Štern: Mol Inu ne može prodati s plinskim biznisom
Država se ne treba bojati da će je Mol preskočiti pri prodaji jer plinski je biznis jednak uteg svakoj strani. Situacija bi bila drukčija ako bi kupac bila ruska tvrtka s vlastitim plinom.
Naftni konzultant Davor Štern misli kako se država ne bi trebala bojati da će je Mol preskočiti u eventualnoj prodaji udjela dok god je plinski biznis u Ininu sastavu jer taj je segment poslovanja u sadašnjim uvjetima jednak uteg svakoj strani. - Situacija bi bila drukčija jedino ako bi kupac bila ruska kompanija koja bi imala interes prodavati svoj plin po transfernim cijenama - kaže Štern. Naime, nakon objave ugovora između Vlade i Mola postalo je jasno da bi odustajanjem od kupnje plinskog biznisa koji bi se izdvojio iz Ine Vlada izgubila pravo prvokupa 47 posto Ininih dionica u Molovu vlasništvu. U važnim detaljima ugovora definirano je, naime, da će se razlogom otkaza tog prava smatrati neispunjenje detalja iz glavnog ugovora o plinskom poslovanju.
Međutim, kao što je poznato, Ina trenutačno prodaje plin po nižoj cijeni od one po kojoj ga uvozi iz Rusije, pa se očekuje da bi Mol, ne uspije li se riješiti toga gubitničkog segmenta, mogao utjecati na Inino povišenje cijene plina. S druge bi se strane igra miša i mačke mogla nastaviti tako da država Ini povisi cijenu koncesija za eksploataciju rudnoga bogatstva, trenutačno znatno nižu nego u okolnim zemljama, zbog čega je ishod situacije na relaciji Vlada - Mol još vrlo neizgledan. Poznavatelji prilika smatraju pak da, s obzirom na to da je cijena koju traži za plinski biznis previsoka, sâm Mol sprječava Vladu da kupi plinski biznis i tako je neizravno prisiljava da prekrši ugovor.
Također, iako je novi ugovor koji su Vlada i Mol potpisali u siječnju ove godine nakon što je Mol stekao udio od 47 posto u Ini (prvi je potpisan 2003.) napokon ugledao svjetlost dana, ugovor s detaljima o izdvajanju plinskog biznisa još nije postao javan. Jedan od zanimljivijih detalja objavljenog ugovora jest da se Uprava Ine nakon ulaska Mađara u njezinu vlasničku strukturu pretvorila u svojevrsni nadzorni odbor koji ne mora okupljati stručnjake jer imenuje izvršne direktore koji su stručnjaci. Iako u Upravi i Vlada i Mol imaju podjednak broj članova, to jest po troje, predsjednik je Uprave mađarski. U početnim stavkama ugovora istaknuto je da je Molu, s obzirom na 47 posto dionica u odnosu na Vladu, koja ima 44 posto vlasništva, strateški cilj postizanje vladajućeg položaja u Ini, a Vlada je naznačila da je njoj cilj revidirati ugovor radi zaštite i jačanja nacionalne energetske strategije. (M. B.)