Smanjena nezaposlenost, viša stopa rasta, povećana ulaganja

Iako su iz HDZ-a i SDP-a stigli kategorični demantiji mogućnosti 'velike koalicije' nakon izbora, primjeri Njemačke i Austrije pokazuju da to ne mora nužno biti nešto loše. Štoviše, nakon krize koja je u Njemačkoj i dovela na vlast koaliciju dviju najvećih stranaka CDU/CSU-a i SPD-a, stvari su u dvije godine krenule nabolje

Piše: Ante Gavranović

Velika koalicija CDU/CSU-a i SPD-a i u Njemačkoj je došla neočekivano, i neželjeno. Nastala je kao rezultat polarizirane izborne borbe i duboke nesigurnosti stanovništva, izazvane sedmogodišnjim ‘hrvanjem’ crveno-zelene savezne Vlade. Predizborna obećanja i praksa bitno su se razlikovali. Brojni cik-cak potezi Vlade očito su oneraspoložili birače - gospodarski rezultati bili su na veoma niskoj razini, stagnacija je prijetila ozbiljnom privrednom krizom, odljev kapitala i premještanje ključnih industrija izvan Njemačke poprimalo je drastične razmjere, a nezaposlenost je postigla rekordnu razinu s više od pet milijuna nezaposlenih. Eu-ropska unija je strepila, jer je Njemačka priznato najsnažnija lokomotiva rasta cijele ove zajednice. Cijela koncepcija socijalno-tržišne ekonomije došla je u pitanje.

Ključno je bilo kako vratiti povjerenje u politiku i političare. Bilo je jasno da se to ne može postići novim predizbornim obećanjima bez pokrića. Zadaća je bila osmisliti kako da stanovnici u politici ponovno prepoznaju pouzdanog partnera koji neće kočiti njihov razvoj, već će im u tome pružati jasnu i nedvosmislenu podršku. U konkretnom slučaju to je značilo da se socijalnu državu, godinama svjetsku perjanicu socijalno-tržišne ekonomije, putem odgovarajućih reformi osposobi i osigura za naredna desetljeća. Od samog pristupa tom cilju bilo je jasno da su potrebne brojne pa i vrlo bolne promjene kako bi se gospodarstvo i socijalna politika prilagodili promijenjenim uvjetima, demografskim promjenama i snažnom utjecaju globalizacije.

Tri načela zajedničke politike

Dvije godine djelovanja koalicijske Vlade CDU/CSU-a i SPD-a pokazale su da se to može postići ako dođe do nacionalnog konsenzusa o nacionalnim prioritetima i jasna platforma da čvrsta većina koalicijskih partnera osigurava provođenje potrebnih reformi. Zajednički program, postavljen na načelima trougla 'sanirati-reformirati-ulagati', pokazao se kao win-win solucija. Izbor tih načela, sa svjesno odabranim redoslijedom, ima svoju logiku. Prije svega, cilj je održiva financijska politika. Plan je Vlade da do 2011. godine osigura samostalno financiranje državnog proračuna bez dodatnih zaduživanja. Drugi veliki problem odnosi se na ukupni socijalni sustav. I tu je postavljen jasan cilj: poduzeti sve što je moguće kako bi što manje ljudi bilo ovisno o socijalnim transferima države. Reforme u vezi s produljenjem radnog vijeka na 67 godina omogućuju, tvrde stručnjaci, da se i sadašnji radnici mogu nadati sigurnoj mirovini.

Potrebni zahvati na području zdravstvenog osiguranja i socijalne skrbi, zatim u politici prema nezaposlenima, a posebno u poreznoj politici omogućili su smanjivanje nameta i doprinosa gospodarskim subjektima, posebice malim i srednjim poduzetnicima. I dok je Njemačka prije reformi bila na čelu poreznih opterećenja gospodarstva u EU sada je u sredini. To ponovno jača povjerenje u Njemačku kao primamljivo i prihvatljivo gospodarsko odredište, ulogu koju godinama nije imala. Treća poluga novih kretanja svakako je i nova politika ulaganja, posebno u obiteljsku politiku, obrazovanje i zaštitu okoliša. Prihvaćena je doktrina da je obrazovanje ključ uspjeha svakog pojedinca i, istodobno, otvara znatno šire društvene mogućnosti rasta i napretka. Obrazovanje ima važnu ulogu u integrativnim procesima starih i novih pokrajina, ali i posebno prema useljenicima čija je brojka svake godine sve veća. Primjerice. pokrajina Nordrhein-Westfalien broji 18 milijuna stanovnika, od kojih su više od četiri milijuna useljenici ili imaju useljeničke korijene.

