Stopa doprinosa prema riziku i troškovima

Pravednijim načinom obračuna doprinosa za ozljedu na radu i profesionalno oboljenje, koji će ovisiti o procjeni troškova za takva bolovanja u pojedinoj grani te o prosječnim troškovima obveznika plaćanja doprinosa, želi se stimulirati poslodavce da više brige povedu o zaštiti na radu. No, sustav će zaživjeti tek 2008., iako je sve trebalo biti spremno početkom proteklog kolovoza

Piše: mr. sc. Marija Zuber, savjetnica-urednica u časopisu Računovodstvo i financije [email protected]

Do 31. prosinca ove godine produljena je primjena nekih odredbi starog Zakona o zdravstvenom osiguranju u dijelu kojim su regulirana prava zdravstvenih osiguranika u vezi s ozljedama na radu i profesionalnim oboljenjem. Naime, stari Zakon o zdravstvenom osiguranju prestao se primjenjivati 3. kolovoza 2006. i zamijenila su ga s tri nova propisa koja uređuju sustav zdravstvenog osiguranja u Hrvatskoj. Prema tom novom modelu zdravstvenog osiguranja, prava na osnovi ozljede na radu i profesionalnih oboljenja uređena su posebnim Zakonom o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu. Primjena toga posebnog propisa zasniva se na ustrojavanju i radu nove institucije – Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu. U razdoblju od godine dana nakon stupanja na snagu novih zdravstvenih propisa trebao je biti ustrojen novi zavod, trebali su biti doneseni i objavljeni podzakonski propisi kojima se uređuju prava i obveze osiguranika u vezi s ozljedama na radu i profesionalnim oboljenjima. No, rok koji je zakonodavac odredio istekao je 3. kolovoza ove godine, a novi model još se nije počeo primjenjivati. Najnovijom Uredbom taj se rok pomiče na kraj 2007.

Praksa je naime pokazala da je funkcioniranje sustava osiguranja od ozljede na radu i profesionalnog oboljenja znatno kompliciranije nego što se pretpostavljalo kad su usvajani novi zdravstvenog propisi. Odvajanje Zavoda za zaštitu zdravlja na radu od Hrvatskog zavoda za zdravstvenog osiguranje nije samo tehničko pitanje već kompliciran organizacijski zahvat. Već tada, u ljeto 2006. godine, neki su stručnjaci upozoravali da je riječ o krupnoj promjeni u sustavu socijalnih osiguranja, a da se novim modelom ipak polovično rješava problem ozljeda na radu. Provodi se izdvajanje sustava osiguranja zdravstvenog osiguranja od ozljeda na radu u zasebnu instituciju, ali sustav mirovinskog osiguranja od tih rizika i nadalje ostaje u sastavu redovnog osiguranja generacijske solidarnosti.

Što se želi postići novim modelom

Novi model zdravstvenog osiguranja od posljedica ozljeda na radu i profesionalnog oboljenja trebao bi smanjiti stupanj solidarnosti u financiranju tog oblika obveznog osiguranja. Obveznici plaćanja doprinosa za osiguranje od ozljeda na radu i nadalje su poslodavci za svoje radnike, odnosno obrtnici i osobe koje obavljaju djelatnost samostalnih zanimanja. Stopa doprinosa koju će obveznici plaćati za tu namjenu, ovisiti će o dva parametra: o tome koliki su prosječni zdravstveni troškovi ozljeda na radu u grani u kojoj posluje obveznik plaćanja doprinosa (poslodavac, odnosno osoba koja obavlja djelatnost osobnim radom), i o prosječnim troškovima obveznika plaćanja doprinosa. Obveznici čiji izdaci za ozljede na radu budu 50 posto veći od prosječnih izdataka u grani u kojoj posluje, plaćat će 50 posto veću stopu doprinosa. Obveznici čiji izdaci budu za više od polovine manji od prosječnih izdataka za granu u kojoj posluju, plaćat će 25 posto manju stopu doprinosa. Ako redovna stopa doprinosa iznosi 0,5 posto, znači da će neki osiguranici plaćati povećanu stopu u iznosu 0,75 posto, neki sniženu svega 0,4 posto, a neki redovnu stopu od 0,5 posto.

Tim novim konceptom financiranja željelo se motivirati poslodavce i druge obveznike plaćanja doprinosa da sustavom zaštite na radu, boljom organizacijom radnih procesa i općenito opsežnijom brigom za sigurnost i zdravlje na radu utječu na smanjivanje ozljeda na radu. Pri tome stopa obveznog doprinosa ne ovisi isključivo o obvezniku plaćanja,već i o rizicima i izdacima karakterističnima za granu u kojoj on posluje. Sigurno je da su rizici ozljede na radu u graditeljstvu veći od rizika u djelatnosti osobnih usluga, pa su tome prilagođena i mjerila za određivanje stope doprinosa prema kojoj će obveznik financirati taj sustav. Obveznik plaćanja doprinosa svake će godine, najkasnije do 1. travnja, dobiti rješenje o stopi obveznog doprinosa koju je dužan plaćati u sljedećih 12 mjeseci. To će ga rješenje obvezivati do 1. travnja sljedeće godine, nakon kojeg datuma će mu obveza biti određena novim rješenjem, ovisno o tome koliki su mu bili prosječni izdaci u prethodnoj kalendarskoj godini. Dakako, riječ je o tehnički zahtjevnom poslu koji traži opsežne organizacijske i sadržajne pripreme.

