Snažan napredak bankarstva u zemljama Srednje i Istočne Europe

Bankarstvo je postalo snažan sektor u ekonomijama regije. Njegova tranzicija gotovo je završena. Sektor je konsolidiran i uspješan, kapitalno osnažen i profitabilan. Potencijal rasta u budućnosti je, također, vrlo izražen. Istina, dinamika i kvaliteta rasta bankarstva poprimat će drukčija obilježja u narednom razdoblju

Piše: Dr Žarko Primorac

Postupno se ‘sliježe’ teren  na hrvatskome bankarskom tržištu. Ponovna prodaja Splitske banke, već treća u posljednjih nekoliko  godina, i eventualna privatizacija Poštanske, označit će kraj jedne faze konsolidacije hrvatskoga bankarstva.

Nema sumnje da je dosadašnja konsolidacija našega bankarskog sektora donijela dobre rezultate. To međutim ne znači i kraj ‘preslagivanja’ domaće  bankarske scene. Taj će se proces nastaviti različitim, softiciranijim kombinacijama. Nedavni ulazak Euroherca u bankarsku industriju samo je jedan od nagovještaja tih novih promjena. 

Bankarstvo u regiji Srednje Europe /CEE/, kojoj Hrvatska prirodno pripada, ostvarilo je također vrlo snažan rast i napredak. Ipak, razlike između bankarskih sektora u pojedinim zemljama još su velike.

Jednako je i veliko zaostajanje za europskim bankarskim sektorom. Brojčano gledano, eurozona ima svega desetak posto više banaka nego CEE zemlje (2.287 prema 2.020). Međutim, goleme su razlike u snazi banaka, njihovoj kvaliteti, pouzdanosti, proizvodima.

U zemljama CEE internacionalne su banke uspostavile čvrstu poziciju. Inozemna penetracija u CEE, bez Rusije i Ukrajine, već je dosegnula približno 75 posto od ukupne bankarske industrije. U Hrvatskoj je taj postotak približno 91 posto, odmah iza Estonije (98 posto), Slovačke (97 posto) i Litvanije (93 posto).

Zanimljivo je da je u eurozoni svega 24 posto internacionalnog vlasništva u bankarstvima pojedinih zemalja.  Rusiji i Ukrajini tek predstoji prodor internacionalnih igrača, jer je samo prbližno 8 posto njihova bankarstva dobilo inozemne vlasnike.

Agresivna inozemna penetracija nastavit će se prema svim zemljama CEE regije uz, naravno, stalnu borbu za dominaciju na pojedinim nacionalnim tržištima. Unicreditovo preuzimanje HVB-a pokazuje da će nekoliko najjačih nastojati dominirati.

- Čekamo da se tržište konsolidira i da onda zgrabimo nešto veće - odgovorili su mi nedavno predstavnici najveće svjetske bankarske grupacije na pitanje zašto agresivnije ne 'idu' na Splitsku banku.

Strategija velikih je razumljiva, jer je potencijal rasta bankarstva u CEE izrazito visok. Tu se ocjenu može ilustrirati podacima o dubini financijske penetracije, odnosno bankarskog posredovanja.

Prosječan odnos između imovine bankarskog sektora i BDP-a u eurozoni iznosi 206 posto, u CEE 74 posto, a u CEE zajedno s Rusijom i Ukrajinom svega 59 posto. Zanimljivo je da je stupanj bankarske penetracije u našoj zemlji najviši (109 posto) od svih tranzicijskih zemalja.

Blizu su nam Češka i Mađarska. Ipak, osim dosadašnjeg snažnog rasta bankarstva i bankarskog posredovanja, velik je potencijal daljnjeg rasta bankarstva u CEE zemljama. Odatle i izraženi interes, posebno velikih banaka, za zauzimanje što boljih pozicija na ovom tržištu.

Kreditiranje privrede i stanovništva najčešće je najbolji pokazatelj aktivnosti i snage bankarske industrije. Kreditna aktivnost u bankarstvu CEE zemalja pokazuje snažnu ekspanziju, iako je, prema svim mjerilima, još daleko za europskim bankarstvom.

Ukupni krediti u zemljama CEE predstavljaju nešto više od jedne trećine BDP-a, dok je taj odnos u eurozoni približno 102 posto. Zanimljivo je da je naše bankarstvo i prema ovom pokazatelju vodeće u tranzicijskom krugu.

Odnos između bankarskih kredita i BDP-a u Hrvatskoj iznosi 62 posto i dvostruko je viši od prosjeka u zemljama CEE. U tom pogledu najbliže su nam Latvija (51 posto), Estonija (47 posto) i Slovenija (46 posto.

Prema relevantnim procjenama ukupna kreditna aktivnost i dalje će biti dinamičan činitelj rasta bankarskog sektora. Hrvatska ima izgleda da zadrži vodeću poziciju i u narednim godinama, iako će rast ukupnih kredita u nekim drugim zemljama biti izraženiji.

Pravu ekspanziju pokazuje kreditiranje stanovništva. Osim toga, ukupni krediti stanovništvu u zemljama CEE dramatično su manji u odnosu na prosjeke u eurozoni. Najveća dugovanja bankama imaju hrvatski građani ‡ prosječno 1.979. dolara.