Posebno bolna točka njemačkoga gospodarstva jest nedostatak stručne radne snage. U zemlji u kojoj je 'Made in Germany' poprimio gotovo kultni status svake godine nedostaje 41.000 do 62.000 inženjera i drugih akademski obrazovanih kadrova. Obrazovanje, istraživanje i inovacije tako postaju središnja područja njemačke budućnosti. Koalicijska Vlada prihvatila je taj izazov i odlučila u ta područja uložiti dodatnih šest milijardi eura čime bi se udjel I&R u ukupnom BDP-u već u 2008. povećao na 2,7 posto. Konačni cilj je udjel od tri posto. Godinama nagomilane teškoće i propusti teško se mogu ukloniti u kratkom razdoblju kak-vo je dvogodišnji mandat koalicijske vlade, ali se i u tom pogledu pokazuju vidni pomaci. Prije svega, sma-njena je stopa nezaposlenosti i otvoreno je 700.000 novih radnih mjesta, a stopa gospodarskog rasta viša je od bilo koje druge ‘stare’ zemlje EU.

Zablude izmještanja proizvodnje

Trenutačno se odvija zanimljiv proces - tisuće radnih mjesta vraća se u Njemačku nakon što uglavnom srednja poduzeća otkrila da im je računica o jeftinijoj proizvodnji u inozemstvu bila pogrešna. Izmještanje proizvodnje u pojedine zemlje samo zbog jeftinije radne snage pokazalo se bumerangom s bolnim nepovoljnim posljedicama. U proteklih 15 godina deseci tisuća njemačkih kompanija preselilo je poslovanje u Istočnu Europu i Kinu. U međuvremenu su se mnogi od njih vratili u Njemačku, izgubivši i posljednju iluziju o nižim troškovima rada i povoljnijim poreznim sustavima u inozemstvu. Zasad se taj trend ograničava na mala i srednja poduzeća, no upravo su ona motor njemačkoga gospodarstva.

Nisu u pitanju samo troškovi već i oprema, zatim poštovanje rokova isporuke i, posebno, kvaliteta. U Fraunhoferovu institutu za istraživanja sustava i inovacija (ISI) u Karlsruheu sustavno se prati taj fenomen, utvrdivši da je u dvogodišnjem razdoblju više od 6.500 poduzeća u sektoru metalske, kemijske i elektroindustrije preselilo dijelove proizvodnje ili čak cijeli proizvodni proces u inozemstvo da bi se dvije godine poslije njih 1.200 vratilo u Njemačku. Samo u razdoblju od kraja prošlog i početka ovog tisućljeća ukupno je više od 3.500 tvrtki iz metalske i kemijske industrije odustalo od poslovanja u inozemstvu.

Prerađivačka industrija ponovno mnogo ulaže u njemačke pogone pa su izdaci za strojeve, pogone i objekte ove godine dosegnuli vrijednost od gotovo 52 milijarde eura, odnosno 19 posto više u odnosu na 2005., kada je zabilježena najniža razina ulaganja unutar Njemačke. Prije samo nekoliko godina situacija je bila bitno drugačija pa su u razdoblju do 1990. do 2004. ulaganja njemačkih tvrtki u 10 novih članica Europske unije porasla sa 348 milijuna na 41,4 milijarde eura. Broj radnika u ograncima njemačkih kompanija u Istočnoj Europi porastao je u istom razdoblju s 31 tisuće na 757 tisuća, dok je u Njemačkoj zatvoreno oko 120 tisuća radnih mjesta.