da je u nizu skandala koji su potresali Siemens pronevjerno čak 420 milijuna eura. Glavni financijski director Joe Kaeser i član Izvršnog odbora Rudi Lamprescht opovrgnuli su da su i sami bili upleteni u skandal. Ni jedan ni drugi nisu bili u konktaktu s istražiteljima, tvrdi se u priopćenju Siemensa. Sumnja se da su stotine milijuna eura sa Siemensovih računa skinute kako bi se platilo mito za dobivanje velikih telekomunikacijskih poslova u inozemstvu. Prošle je godine tako čak i uhićen nekadašnji glavni telekom operativac Siemensa Thomas Ganswindt, ali kasnije je pušten na slobodu. Mnogi su dužnosnici Siemensa čak otišli tako daleko da traže odlazak glavnog izvršnog direktora Heinricha von Pierera. Tvrdi se, naime, da je vrh Siemensa imao informacije o 'shemi podmićivanja'.

Jedan od osumnjičenih pri davanju iskaza naime otvoreno je optužio Lamprechta da je raspolagao svim relevantnim informacijama. Skandali su u svakom slučaju pogodili telekomunikacijski biznis Si-emensa, odnosno pokušaj prodaje njegova ostatka. Istodobno, na neodređeni je rok odgođeno i spajanje mrežnog odjela Siemensa s Nokijom. Investitori su sve nervozniji i postavljaju neugodna pitanja, pa je upitno do kad će Kleinfeld i von Pierer moći kupovati vrijeme bez konkretnih rezultata istrage, točnije smjene nekolicine visokih dužnosnika. Prošlotjedna poruka sa skupštine dioničara u Münchenu bila je jasna. Dioničari su dali, naime, 72 posto potpore Upravnom, odnosno samo 65 posto Nadzornom odboru. Očekivanja Siemensova top menadžmenta kretala su se oko razine od 90 posto. Zato se rezultati interne Siemensove istrage, za koju čelnici obećavaju da će biti znatno dublja i rigoroznija od pravosudne, očekuju s velikim zanimanjem.