Najbliži su nam Slovenci (1.586 $), zatim Estonci (1.545 $) i Mađari (1.185$). Svi drugi značajno zaostaju. Zato je i prosjek ukupnih obveza građana prema bankama u CEE zemljama (bez Ukrajine i Rusije) svega 640 US dolara, u usporedbi s 12.398. dolara po stanovniku u eurozoni.

Budući da kreditiranje građana dramatično raste izgleda da je, nakon dosta godina oskudnog života, građanstvo Istočnih zemalja osjetilo ‘blagodati’ potrošnje i života na kredit. Zato će zaduživanje kod banaka i dalje rasti i biti snažan motor rasta bankarskog sektora.

Općenito, još ima dosta prostora za zaduživanje stanovništva u zemljama CEE, iako će ono prirodno težiti zaduživanju za potrošnju. U tom je pogledu hrvatski primjer dosta indikativan.

Kreditni bum u nekim zemljama zabrinuo je monetarne vlasti, jer rastu i različiti oblici kreditnih rizika. Neke središnje banke, među njima i Hrvatska narodna banka, poduzimaju korektivne mjere radi ublažavanja kreditnog buma. U našem slučaju korektivne mjere Središnje banke ponajprije su usmjerene na usporavanje rasta zaduživanja domaćih banaka u inozemstvu, ali posredno i na usporavanje kreditne aktivnosti bankarskog sektora.

I depozitna aktivnost banaka u CEE regiji bilježi snažan rast. Zanimljivo da je odnos između bankarskih depozita i BDP-a povoljniji u  CEE zemljama u odnosu na europski prosjek, nego je to slučaj kod drugih parametara.

Naime, ukupni bankarski depoziti u CEE zemljama (bez Rusije i Ukrajine) čine 43 posto BDP-a, dok je u eurozoni prosječni odnos 73 posto. Ovako mala razlika vjerojatno je rezultat činjenice da građani eurozone imaju nerazmjero veće mogućnosti ulaganja u različite financijske proizvode, pa nisu tako snažno orijentirani na bankarske depozite kao oblik štednje.

I prema ovom pokazatelju Hrvatska je među vodećim zemljama u CEE. Bankarski depoziti u Hrvatskoj čine 60 posto BDP-a , u Češkoj 64 posto, u Slovačkoj 53 posto i  Sloveniji 51 posto. Slična je situacija i usporede li se apsolutni iznosi depozita stanovništva kod banaka.

Prosječan depozit hrvatskih građana kod banaka iznosi 2.687 $, dok je taj iznos u Sloveniji 4.908 $, Češkoj 3.262 $ i Mađarskoj 2.073 dolara. Zanimljivo je da je prosječni bankarski depozit po domaćinstvu u eurozoni viši od 13.500 dolara. 

Iako su prosječni depoziti stanovništva značajno niži nego u eurozoni, oni predstavljaju vrlo dinamičnu stavku rasta bankarskih bilanci. Njihov nešto sporiji rast, posebno u Rusiji i Ukrajini, rezultat je dugogodišnjeg nepovjerenja u bankarske sustave, koji su doživjeli nekoliko tranzicijskih kriza. Bankarske krize nisu zaobišle niti razvijenije tranzicijske zemlje, primjerice Češku, Bugarsku, Hrvatsku i Mađarsku.
Bankarski depoziti će u godinama koje su pred nama ipak rasti. Jednostavno još ima dosta novca u madracima, a i standard stanovništva raste. Istina, na rast bankarskih depozita utjecat će i to da se stanovništvu pruža sve više mogućnosti disperziranja ušteđevine u različite druge oblike ulaganja (dionice, obveznice, fondovi i dr.). Ovaj će moment vjerojatno ublažiti strmu liniju rasta depozita stanovništva u narednim godinama.

Sve navedeno upućuje da je bankarstvo postalo snažan sektor u ekonomijama CEE regije. Njegova tranzicija je gotovo završena. Privatizacija je uglavnom okončana, osim u nekoliko zemalja regije. Sektor je konsolidiran i uspješan, kapitalno osnažen i profitabilan. Potencijal njegova rasta u budućnosti je također vrlo izražen.

Istina, dinamika i kvaliteta rasta bankarstva poprimat će drukčija obilježja u narednom razdoblju. Neki novi proizvodi, poput hipotekarnih kredita, jačanje investicijskog bankarstva, nove kapitalne strategije utjecat će na dinamiku rasta i fizionomiju bankarstva. Vjerojatno će se bankocentričnost financijskih sustava smanjivati, radi utjecaja novih, alternativnih mogućnosti štednje i ulaganja.

Hrvatsko bankarstvo među najrazvijenijima je u regiji. Ali ne treba zaboraviti da i hrvatskim bankama predstoje novi izazovi. Efikasnost i troškovi morat će se smanjivati, tehnologije modernizirati. Nadalje, konkurencija nebankarskih sektora jača, javljaju se novi rizici, borba za dobre kadrove zaoštravat će se. Ipak, dosadašnja konsolidacija i stabilnost sektora dobre su osnove za daljnji napredak i rast hrvatskoga bankarskog sektora.