Stopu doprinosa za drugi stup treba što prije udvostručiti na 10 posto

Sa sadašnjih pet posto doprinosa za drugi stup buduće bi mirovine mogle dosegnuti današnjih 40 posto plaće samo uz optimistički visoke prinose. Sa stopom od 10 posto buduće bi mirovine mogle narasti do već zadovoljavajućih 60 posto

Razgovarala: Lidija Kiseljak
[email protected]
Foto: Željko Jelenski

Zoran Anušić začetnik je mirovinske reforme u Hrvatskoj. Iako se reforma pokazala uspješno provedenom, Anušić smatra da je sada sazrelo vrijeme za izmjene unutar sustava, poput veće stope doprinosa u drugom stupu, liberalizacije ulaganja ili pak spajanja obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova. U Svjetskoj banci trenutačno Anušić radi na problemima mirovinskog sustava u više zemalja regije. Zato ga je i teško naći u Zagrebu jer je, primjerice, trenutačno u Ukrajini gdje priprema projekt uvođenja jedinstvenoga socijalnog doprinosa, drugoga mirovinskog stupa i konsolidacije administracije socijalnog osiguranja (SIAP projekt) te radi na analizi dobrovoljnih mirovinskih fondova. Nakon toga odlazi u Armeniju, gdje se tek priprema uvođenje drugoga mirovinskog stupa.

• Trenutačno se najviše govori o inflaciji koja je u porastu. Smatrate li inflaciju ozbiljnijom prijetnjom te kako bi se ona mogla odraziti na poslovanje mirovinskih fondova?
- Na djelu je, osim već standardnog pritiska potražnje, i troškovni udar na cijene, uključujući i energente i kamate. Ne primjećuje se međutim zidanje inflacijskih očekivanja, što dokazuje i stabilnost tečaja i strukture depozita. Očekujem da će se cijene stabilizirati. Premda cijene obveznica s varijabilnim prinosom i nekih dionica mogu rasti usporedno s rastom cijena na malo, realni prinosi na portfelj mirovinskih fondova bili bi pogođeni višom stopom inflacije.

• Koji bi bio prvi korak u zaštiti mirovinskih fondova od inflacije?
- Ulaganje u druge klase imovine moglo bi pružiti određenu zaštitu, ali bi isto tako moglo otvoriti neke druge rizike. Prava zaštita od inflacije bilo bi ulaganje u inflacijski-indeksirane obveznice, koje bi hrvatska država trebala izdati u dogledno vrijeme, već i radi toga da mirovinska osiguranja mogu ispuniti zakonske obveze ulaganja.

• Osim inflacije, vidite li na još nekom području opasnost za domaću ekonomiju i prve poteze koji bi nova vlada trebala poduzeti?
- Ne vidim tu opasnost. Smatram potrebnim da se nastave postojeće i započnu preostale reforme za prilagodbu hrvatske ekonomije ulasku u EU koje opterećuju proračun, smanjuju konkuretnost Hrvatske i čine nas manje atraktivnima za strana ulaganja. Izdvojio bih, među ostalima, reformu javne uprave, subvencioniranih industrija, pravosuđa i zdravstva.

• Kakva je razlika danas na tržištu mirovinskih fondova u odnosu na ono što ste prije 12 godina predlagali ili zamišljali?
- Kako u kojem segmentu. U pet godina stvoren je respektabilni drugi stup koji u četiri fonda obuhvaća više od 85 posto zaposlenih s ukupnom štednjom od osam posto BDP-a. Ipak, veličina drugog stupa manja je od očekivanja jer je stopa doprinosa ostala na početnih pet posto, troškovi su relativno visoki, a interes članova za svoje račune slab. Broj dobrovoljnih fondova i uplate u te fondove u porastu su, ali ispod onoga što se očekivalo. Infrastruktura sustava, dakle fondovi, društva za upravljanje, REGOS i HANFA servisiraju i nadziru drugi i treći stup u skladu sa svjetskim standardima.

• U kojim segmentima smatrate da je trebalo drugačije postaviti stvari ili da je u Zakon o mirovinskim fondovima trebalo možda uvesti veću slobodu ulaganja?
- Pet godina funkcioniranja drugog stupa bez potresa i afera ukazuju na to da je većina stvari dobro postavljena od početka. Ne mislim da je trebalo već u 2002. godini ići s većom slobodom ulaganja, bilo bi to teško nadzirati, a ni izbor vrijednosnih papira tada nije bio osobit. Uostalom, sve do nedavno fondovi nisu dosegnuli propisane limite ulaganja da bi se to napravilo. Sad je došlo vrijeme da se razmišlja o slobodnijem ulagačkom okviru i uvođenju principa pažljivoga gospodarstvenika umjesto investicijskih limita.

