Starijim osiguranicima konzervativno ulaganje, mlađima rizičnije

Ideju o diverzifikaciji portfelja prema dobi i godinama do mirovine osiguranika na rizičniji, umjereno rizičan i nerizičan potportfelj pogurala je kriza 2008. Tako bi se imovina mirovinskih fondova ulagala u tri različita potportfelja, o čemu će se u Hrvatskoj tek  raspravljati.

piše Gordana Gelenčer
[email protected]

Iako se o potrebi uvođenja potportfelja u obvezne mirovinske fondove razmišlja (i glasno govori) već nekoliko godina, Udruženje mirovinaca i Hanfa napokon su se složili o temeljima konkretnog prijedloga. On će, doduše, najvjerojatnije zaživjeti tek 2013., no dotad je dovoljno vremena za javne rasprave i dotjerivanje detalja. O čemu je konkretno riječ? U sadašnjim mirovinskim fondovima isti portfelj imaju i oni koji su tek ušli u sustav, dakle do mirovine ulagat će još 40 godina i spremni su radi većeg prinosa preuzeti veći rizik, i oni koji će u mirovinu za koju godinu ili već sutra i od fonda očekuju jedino sigurnost, odnosno ulaganje u niskorizičnu imovinu. Ideju o diverzifikaciji porfelja prema dobi (i vremenu do mirovine) osiguranika na rizičniji, umjereno rizičan i nerizičan potportfelj pogurala je kriza 2008. koja je upozorila na jednostavnu činjenicu: ako neposredno prije odlaska u mirovinu vrijednost obračunske jedinice padne 10 posto, toliko će biti manja i mirovina. Nekoliko godina prije mirovine imovina osiguranika bila bi u nerizičnom fondu jer bi tako bila zaštićena od gubitka vrijednosti. Imovina bi se ulagala u tri različita potportfelja, zamišljena kao sustav automatskih i dopuštenih prelazaka, opet ovisno o dobi i godinama do umirovljenja. Načelna je ideja da se sadašnji obvezni mirovinski fondovi podijele u tri fonda (potportfelja), zasad nazvana  A, B i C, odnosno aktivni, s većom diverzifikacijom ulaganja i većim prinosima, balansirani (uravnoteženi), što je, zapravo, sadašnji fond, i konzervativni, kojemu je primarni cilj očuvanje vrijednosti uz nizak rizik.
 
Mogući i automatski prelasci
Kako je zamišljena podjela osiguranika po tim potportfeljima? Automatskim i dopuštenim prelascima, opet načelno, predviđeno je da pet godina prije umirovljenja osiguranik automatski prijeđe u konzervativni potportfelj. Većina članova do 60 godina starosti automatski bi bila u balansiranom, a s vremenom bi novi, mladi članovi automatski ulazili u aktivni fond. Naravno, članovima bi se omogućio i prelazak iz jednog fonda u drugi prema osobnom odabiru i želji, i to besplatno svake tri godine, uz nadoplatu i češće. No koliko bi takva generacijska podjela portfelja mlađim osiguranicima donijela više dobiti, odnosno prinosa, nije mogao izračunati ni predsjednik Uprave Allianz ZB mirovinskog društva Dinko Novoselec, inače matematičar koji je predstavio prijedlog. - Za barem malo precizniji izračun potrebna je povijest tržišta kapitala od najmanje dvadesetak godina, koju mi nemamo, pa nikakva kalkulacija ne bi bila pouzdana. No što ste mlađi, to ste spremniji na rizik da biste zaradili više. Aktivni bi fond tako do 60 posto imovine mogao ulagati u dionice, što sad ne smijemo. Prvi je takav sustav uveo Čile, koji je 20-ak godina ispred nas, no uvele su ga i neke zemlje Srednje i Istočne Europe upravo zato da bismo starije osiguranike što prije uveli u manje rizičan potportfelj, a mlađima omogućili veću zaradu, jer ako rizičnijim ulaganjem nešto izgube, imaju još dovoljno vremena do umirovljenja da to pokriju - tumači Novoselec. 

