Sindikat vozača za dogovor je s poslodavcima, ali ne po svaku cijenu

Socijalni dijalog  između radnika, poslodavaca i vlasti svugdje u organiziranu društvu okosnica je gospodarske stabilnosti svake države. Kod nas je sve to igrokaz u kojem uvijek deblji kraj izvuku radnici, kaže predsjednik Sindikata hrvatskih vozača.

razgovarao Marijan Banelli
[email protected]

Miljenko Gočin, agilni predsjednik Sindikata hrvatskog vozača, s desetogodišnjim iskustvom profesionalnog vozača uspio je u kratkom vremenu homogenizirati profesionalne vozače i stvoriti respektabilni sindikat. Elokventan i bez dlake na jeziku svakodnevno radi na proširivanju sindikalne baze i učlanjenju novih članova. Kao takav postao je nezaobilazni čimbenik u socijalnom dijalogu  između poslodavaca, radnika i države.

• Sindikat vozača relativno je novi sindikat usko profiliran na profesionalne vozače u  Hrvatskoj. Prema neslužbenim  pokazateljima u Hrvatskoj ima između 200.000 i 250.000 profesionalnih vozača. S obzirom na specifičnost svoga posla oni su prilično heterogena skupina. Što vas je ponukalo da osnujete Sindikat vozača koji će uspjeti stvarno zaživjeti, a bilo je u prethodnom razdoblju nekoliko takvih neuspješnih pokušaja?

- Kao što ste naveli vozio sam desetak godina u domaćemu i međunarodnom prometu, što znači da sam se svakodnevno susretao s dobrim i lošim stranama ovog posla, a samim time razmišljao sam i o načinu kako riješiti problematične situacije. Kao rješenje pokazivalo se samo udruživanje, dakle homogeniziranje. U mnogim europskim zemljama postoje ovakvi sindikati, stvarani dugi niz godina, jer ako se nečega prihvatiš na tome moraš i ustrajati, koliko god to bilo teško i mukotrpno. Na samim počecima Sindikata hrvatskog vozača trebalo je vozačima vratiti vjeru u sindikat, dokazati potencijalnim članovima da se može raditi i drugačije, da nije svrha sindikata prodaja svinjskih polovica.

• Sindikat prometa pri SSSH-u okuplja uglavnom djelatnike u prometu i neke vozače iz tzv. društvenih tvrtki. Jeste li razgovarali s njima u vezi sa stvaranjem sindikalnog saveza odnosno kako mislite institucionalno regulirati te međusindikalne odnose da biste učvrstili svoj status prema državi i poslodavcima?

- Dosad nas je kontaktiralo više povjerenika iz sindikata, koji zastupaju vozače i ostale djelatnike u prometu, u želji da s kompletnim svojim članstvom prijeđu u naš sindikat. Nažalost, pritom žele zadržati naviku rada na stari način, a pod tim nas uvjetima njihov dolazak ne zanima jer oni dobrim dijelom zaboravljaju na interese svojih članova, što je protivno našim opredjeljenjima. Nas ne zanima način na koji su dosad funkcionirali navedeni sindikati ni GSV. Mi želimo izgraditi jasan odnos na prvome mjestu prema poslodavcima a na drugome prema državi. Jednima i drugima nudimo partnerstvo a ako ga ne prihvate, sami će snositi odgovornost i posljedice. Moram reći da nam se javljaju i članovi iz istih podružnica i sindikata koji žele promjene, no zbog mira u kući oni su danas naši pojedinačni članovi i veoma ustrajno rade na tome da i ostalim kolegama prenesu naš način rada i naše ciljeve, što će u konačnici rezultirati novim povjerenicima koji će u svakom slučaju poštovati naš način rada i konačno dostojanstveno zastupati ostale kolege.

• Poslodavci u cestovnom prijevozu jednako su heterogena skupina. Organizirani su u dragovoljne i neprofitne udruge što ne odgovara vlastima jer nisu pod njihovom nadzorom kao što je slučaj s komorama. Prema sadašnjoj situaciji ispada da su vozači izabrali demokratskiji i uspravniji put u borbi za svoja radnička prava. Kako gledate na tu situaciju?

