Stotinu dolara za barel: psihološka granica ili kolaps svjetskoga gospodarstva

Uz cijenu nafte veže se klizanje dolara i drugi problemi u američkom gospodarstvu. Osim što će život postati teži Amerikancima, analitičari očekuju da će se recesija vrlo brzo proširiti na cjelokupno svjetsko gospodarstvo jer će građani SAD-a manje kupovati sve proizvode, od računala iz Kine do talijanskih sportskih automobila

Piše: Nataša Vuletić

Američka središnja banka (FED) prošli je tjedan objavila pesimistične prognoze o usporavanju gospodar-skog rasta u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), najavila povećanje nezaposlenosti te upozorila na prijeteću inflaciju. Takve objave više ne ostavljaju mjesta sumnji da će vrijednost američkoga dolara nastaviti padati i da će cijena nafte na svjetskom robnom tržištu premašiti psihološku i mitsku granicu od 100 dolara za barel, s kojom je tržište ozbiljno koketiralo posljednjih dana. Tržište kapitala pritom bilježi pad vrijednosti burzovnih indeksa kojem osim navedenog pridonose i bankarski problemi izazvani krizom tržišta sekundarnih hipotekarnih kredita. Istodobno američke kompanije jedna za drugom prognoziraju manje profite jer postaje očito da prezaduženi Amerikanci više neće moći dodatno trošiti. Vrijednost američke valute toliko je pala u odnosu na euro da najskuplje njujorške trgovine postaju eldorado za njemačke turiste. Sve se to može opisati samo jednom riječju - recesija, koja bi se s američkog tržišta lako mogla prošiti na cjelokupno svjetsko gospodarstvo.

Slab dolar potiče potražnju za robom poput nafte, jer ona postaje dostupnija drugim nacijama čije valute jačaju u odnosu na dolar. Posljedica je to ponajprije zabrinutosti za stanje u američkom gospodarstvu i mak-roekonomskih prognoza za skorašnje razdoblje. Američka je valuta prošli tjedan zabilježila novo rekordno sniženje na čak 1,4855 dolara za euro. Osim povećanja potražnje zbog tečaja poskupljenju nafte pridonose i problemi s proizvodnjom i opskrbom kod ključnih dobavljača poput Nigerije, politička zabrinutost zbog Bliskog istoka, prilično male zimske zalihe nafte na sjevernoj Zemljinoj polutki te sve veća potražnja mnogoljudnih zemalja poput Kine i Indije. Poznato je da je SAD, a nakon njega Kina, najveći potrošač nafte i energenata, posebno zimi.

Barel je 1980. stajao 101 dolar

Prije samo osam godina, 1999., barel nafte na svjetskim burzama roba stajao je 16 dolara. Danas je samo pitanje trenutka kad će premašiti troznamenkastu brojku od 100 dolara. Tu je granicu premašio 1980., kad je zbog Iranske revolucije stajao nešto više od 101 dolara. Barel sirove nafte samo je od početka ove godine poskupio 64 posto, a iako je najavljeno da će članice Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) počet-kom sljedećeg mjeseca povećati isporuku nafte za 500.000 barela, upitno je hoće li to biti dovoljno i hoće li crno zlato znatnije pojeftiniti. FED je prošli tjedan prognozirao da će američko gospodarstvo sljedeće godine rasti prema godišnjoj stopi između 1,6 i 2,6 posto, što je gotovo dvostruko manje od 3,9 posto, ostvarenih u posljednjim kvartalima. To će utjecati na daljnji pad vrijednosti dolara, smanjenje vrijednosti burzovnih indeksa i probleme na tržištima kapitala te, u konačnici, smanjenje proizvodnje i povećanje nezaposlenosti. Osim što će život postati teži Amerikancima, analitičari očekuju da će se recesija vrlo brzo proširiti na cjelokupno svjetsko gospodarstvo jer će Amerikanci smanjiti kupnju svega, od računala iz Kine do talijanskih sportskih automobila.

Mnogi se tješe da je američko gospodarstvo do sada uspijevalo biti prilično otporno na loše najave i da neke njegove grane i danas dobro posluju, posebice američki poljoprivrednici. No neizbježno je da ga očekuje smanjenje potrošnje i usporavanje gospodarskog rasta, pad cijena nekretnina te - još važnije - poslovnih investicija. Poznata je izreka da se cijeli svijet prehladi kad američko gospodarstvo kihne. Pitanje je samo hoće li taj val biti recesija ili će stvari otići toliko daleko da izazovu krizu. Za sada je izgledno da će posljedice, ali ne dramatične, osjetiti i ostala gospodarstva. Optimisti tvrde da će sve to samo biti prilika za uravnoteženje svjetskih trgovinskih tokova i za to da Amerikanci smire strasti kad je riječ o uvozu.

Smanjenje kamata i moguća inflacija

Samo je prošle godine uvoz SAD-a za 746 milijardi dolara premašio izvoz, a velika količina uvezene robe plaćena je novcem koji su Amerikanci pozajmili od stranaca. Taj bi odnos mogao postati problematičan ako se stranci koji drže američki dug uplaše zbog pojeftinjenja dolara pa se na tržištu počnu rješavati američke valute, što će je dodatno oslabiti. To već najavljuju Kina, a i zemlje proizvođači nafte poput Kuvajta i Rusije. One će zbog velike količine dolara kojima raspolažu zbog poskupljenja nafte također početi više ulagati u euro i ostale valute te tako dalje slabiti dolar. To će pak, u krug, utjecati na cjelokupnu međunarodnu ekonomiju. Posljedica svega toga mogli bi biti inflacija i poskupljenje robe uvezene u SAD, što bi za Japan, Kinu i Europu značilo mnogo težu prodaju i recesiju i u tim zemljama. Zbog toga će morati pronaći nova tržišta i tako postupno uravnotežiti tokove svjetske trgovinske razmjene, tvrde optimisti, a oni pesimističniji naglašavaju da će rezultat biti samo manja prodaja, proizvodnja i zaposlenost širom svijeta.

Prijašnji jeftini krediti u Americi rezultirali su i jeftinim hipotekarnim kreditima te ukidanjem obveznih depozita u tim slučajevima. Kako je cijena nekretnina rasla, banke su olako nudile pristupačne hipotekarne i sekundarne hipotekarne kredite za refinanciranje. Sve to poticalo je potrošnju, a u konačnici prouzročilo i nedavnu krizu tržišta sekundarnih hipotekarnih kredita i poslovne probleme u bankarskom sektoru. Zbog svega toga taj je izvor financiranja potrošnje Amerikanaca gotovo presušio, a o njegovoj važnosti najbolje govori procjena da su se u samo dvije godine, od 2004. do 2006., samo na taj način zadužili više od 800 mi-lijardi dolara. Zbog nedavne krize i silazne faze tržišta nekretnin banke su sve manje sklone davati takve kredite, tako da je taj izvor financiranja potrošnje gotovo presušio.

Mnogi smatraju da bi FED i ostale središnje banke jednostavno trebali sniziti kamatne stope i tako potaknuti daljnju potrošnju, a time i proizvodnju i zaposlenost. No središnje se banke pribojavaju sve veće inflacije, posebno danas, kad cijena nafte doseže rekordne razine i već time stvara inflatorni pritisak. Hoće li ipak popustiti, ostaje nam da vidimo, no jedno je sigurno: i SAD i zemlje blisko povezane s američkim gospodarstvom očekuje razdoblje velike neizvjesnosti.