Sigurnost interneta kontrolira se iz nuklearnog bunkera

Mala vrata u brdu, nasred livade u Wiltshireu, na zapadu Engleske, jedini su vanjski znak Symantecova centra za sigurnost interneta. Postrojenje je zakopano ispod zemlje, iznad je sloj od metar i pol betona, u nekadašnjem nuklearnom bunkeru Ministarstva obrane

       Zidovi su debeli 46 cm, a u bunker se ulazi kroz hermetičku pregradu od četiriju čeličnih vrata debljine madraca. Ne postoje prozori prema van, a bunker ima vlastiti generator struje i sustav za filtriranje zraka, što omogućuje stanovnicima preživljavanje 40 dana nakon nuklearnog udara. Upravo odavde Symantec, najveća svjetska kompanija za sigurnost interneta, prati cyberzločine 24 sata dnevno, u 180 zemalja svijeta. Stvari koje se događaju unutar bunkera značajno su se promijenile od dolaska Symanteca, prije četiri godine, što odražava rapidno mijenjanje prirode cyberzločina, koji je postao ciljani, skuplji i teži ga je detektirati.

Zapravo, Symantec ne treba baš takvu razinu sigurnosti. Kompanija ima još tri lokacije za nadgledanje interneta – u Munchenu, Sydneyu i Alexandriji, Virginija – koji su locirani u nešto konvencionalnijim zgradama. I ova operacija u UK mogla je biti smještena u običnu uredsku zgradu.
No, objašnjava Graeme Pinkney, menadžer analitike za Symantec u Europi, smještanje u bunker rješava neke sigurnosne probleme i probleme rezervnog planiranja koje bi bilo teže adresirati negdje drugdje.

Cybernapadi stoje poduzeća 10 milijardi funti godišnje

- Ovakva operacija mora funkcionirati 24 sata na dan, 7 dana u tjednu – ne smije biti ometanja. Zbog naše udaljene lokacije ne mogu nas izbaciti ni požar, poplava ili nešto slično - tvrdi Pinkney. Stamenost Wiltshirea ulijeva klijentima više povjerenja, s obzirom na to da je borba protiv cyberkriminalaca postala igra nesmiljene budnosti i izdržljivosti. Mahniti dani vatrogasne borbe protiv virusa, poput MyDooma ili Blastera, koji su se širili brzo, napadali velik broj računala i prijetili remećenjem komunikacija širom svijeta izgleda da su iza nas.

Hobiste iz spavaće sobe koji su izazivali takve nevolje, uglavnom sebi za zabavu, zamijenili su profesionalni cyberkriminalci kojima je cilj ukrasti podatke, kao što su brojevi kreditnih kartica ili neki drugi osobni detalji, iz korporativnih mreža. Prema izvještaju o informatičkoj sigurnosti britanskoga Odjela za trgovinu i industriju, broj poduzetnika koji su prijavili sigurnosne incidente pao je za nekoliko postotaka u posljednje dvije godine, ali trošak uzrokovan tim napadima porastao je gotovo 50 posto. Samo u UK procijenjeno je da cybernapadi stoje poduzeća 10 milijardi funti godišnje. Nedavna anketa američkog FBI-a procijenila je isti problem na 62 milijarde dolara u SAD-u.

- Ljudi danas hakiraju iz koristi a ne radi slave - kaže Pinkney. Poput provalnika koji provaljuju u kuću, novi cyberkriminalci ne žele privlačiti pažnju. Njihovi hakerski napadi male su razine, vrlo ciljani i i teško se uočavaju. Virusi su zato postali vrlo raznovrsni. Prema izvješću britanskog Odjela za trgovinu i industriju iz godine 2004. crv Blaster je sam bio odgovoran za više od polovine najgorih sigurnosnih incidenata u tvrtkama. Prošle godine, doduše, nijedan crv ili virus pojedinačno nije imao takve efekte. Umjesto toga, mnoštvo različitih varijanti malicioznih kodova zagorčava život kompanijama.

 Flat screen s kartom svijeta
 
U Symantecovu centru za nadzor posao je jednako mukotrpan. Tim analitičara nadzire mreže svojih klijenata pokušavajući uočiti i najmanji signal bilo čega neregularnog. To može biti pokušaj spajanja na neobičnu internet adresu, ili korištenje porta koji je obično rezerviran za instant messaging umjesto za standardno web pretraživanje. Ti se pokreti bilježe i proučavaju i ako tim odluči da je riječ o napadu, alarmiraju klijenta. Vrijeme reakcije je približno 10 minuta. Informacije o novim načinima napada proslijeđuje se u centar u Dublin, gdje timovi inženjera stvaraju nove 'potpise', informacije o tome kako prepoznati viruse, i te 'potpise' šalju kao updateove korisnicima Symantecovih antivirusnih programa diljem svijeta.

Minucioznost prirode borbe protiv cyberkriminala čini aktivnost u bunkeru iznenađujuće svakodnevnom. Analitičari sjede u sigurnoj sobi koju posjetitelji mogu vidjeti samo kroz prozorčić, gledaju svoje zaslone, govore malo i povremeno odlaze na kraću stanku.
Najdramatičniji trenutrak u sobi je veliki flat screen s kartom svijeta na kojoj je, u realnom vremenu, prikazano odakle u danom trenutku dolazi najveći broj napada. No izuzev tog ekrana, ostali dio posla djeluje kao procesuiranje zahtjeva u osiguravajućem društvu, a ne kao opaka borba s međunarodnim kriminalcima.

Očito je da je  za taj tip analitike potreban određeni mentalni sklop. Jim Hart, šef analitičara u Wiltshireu,  slikovito objašnjava kako je tim uočio 'bot-net' - napad koji iz mreže otetih kompjutera, prošlog prosinca, no većina detalja nije dokučiva. Redovi kodova nižu se na zaslonu a Hart entuzijastično pokazuje različite segmente koji su bili neobični i pobudili su sumnju. Outsideru to nalikuje na prizor iz Matrixa, gdje jedan od uberhakera gleda bujicu neshvatljivih kodova koji se slijevaju niz zaslon i uočava plavuše, brinete i crvenokose. Symantec je nekad velik broj svojih analitičara novačio iz vojske, bivše RAF-ove časnike za komunikacije, primjerice, koji su bili naviknuti na gledanje kodova cijeli dan.

Danas su skloniji zapošljavanju diplomanata s područja računalne sigurnosti. Ipak,  svaki novi analitičar, mora proći rigorozni šestomjesečni  program obučavanja prije nego može sam krenuti u cyberpatrolu. Unatoč vremenu koje provede u podzemlju gledajući u kodove, dobar analitičar ne bi trebao biti introvertan. U jednom kutu sobe za analitiku zaslon prikazuje konstantan protok informacija. Važno je pratiti trenutne događaje, tvrdi Pinkney, zato što se cyberkriminalci koriste najnovijim vijestima kako bi potaknuli ljude da otvore nepoznatu e - poštu.

Veliki događaj, poput uhićenja Osame bin Ladena, uzrokovao bi pad opreznosti mnogih ljudi pri otvaranju i downloadanju sadržaja s interneta. Još je raširenija pojava nezainteresiranost mnogih kompanija za njihovu sigurnost, kao rezultat manjeg broja velikih napada u posljednje vrijeme. Ipak, zakopana duboko ispod brda, grupa ljudi još pazi i shvaća cyberkriminal toliko ozbiljno da hermetičku pregradu i rezervni generator drže uvijek dobro podmazanima. Za svaki slučaj. 
  
Pripremio: Vanja Figenwald