- S obzirom na neospornu činjenicu da su brojni poslodavci prvotno imali status radnika, ne vidim zašto sada kao poslodavci ne bi slijedili primjer vozača, pa se i oni udružili radi ostvarenja svojih prava. Nije sramota slijediti dobar primjer! U ovom su trenutku brojni poslodavci u sektoru transporta u teškoj situaciji kao i njihovi radnici te smatramo da trebaju tražiti partnera na našoj strani kako bi svoj status doveli u normalniju i povoljniju situaciju. Sveprisutna činjenica rada na crno, rada na sivo dovodi u nepovoljniji položaj poštenog poslodavca i njegova vozača. Socijalni dijalog triju socijalnih partnera – radnika, poslodavaca i vlasti, svugdje u organiziranom društvu okosnica je gospodarske stabilnosti svake države. Kod nas je sve to pravi igrokaz u kojemu uvijek deblji kraj izvuku radnici. U prijevozu je ta situacija specifična jer je dobar dio poslodavaca ujedno i u neposrednoj djelatnoj funkciji kao obrtnici-prijevoznici. Obrtnici-vozači naime nemaju iste benifite kao profesionalni vozači u tvrtkama (benificirani radni staž) i na taj su način diskriminirani od strane vlasti koja je donijela takav zakon.

• Dobar dio poslodavaca smatra da se treba ukinuti beneficirani radni staž za vozače, koji je uveden jer je to posao koji iziskuje velika psihička i fizička naprezanja i zbog toga je produktivni radni vijek vozača limitiran. Ukinućem beneficiranog radnog staža veliki broj vozača završio bi na burzi  prije stjecanja uvjeta za redovni odlazak u mirovinu. Kako se mislite boriti za tu vozačku pogodnost?

- Sindikat hrvatskog vozača uskoro će izaći u javnost s jasnim prioritetnim zahtjevima za zaštitu interesa svojih članova. Nadalje prema našoj procjeni uvođenjem reda i poštovanjem odredbi važećih zakona nijedan od trenutačno nezaposlenih 8.700 vozača prijavljenih na Zavodu za zapošljavanje ne bi bio nezaposlen. Štoviše, uzmemo li u obzir činjenicu da imamo više od 170 tisuća gospodarskih vozila registriranih na području Hrvatske, te da brojni vozači rade i više od 300 sati na mjesec, nameće se zaključak da nam zapravo nedostaje raspoloživih vozača. Pitate me što ako se vozač razboli koju godinu prije nego što treba ići u redovnu mirovinu, a ja bih vas pitao što ako vozač slomi nogu i mora na bolovanje dva-tri mjeseca, kad dobro znamo da velik broj tih vozača danas prima neto osobni dohodak u iznosu od cca 2.500 kuna? Može li taj vozač prehraniti svoju obitelj, može li platiti režije? Nekim nesretnim slučajem došli smo do plaćanja vozača na osnovi 11 do 12 posto od ostvarenog prometa, što se brzinom svjetlosti proširilo na sve vozače, a danas, nažalost, postalo ustaljeni način plaćanja vozača. Smatram da moramo početi probleme rješavati od temelja prema krovu, kada napravimo dobar tim sve će ostalo biti lakše, dobit ćemo vozača koji će ići u mirovinu koja će ujedno biti dovoljna za životne potrebe osobe koja je većinu svog života provela u limenoj kabini od svega nekoliko m3, daleko od svoje obitelji, nerijetko bez osnovnih higijenskih uvjeta, te često na kruhu i pašteti za doručak, ručak i večeru!

• Smatrate li da bi prijevoznici i vozači morali surađivati putem svojih strukovnih udruga i sindikata na uspostavi platforme za socijalni dijalog i uspostavu međusobnih ugovora i dogovora o zajedničkom nastupu prema državi jer im je glavni interes da uspješno posluju, a država im za takvo nešto podmeće tisuće prepreka?

- Država nažalost iz naših iskustava djeluje sporo i neefikasno, što se mora vrlo brzo promijeniti. U svim tvrtkama u kojima smo imali probleme najprije smo se obratili poslodavcu i pokušali problem riješiti dijalogom, što je i potvrda da sindikat i poslodavci trebaju surađivati na rješavanju problema. Mi nismo za svađu pod svaku cijenu, ali nismo ni za dogovor pod svaku cijenu, prije svega nas vodi interes naših članova koje zastupamo.

• Prijevoznici će uskoro dobiti registar prijevoznika koji će biti u nadležnosti MMPI. Smatrate li da bi se isti takav registar trebao napraviti i za vozače?

- Smatramo da bi svi podaci trebali biti javni, kako o poslodavcima tako i o vozačima. Javnost podataka omogućila bi radnicima da nađu boljeg poslodavca, a ujedno i poslodavcima da nađu boljeg radnika.