• Sigurno je među prigovorima i stopa doprinosa za drugi stup. Kolika bi ona, prema vašem mišljenju, trebala biti i zašto?
- Trebala bi biti 10 posto, kao što je od početka i planirano, ali se fiskalni prostor za to stalno sužava radi intervencija u prvom stupu. Članovi drugog stupa iz prvoga dobivaju osnovnu mirovinu, koja iznosi otprilike pola redovne mirovine, a za to uplaćuju 15 od 20 posto, dakle tri četvrtine doprinosa. S pet posto doprinosa buduće bi mirovine mogle dosegnuti današnjih 40 posto plaće samo uz optimistički visoke prinose. Sa stopom od 10 posto buduće bi mirovine mogle narasti do već zadovoljavajućih 60 posto. Stopu za drugi stup trebalo bi povisiti čim prije jer svako čekanje smanjuje iznos buduće mirovine. Ne bi se smjelo dogoditi da najstariji drugostupaši radi preniske stope za drugi stup prođu lošije nego što bi to bilo da su ostali u prvom.

• Što treba mijenjati u mirovinskom sustavu kako nijedna generacija ne bi ispaštala s obzirom na iznos mirovina? - U sadašnje se mirovine ne bi trebalo intervenirati nauštrb stope za drugi stup ili pak povećanjem doprinosa. U oba slučaja ispašta generacija budućih umirovljenika. Ako se postigne konsenzus oko toga, prostor za poboljšanje sadašnjih mirovina valja tražiti u podizanju dobne granice za umirovljenje, destimulaciji prijevremenog umirovljenja i revizijom sustava beneficiranih i povlaštenih mirovina. Ne budemo li reformi pristupili na taj način, buduće će mirovine biti lošije od današnjih.

• Koliko ste zadovoljni ostvarenim stopama prinosa mirovinskih fondova?
- Jako sam zadovoljan. Od uvođenja drugog stupa ostvarili su gotovo osam posto na godinu, dakle, više nego smo očekivali. Hrvatski je drugi stup prema ostvarenim prinosima među najboljima u regiji. Raduje također da su stope prinosa prilično stabilne za razliku od drugih zemalja koje su već svjedočile i dugotrajnijim minusima.

• Ipak se prinosi vole uspoređivati s onima ostvarenima u, primjerice, Južnoj Americi. Je li to usporedivo?
- Rizik ulaganja u mnogim južnoameričkim zemljama veći je nego u Hrvatskoj pa su i prinosi viši. Drugi je činitelj liberalizacija ulaganja koja omogućava aktivniju potragu za višim prinosima.

• Bi li trebalo i hrvatskim fondovima liberalizirati ulaganje kako bi i u vrijeme rasta dioničkog tržišta uspjeli dodatno povećati prinose?
- Mislim da smo spremni ne samo za liberalizaciju ulaganja fond menadžerima već i za slobodniji izbor portfelja od strane samih članova. Ulaganje fondova drugog stupa u državne obveznice još je iznad propisanih 50 posto, a taj će se limit ukinuti ulaskom Hrvatske u EU. Odluku o tome koliko treba uložiti u državne obveznice treba prepustiti fond menadžerima. Ulaganja u državne obveznice najsigurniji su dugoročni oblik ulaganja s obično stabilnim dugoročnim prinosom. Zato su općenito obveznice imovina primjerena dugoročnoj mirovinskoj štednji. U razdoblju rasta cijena dionica, naravno, bolje je više uložiti tamo. Nemaju svi istu sklonost riziku, što se sada nudi kroz jedinstveni portfelj u svakom fondu. Ako želiš drugačiji investicijski miks svoje mirovinske ušteđevine, možeš naprosto otići u drugi fond. Zašto ne omogućiti više slobode unutar istog fonda? Naši su ljudi pokazali zanimanje za tržište kapitala, i lagano uče o njegovim dobrim i lošim stranama. Sloboda osobnoga investicijskog izbora može se otvarati postupno, recimo omogućavanjem da svaki fond ima nekoliko portfelja od kojih bi najrizičniji mogao uložiti do 50 posto u dionice, a najmanje rizičan ne bi u njih uopće ulagao.

