Sredozemljem se prevozi četvrtina svjetske nafte

Osnovna tema tribine bila je porast pomorskog prometa i njegove implikacije na šire jadransko područje. Razlog za proglašenje osobito osjetljivih morskih područja je intenziviranje tankerskog prometa u Jadranskome moru 

    U Zagrebu je, u organizaciji Tribine Gornji grad održana tribina  pod nazivom Zaštita Jadrana: nacionalna regulacija, regionalna suradnja, globalni okviri. Govorio je dr. Davor Vidas, direktor Instituta Fridtjof Nansen u Oslu, koji se bavi pomorstvom i pravom mora. Osnovna tema tribine bila je porast pomorskog prometa i njegove implikacije na šire jadransko područje. Hrvatska zaokuplja tri četvrtine ukupne duljine jadranske obale. Zato su ekološki rizici upravo za Hrvatsku najveći.

Često se govori o strahovima od velike katastrofe na Jadranu, na primjer, izlijevanja velike količine nafte, a zapravo nismo svjesni opasnosti svakodnevnih ispuštanja balasta brodova koji plove u talijanske luke za hrvatsku obalu. Naime, iako Italija ima samo 15 posto jadranske obale, kroz njene luke se odvija 80 posto jadranskog prometa. Razvoj mora i obale za Hrvatsku je i važan razvojni čimbenik, jer je njen mediteranski dio upravo ono po čemu je poznata i prepoznatljiva ne samo Europi već i cijelome svijetu.

Prijedlog Davora Vidasa zvuči jednostavno. Hrvatska vlada bi trebala pokrenuti regionalnu inicijativu da Međunarodna pomorska organizacija proglasi Jadransko more osobito osjetljivim morskim područjem (PSSA, Particularly Sensitive Sea Area). Ovo je mjera za koju se Europska unija u posljednje vrijeme zauzima kako bi se izbjegle velike ekološke katastrofe, poput one u Španjolskoj 2002. godine, kad je tanker Prestige u more izlio 64.000 tona nafte te tako onečistio more, ali i obalu.

Drugi razlog za proglašenje osobito osjetljivih morskih područja je intenziviranje tankerskog prometa u Jadranskome moru. Zanimljiv je podatak da se Sredozemljem prevozi četvrtina svjetske nafte. Hrvatska ima sreću da struje «nose» onečišćenje put Italije, jer u protivnom bi onečišćenje već bilo znatno gore. Europska unija teži uravnotežiti lokalne i regionalne interese zaštite morskog okoliša s interesima međunarodnog brodarstva i industrije.

Iako Hrvatska još nije članica Europske unije, njena prilagodba ovim europskim zahtjevima uvelike bi olakšala stabilizaciju cjelokupnog Sredozemlja. Ukratko, trebali bismo sami štititi svoje «morske» interese – provoditi postojeće obveze javljanja, praćenja brodova i konačno, naplaćivati kazne. To znači ne donositi pojedinačne ad hoc mjere, nego izgraditi sveobuhvatnu jadransku strategiju. Na kraju treba samo reći da bi hrvatska politička i gospodarska strategija morala biti senzibiliziranija za ovaj problem.

Ključna je za ovo pitanje uloga Vlade koja bi morala konzultirati stručnjake i beskompromisno se postaviti na međunarodnoj sceni. Obzirom na dosadašnja iskustva u pregovorima sa susjedima, čini se da je takav ishod događaja, nažalost, vrlo malo vjerojatan.  (Marija Ott Franolić)