Siromašni u Hrvatskoj ostali bez prava na besplatnu pravnu pomoć

Manipulacije s besplatnom pravnom pomoći tipičan su primjer izigravanja načela dostupnosti suda svim građanima na način hrvatske birokracije. Da bi građani koji nemaju dovoljno novca za podmirenje sudskih troškova ipak mogli ostvariti pravo na pravedno suđenje, određeno člankom 6. Europske konvencije o ljudskim pravima, od travnja ove godine propisano je da pravo na besplatnu pravnu pomoć mogu ostvariti samo građani koji od ureda državne uprave u županijama uspiju dobiti uputnice, odnosno potvrde s kojima 'prema želji biraju kojem će se pružatelju pomoći obratiti'.

Izdavanje potvrda i 'tarifiranje' određeno je posebnim pravilnikom. I rezultat nije izostao. Umjesto građana s uputnicama za besplatnu pravnu pomoć od travnja ove godine sve je više građana koji 'pružatelje pomoći' mole za pomoć u ispunjavanju propisanog obrasca za podnošenje zahtjeva za formalno, ali ne i stvarno priznato pravo na besplatnu pravnu pomoć. Propisane potvrde za besplatnu pravnu pomoć, prema novim propisima, mogu dobiti građani koji imaju primanja manja od 1.800 kuna na mjesec po članu obitelji i oni koji ne posjeduju nekretnine vrednije od najnižeg standarda stanovanja, odnosno 35 četvornih metara po osobi, te dodatnih deset četvornih metara za svaku drugu osobu. 

Uistinu jednostavno, jer prema podacima institucija za pružanje besplatne pravne pomoći u Osijeku su se dosad s uputnicama javile samo dvije osobe (te uputnice 'vrijede' 520 kuna), a s područja Karlovca, Vojnića, Gvozda i Gline te Knina i Šibenika nema zabilježene nijedne propisane potvrde. Ilustracije radi, prije sada vrijedećih propisa o pravu na besplatnu pravnu pomoć siromašnima država je velikodušno prepustila Odvjetničkoj komori.

Članstvo u Komori obvezivalo je odvjetnike na zastupanje socijalno ugroženih stranaka i žrtava Domovinskog rata kad nadležna tijela Komore tako odrede, a odvjetnik je bio ovlašten tražiti naknadu troškova koju je (ako jest) nakon završetka postupka zastupana stranka ostvarila na osnovi njegova zastupanja na teret suprotne stranke.

Prema dostupnim podacima rastao je broj molbi za zastupanje bez prava na nagradu koje su siromašni podnosili Odvjetničkoj komori, tako da je sa 70 rješenja u 1993. za desetak godina premašio 700 rješenja na godinu o pravu na zastupanje bez nagrade (odvjetniku).  Na osnovi tih podataka može se zaključiti da si službenici državne uprave zamišljaju unapređivanje pravnog sustava u Hrvatskoj nakon što je Konvencija EU o ljudskim pravima počela vrijediti i u Hrvatskoj (od studenoga 1997.). Korisnika besplatne pravne pomoći praktično više nema - kao da u Hrvatskoj napokon više nema siromašnih.  (Ivica Grčar)