• Kako tumačite izostanak konkurencije medu fondovima, odnosno zašto i sada, kada zakon dopušta osnivanje fonda bez limita broja ulagača, nema zahtjeva za njihovim osnivanjem?
- Izmjene su stupile na snagu sredinom ove godine i tek treba vidjeti ima li kandidata za osnivanje novih obveznih fondova. Pretpostavljam da dio interesa sputavaju i investicijski limiti i jedan portfelj po fondu, jer se u tim uvjetima članove osim nižim troškovima nema čime drugim privući. Nadam se da će se to promijeniti.

• Zašto tek mali broj osoba sâm bira mirovinski fond, a i mali je broj onih koji se sele iz jednoga u drugi fond?
- Nekoliko je razloga za nezainteresiranost. Mladim ljudima mirovina je vjerojatno zadnja briga u životu, pa tako i izbor fonda drugog stupa. Ljudi intuitivno razumiju da bi se za starost trebalo početi štedjeti što prije, ali ih malo njih tome daje prioritet. Drugo, nedovoljno je informacija o drugom stupu, raspoloživim fondovima, njihovoj uspješnosti, naknadama. Treće, nema bitne razlike između samih fondova, a kako ljudi nemaju mogućnost izbora portfelja, time se ne opterećuju. I četvrto, ako novozaposleni i ne izabere fond bit će u fond raspoređen proporcionalno sadašnjoj strukturi članova, tako da ima nekih 70 posto šanse da završi u jednom od dva najveća fonda. Slični su razlozi i za mali broj promjena članstva. Država i HANFA trebale bi poraditi na sustavu koji informira i educira i prije prvog dana zaposlenja.

• S tim u vezi čini li vam se pravednim da se i nakon pet godina postojanja fondova razvstavanje neodlučnih novih članova radi prema načelu - tko ima najviše, njemu pripada i najveći broj novih ulagača?
- Ta je odredba pogodovala fond menadžerima jer su se time čuvali tržišni udjeli i minimizirali prelasci. Malo su se zato i ulijenili pa ne oglašavaju i ne educiraju novozaposlene od kojih manje od 10 posto samo izabere svoj fond. Može se razmišljati o promjeni te odredbe i neodlučne dodjeljivati u najjeftiniji fond ili u onaj s najstabilnijim stopama povrata. Svima i nadalje treba omogućiti prvi besplatan prijelaz u drugi fond.

• Zašto smatrate da bi naknade za upravljanje trebalo samo smanjiti u drugom, a ne i u trećem stupu?
- Drugi je stup obvezan i oslanja se na infrastrukturu REGOS-a koja se financira iz proračuna. Naknade za upravljanje hrvatskim fondovima drugog stupa previsoke su kad se u računicu uključe i troškovi REGOS-a vezani uz drugi stup. Ponajprije, te troškove treba prebaciti s proračuna na mirovinska društva a zatim raditi na unaprjeđenjima koja vode jačoj cjenovnoj konkurenciji. U trećem stupu naknade ovise o više činitelja jer fondovi sami prikupljaju doprinose i vode osobno računovodstvo. Osim toga, neki fondovi provode aktivnu investicijsku politiku koja stvara visoke troškove. Naknade u trećem stupu, koji je ipak dobrovoljan, HANFA treba nadzirati i provjeravati jesu li članovi upoznati s visinom naknade, ali je radi tih razlika teško postaviti univerzalna ograničenja. Rekao bih da se treba reagirati u ekstremnim slučajevima, kao i u slučaju ostalih financijskih naknada.

• Bili ste savjetnik za reformu mirovinskog sustava u nekoliko zemalja Istočne Europe - kakvi su tamošnji rezultati?
- Većina zemalja je uspješno provela višestupnu mirovinsku reformu sličnu Hrvatskoj ili u se sprema provesti, a pet-šest zemalja ne razmišlja o uvođenju drugog stupa. Rezultati drugog stupa u pravilu su potvrdili da je izbor bio dobar. Od zemalja u kojima sam radio ili radim, Slovačka i Rusija uvele su drugi stup, Ukrajina i Crna Gora su ga ozakonile ali čekaju pravi trenutak za start, a Srbija i Bjelorusija ne uvode drugi stup, već su se, poput Slovenije i Češke, odlučile na učestale reforme sadašnjeg sustava generacijske solidarnosti.

• U timu ste ekonomista koje je okupio Čičin Šain. Za koje ste područuje zaduženi? Za što se vi zalažete unutar tog tima te za koje ste područje zaduženi u Svjetskoj banci?
- Zalažem se za dosljedno provođenje mirovinske reforme prema originalnom konceptu, jer se jedino tako može preokrenuti trend pada relativnih mirovina bez povećanja fiskalnog opterećenja i sužavanja prostora za druge javne projekte.