Hoće li odgađanje roka pogoditi poslodavce

Odgađanje počeka primjene novih propisa znači da poslodavci odnosno osiguranici koji su sami za sebe obveznici plaćanja doprinosa, i nadalje snose teret isplate naknade plaće za bolovanje zbog ozljede na radu za prva 42 kalendarska dana bolovanja. Ta se naknada isplaćuje kao bruto plaća s pripadajućim doprinosima na plaću.
Iznos naknade plaće ne može biti manji od 100 posto svote prosječne plaće koja je radniku isplaćivana u šest mjeseci koji prethode mjesecu u kojem se dogodila ozljeda na radu. Ako je kolektivnim ugovorom koji ob-vezuje poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu određen povoljniji iznos naknade plaće za bolo-vanje zbog ozljede na radu, primjerice ako je određeno da radnik ima pravo na naknadu u visini plaće koju bi ostvario da radi, i uz uvjet da je taj iznos povoljniji od šestomjesečnog prosjeka, tada radnik ima pravo na za sebe povoljniji iznos naknade plaće. Od 43-ćeg dana bolovanja zbog ozljede na radu pa sve do ozdravljenja ili do stjecanja prava na invalidsku mirovinu (za invalide rada od osmog dana bolovanja), radnik ima pravo na naknadu plaće na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Poslodavac radniku isplaćuje naknadu, a isplaćeni iznos naknadno refundira od HZZO-a. Naknada plaće na teret HZZO-a ne podliježe plaćanju poreza na dohodak. Poslodavac ne plaća doprinose za obvezna osiguranja. Obveznik plaćanja doprinosa za naknadu plaće je HZZO, ali samo za doprinos za mirovinsko osiguranje individualne kapitalizirane štednje. Osnovica za obračun naknade za bolovanje na teret HZZO određuje se od prosječne plaće isplaćene radniku u šest mjeseci koji prethode mjesecu u kojem je početo bolovanje. Pod prosječnom plaćom podrazumijeva se zbroj plaća isplaćenih u prethodnih šest mjeseci podijeljen s brojem sati rada za koje je plaća isplaćena. Tako dobiveni iznos predstavlja prosječnu satnicu od koje se određuje visina naknade plaće za razdoblje spriječenosti za rad, pri čemu najviši mjesečni iznos naknade plaće na teret HZZO iznosi 4.257,28 kn.

Plaća do isteka bolovanja i nakon otkaza

Ako je u šest mjeseci koji prethode mjesecu u kojem se dogodila ozljeda na radu, radniku isplaćeno manje od šest mjesečnih plaća, ali više od jedne plaće (dakle, ako su isplaćene dvije, tri, četiri ili pet mjesečnih plaća), osnovica se određuje tako da se isplaćene plaće podijele sa satima odnosno danima za koje su isplaćene. Ako u šestomjesečnom razdoblju koje prethodi mjesecu u kojem se dogodila ozljeda, radniku nije isplaćena nijedna ili mu je isplaćena samo jedan plaća, naknada plaće za bolovanje zbog ozljede na radu određuje se od plaće pripadajuće za tekući mjesec. Za osiguranika kojem se dogodila ozljeda na radu, pri određivanju osnovice za naknadu plaće ne traži se uvjet prethodnog osiguranja u trajanju od 12 mjeseci neprekidno ili 18 mjeseci s prekidima u posljednje dvije godine. Bolovanje zbog ozljede na radu predstavlja iznimku i ne primjenjuje se ograničenje koje vrijedi za ostale slučajeve bolovanja, prema kojem se za isplatu pune naknade plaće traži uvjet prethodnog osiguranja.

Ako poslodavac na temelju obveza iz ugovora o radu, pravilnika o radu ili kolektivnog ugovora radniku isplaćuje naknadu plaće na teret HZZO u iznosu većem od najvišeg iznosa određenog propisima o zdravstvenom osiguranju, razlika se isplaćuje kao bruto plaća koja podliježe obračunu i uplati doprinosa iz plaće, doprinosa na plaću te poreza na dohodak i možebitnog prireza. U tom se slučaju naknada plaće sastoji od dva dijela: od iznosa koji se kao neoporezivi primitak isplaćuje na teret HZZO-a najviše do 4.257,28 kn mjesečno i od iznosa koji se za isto razdoblje isplaćuje kao bruto plaća na teret poslodavca. Radnik kojem se dogodila nesreća na radu ili profesionalno oboljenje ima pravo na naknadu plaće sve dok ponovno nije radno sposoban, odnosno do konačne ocjene radne sposobnosti ili invalidnosti. Na to pravo ne utječe ni prestanak radnog odnosa radnika. U praksi su moguće dvije situacije prestanka radnog odnosa radnika i za vrijeme bolovanja zbog ozljede na radu ili profesionalnog oboljenja: prestanak ugovora o radu na određeno vrijeme i prestanak ugovora o radu zbog stečaja poslodavca. U oba slučaja, nadoknadu plaće isplaćuje HZZO.