Što bi danas rekao Peter Drucker o izlasku iz krize?

Obljetnica rođenja jednog od najvećih ekonomskih teoretičara poklopila se s razbuktavanjem aktualne krize. Drucker je takvu krizu predvidio, ali mnogi nisu slušali njegove savjete. Danas bi hrvatskim menadžerima vjerojatno rekao da im je najvažnija konkurentnost na svjetskom tržištu.

Piše: Darko Iveković

Prije nekoliko mjeseci navršilo se stotinu godina od rođenja Petera Druckera, znamenitog učitelja biznisa, organizacije i menadžmenta (1909. - 2005.). Ta se obljetnica poklopila s gospodarskom krizom koja se rasplamsala u mnogim državama, među ostalim i u Hrvatskoj. Proučavanja uzroka krize iznjedrila su nepodijeljena mišljenja kriza se mogla izbjeći ili bar ublažiti da se poslušalo Druckera. On je već rano u ponašanju kompanija i njihova menadžmenta prepoznao korijene buduće krize i na njih sustavno upozoravao, ali, nažalost, na mnogim je mjestima nailazio na zatvorene oči i uši. Poslovni i znanstveni svijet sada postavlja pitanja poput ‘U čemu je sve trebalo poslušati Druckera?’ ili ‘Što bi Drucker danas rekao menadžerima?’ To što bi Drucker danas rekao ne bi se razlikovalo od onoga što je uvijek kazivao ili pisao. Vjerojatno bi tek dometnuo: ‘A lijepo sam vam govorio!’

Nema sektora društva u kojem Drucker nije djelovao. Kao sve nove ideje, poruke i preporuke, tako su i njegove izazivale raznolike reakcije: od prihvaćanja preko suzdržanosti do odbijanja ili ignoriranja. Žestina nekih njegovih protivnika razumljiva je jer Drucker se nije susprezao biti direktan, revolucionaran i šokantan. Još je za života bio svjedokom potvrda iz prakse i prihvaćanja većine svojih stajališta. Neka su potvrđena nakon njegove smrti i - nažalost - nakon golemih gubitaka u izgubljenom novcu i zatvorenim radnim mjestima. I danas nas prati njegovo upozorenje: ‘Ne možemo uvijek dobro odgovoriti na svako pitanje. No ako pitanje ne postavimo, sigurno ne ćemo doći ni do kakva odgovora.’

Upravljanje s pomoću ciljeva
Postupak koji je, vjerojatno, više od bilo kojega drugog podijelio mišljenja - od oduševljenog odobravanja do upornog odbijanja - Drucker je nazvao upravljanje s pomoću ciljeva (management by objectives). Objavio ga je 1954. u svojoj znamenitoj knjizi ‘Praksa upravljanja’ (‘The Practice of Management’). U njoj je iznio rezultate svojih istraživanja koja je proveo u stotinama organizacija raznovrsnih djelatnosti i veličina o tome što sa svojim ljudima rade uspješne organizacije, a što neuspješne. Glavni nalazi njegovih istraživanja ni nakon desetljeća nisu izgubili ništa od svoje važnosti. Ukratko bi se moglo reći da Drucker tvrdi kako osim donošenja dobrih odluka menadžment mora te odluke i provesti. Pritom će rezultate imati samo ako uravnoteži potrebe i ciljeve i svojim suradnicima jasno i precizno objasni što od njih očekuje. I, možda najvažnije - rezultate valja uspoređivati s ciljevima.

Upravljati možete samo onime što mjerite, tvrdio je Drucker, i ‘što se mjeri - unaprjeđuje se’. Te njegove misli našle su potvrdu u suvremenom postupku strateškog planiranja i upravljanja čija se primjena u razvijenom svijetu počela snažno širiti na prijelomu stoljeća, i to podjednako u tijelima državne uprave i u biznisu. Uspjeh strateškog upravljanja nezamisliv je bez praćenja napredovanja, mjerenja ključnih pokazatelja, vrjednovanja ostvarenog i izvještavanja o istome. Bit suvremenoga strateškog planiranja nije u prognoziranju budućnosti, nego u određenju položaja u kojem se u nekom trenutku želimo naći. To je već navijestio Drucker: ‘Budućnost ćete najpouzdanije predviđati stvarajući je.’

Neetične plaće
Većinu svojeg opusa Drucker je posvetio menadžmentu. Besprekidno je ponavljao da je menadžment zasebna struka. Upozoravao je da improviziranje ili ignoriranje pravila menadžerske struke vodi u neuspjeh. Menadžment treba sustavnu i naprednu izobrazbu, tvrdio je. Njegov je zadatak poglavito osiguravati produktivnost rada i povećavati učinkovitost radnika ne ograničavajući se na traženje uzroka svojim teškoćama izvan organizacije te se brinuti da organizacija bude odgovorna prema društvu čiji je sastavni dio.

Menadžerska pozicija ne pruža privilegije ili autoritet - ona nameće odgovornost. Valja se boriti protiv česte pojave da menadžment ljudima otežava izvršenje njihovih poslova, upozoravao je Drucker.
Jedna od najvećih zamjerki koje su mu uputili i nikad zaboravili visokopozicionirani menadžeri jest što se okomio na njihove astronomske plaće. Drucker je upozoravao da su one poslovno neutemeljene i neetične i da ćemo za to jedanput morati platiti visoku cijenu. I to se upravo dogodilo. S druge je strane zahtijevao poštovanje radnika. Druckerova je ona glasovita da su zaposlenici kapital, a ne trošak. Godine 1959. iskovao je izraz ‘radnik znanja’. Prema njemu, radnici znanja temeljna su sastavnica modernoga gospodarstva. U vezi s njima Drucker postavlja do tada neviđene zahtjeve: radnik znanja mora sâm sobom upravljati. Da bi to mogao, mora znati svrhu svojeg rada. 

Visoka cijena propusta
Svaka je organizacija - kaže Drucker - u simbiozi s društvom. Obje strane i daju i uzimaju. Kompanije se koriste komunalnom infrastrukturom, distribucijom energije, zapošljavaju radnike koje nisu same izgradile, utječu na okoliš, uživaju sigurnost i tomu slično. One ujedno otvaraju i održavaju radna mjesta, proizvode, plaćaju poreze, daju poslove dobavljačima itd. Prema tomu kompanije se moraju ponašati društveno odgovorno. Menadžment mora odgovorno djelovati i izvan granica svoje kompanije.

Kompanije su, upozoravao je Drucker, sklone proizvoditi previše proizvoda, zapošljavati radnike koji im ne trebaju i ulaziti na područja koja bi trebale izbjegavati. Ali nadziranje i zapovijedanje ne pogoduju učinkovitosti kompanije, one rade najbolje kad su decentralizirane, kad im je organizacijska struktura plosnata i razumljiva te kad na svim razinama vlada ravnoteža ovlasti i odgovornosti.
Koje su od Druckerovih brojnih preporuka u ovom trenutku krize najdragocjenije hrvatskim menadžerima? To su one koje bi - ako ih se sustavno i beskompromisno primjenjuje - potaknule iskorake koji su na vrhu hrvatskih prioriteta. Izlazak iz sadašnje krize prvi je, ali nipošto jedini. Njega će slijediti rat za konkurentnost hrvatskoga gospodarstva izvan hrvatskih granica koji se ne može dobiti bez iskoraka u produktivnost. Sve drugo bili bi pogrešni potezi nakon kojih bi slijedilo - u obliku sljedeće krize - plaćanje visoke cijene.