Hrabri Mađari
Mađarski primjer pokazuje da bi se prijedlog mogao još prilično dotjerati, primjerice u dijelu ulaganja. Dok je prijedlog hrvatskih mirovinaca da se, ovisno o vrsti potportfelja, ulaže u državne obveznice, depozite u bankama, korporativne vrijednosne papire, vrijednosnice zemalja izvan OECD-a te imovinu koja ne kotira na burzi, Mađari su znatno 'hrabriji'. U njihovu je sustavu mirovinskim fondovima dopušteno da ulažu u nekretnine, investicijske fondove, financijske derivate i dionice. Članovima je također dopušteno da se sele iz jednog portfelja u drugi svakih šest mjeseci, ali uz naplatu (jedan promil iznosa imovine osiguranika). Neke su se zemlje odlučile za mogućnost 'miksanja' imovine, dakle da jedan dio ulažu u rizični fond, drugi u uravnoteženi, a treći u konzervativni ili pak u nekoj drugoj kombinaciji. Mađari sličan sustav imaju i u dobrovoljnim mirovinskim fondovima, s time da su fondovi podijeljeni na čak pet potportfelja: nerizični, klasični, uravnoteženi, aktivni i dinamični, pri čemu je očekivano vrijeme prinosa od pet godina u nerizičnom do čak 25 godina u dinamičnom jer je pretpostavka da će u dinamični portfelj ulagati mlađi ljudi koji si do mirovine mogu priuštiti igrati na nesigurno.
- Nažalost, sustav smo pokrenuli u vrijeme najgore krize, 2008., kad su privatni mirovinski fondovi izgubili 20 posto vrijednosti. Tad se i najviše članova preselilo iz rizičnijih u manje rizične portfelje. No to smo nadoknadili već 2009., kad su fondovi u prosjeku upravo toliko zaradili, dakle 20 posto, primjerice aktivni 33,51 ili umjereni 21,72 posto - objašnjava funkcioniranje sustava Csaba Nagy, predsjednik mađarske Udruge mirovinskih fondova.

Vrijeme za raspravu
U Hrvatskoj javna rasprava tek treba početi jer prijedlog o kojem su se načelno dogovorili naši mirovinski fondovi i Hanfa prvi je put javnosti prezentiran prošlog tjedna na Konferenciji fondovske industrije. Prije toga nije ga vidio ni resorni ministar Đuro Popijač ni itko iz Vlade. No Dinko Novoselec kaže da bi primjena potportfelja najvjerojatnije počela u siječnju 2013., što znači da je posve dovoljno vremena za brušenje detalja. Prvi čovjek Hanfe Ante Samodol kaže da je najveći problem s usklađivanjem izvedba, točnije pitanje hoće li to biti potfondovi, potportfelji ili nešto slično unutar jednog mirovinskog fonda ili će se oformiti novi mirovinski fondovi. Samodol tvrdi da su mirovinci navijali za pokretanje novih fondova jer u postojećima nisu dovoljno dobro ekipirani da bi mogli voditi portfelje i evidencije za tri različita podsegmenta.

- Moj je zadatak brinuti se o isplativosti cijelog sustava. Osnivanje novih fondova bilo bi nekoliko puta skuplje od podjele postojećeg fonda na tri dijela, iako mi je jasno da nemaju dovoljno ljudi koji bi to mogli voditi - tumači Samodol. Novoselec, međutim, tvrdi, da bi mirovinski fondovi sami mogli podnijeti trošak 'reformiranja' sustava obveznih mirovinskih fondova. Budući da je do vjerojatne promjene sustava još dvije godine, osiguranici i struka trebali bi se što aktivnije uključiti u raspravu jer odlučuju o vlastitoj mirovini. S druge strane ni diverzifikacija portfelja na rizični i manje rizični neće mnogo promijeniti na stvari ako Vlada ne ispuni obećanje (koje je i jedna od mjera u Programu gospodarskog oporavka) o porastu izdvajanja za drugi mirovinski stup.