Slavko Canjuga dobio tri godine zatvora

Nepravomoćnom presudom Vijeća Županijskog suda u Karlovcu pod predsjedanjem suca Ante Ujevića danas su nakon desetogodišnjeg istražnog i sudskog procesa osuđeni prvooptuženi Slavko Canjuga na tri godina zatvora, drugooptuženi Ivan Protulipac na godinu dana te trećeoptuženi Ivan Rast na dvije godine i šest mjeseci zatvora.

Osuđeni su najavili žalbu Vrhovnom sudu RH. Slavko Canjuga, inače brat bivšega saborskog zastupnika Zlatka Canjuge, bio je predsjednik Nadzornog odbora Tvornice plinskih turbina u Karlovcu nakon što je 1995. putem svoje privatne tvrtke Hydromat iz Ivanca preuzeo većinskih 63 posto udjela u vlasničkoj strukturi TPT-a d.d., Ivan Rast bio je u to vrijeme direktor TPT-a, a u kasnijem razdoblju tu je funkciju obnašao i Protulipac. Glavnina poslovanja TPT-a 90-ih godina bila je proizvodnja odnosno dorada lopatica kompresora plinskih turbina za ruski Gazexport, koja se do pada ruskog tržišta uz nemale provizije naplaćivala preko Ine, i isporuka plina za hrvatsko tržište. Prema prvoj točki optužnice Canjuga se teretio, a Sudsko vijeće to je prihvatilo, da je Rastu na njegov nagovor omogućio stjecanje nepripadajuće dobiti od 77.459 kuna tako što mu je priznao pravo iz menadžerskog ugovora na dva posto od dobiti TPT-a u 1996. Za razliku od obrane okrivljenih, koja tvrdi da su zapakirane, ali neisporučene i samo 20-postotnim predujmom naplaćene lopatice rotora stvorile računovodstvenu osnovu za iskazivanje dobiti za 1996., pa tako i Rastovo pravo na dva posto iz te dobiti, sudac Ujević smatra, uvažavajući i nalaz vještaka Darija Jankovića prema kojem je ista prikazana dobit naknadno 1997. poništena, da dobit nije ostvarena, pa prema tomu nije bilo osnove za isplatu 77.459 kuna Ivanu Rastu.

Budući da je potkraj 1997., kad je Ivan Rast sporazumno raskinuo ugovor o radu i potraživao svoja prava, račun TPT-a već bio u milijunskim minusima i blokadi, Ivan Protulipac pogodovao mu je 1999., smatra sud, uputivši Rasta da se naplati od građevinskog poduzeća Prigorka Vlade Kolaka. Operativno, to je izvedeno tako da je TPT odjednom odustao od kupnje poslovnog prostora u Zagrebu koji je već platio, pa umjesto da novac bude vraćen TPT-u d.d., neka se iz njega naplati Rast. Rast je tijekom stečajnog postupka nad TPT d.d. 2003. uspio naplatiti svoja pripadajuća i nepripadajuća potraživanja putem Prigorke.

Ivan Rast proglašen je krivim i što je, prema mišljenju suca Ujevića, na poticaj Slavka Canjuge kao predsjednika NO-a TPT d.d. 1. rujna 1995. sklopio ugovor o poslovnoj suradnji s njemačkom tvrtkom Global Sourcingom iz Regensburga kojim se trebalo ispitati tržište i uspostaviti poslovne kontakte između TPT-a i zapadnoeuropskih tvrtki, čime bi se kompenzirao gubitak ruskog tržišta i nemogućnost daljnje naplate s tog tržišta. Iako je TPT isplatio Global Sourcingu 429.100 DEM (1.550.997,40 kn) na osnovi ispostavljenih faktura, Sud u nedostatku prateće dokumentacije iz koje bi bilo vidljivo što je to GS doista obavljao za TPT d.d. misli da je riječ o fiktivnim računima bez stvarne osnove.

Kako se slikovito izrazio zamjenik županijskoga državnog odvjetnika Mladen Krajačić, '(...) Global Sourcing prodavao je maglu za koju je bio prilično dobro plaćen", rekavši da je smisao tih ugovora bilo izvlačenje novca iz TPT-a d.d.  Obrazloženje obrane da je zbog visoke tehnologije i složenosti posla uobičajeno da se uz fakture zbog poslovne tajne ne specificiraju troškovi Sud nije prihvatio, kao ni iznenada u spis ponuđenu dokumentaciju, pronađenu nakon 10 godina, u čiju vjerodostojnost Sud izražava sumnju. Slavku Canjugi na teret se stavlja i isplata ukupno 152 tisuće kuna pozajmica 1997. radi depozita za dodjelu stambenih kredita s računa tvrtke TPT Konzalting kao tvrtke kćeri TPT-a d.d., u kojoj je Canjuga bio direktor. Od toga Ivan Rast dobio je 52 tisuća kuna, Canjuga 64 tisuće kuna, a 36 tisuća i saborski zastupnik Ivan Kolak, brat Vlade Kolaka i uz to član NO-a TPT-a d.d. Canjugih grijeh jest u tome, smatra Sud, što je Canjuga te isplate naredio bez odobrenja NO-a matičnog društva TPT-a.

Takav potez Canjuga je poslije pravdao time da je to bio jedini način isplate njegovih i Kolakovih potraživanja za članstvo u NO-u TPT-a  d.d., koji je bio u blokadi. Uz vremenske kazne zatvora Sud je presudio i oduzimanje protuzakonito stečene imovine od optuženih. Osim što je najavio žalbu Vrhovnom sudu, Canjuga je dodao da je takva presuda 'eklatantan primjer kršenja temeljnih ustavnih načela, članak 48. i 49. o slobodi poduzetništva. TPT je bio potpuno privatna kompanija, a u ovom postupku povrijeđen je niz članaka Zakona o trgovačkim društvima, Ovršnog zakona, Zakona o obveznim odnosima itd., dakle po sistemu 'ja te tužim, a ti se brani'. O takvim je slučajevima pisao Solženjicin'.   (Mladen Volarić)