Stranci preuzeli još jednu domaću banku
Kad je ovih dana napokon potpisan ugovor o prodaji 77,3 posto redovitih dionica varaždinske Banke kovanica d.d. Cassi di Risparmio della Repubblica di San Marino, svima je postalo jasno da se sada gotovo na prste jedne ruke mogu nabrojiti hrvatske banke koje su još ostale u domaćem vlasništvu
Još je prije nekoliko mjeseci Savjet HNB-a dao suglasnost za ulazak najstarije državne banke iz San Marina u Banku kovanica. No, prije se, kao što ovih dana primjećuju analitičari, više govorilo o potrebi dokapitalizacije Banke kovanica nego o njezinoj klasičnoj prodaji strancima. Naime, i prema riječima predsjednice Uprave Banke kovanica Lidije Hočurščak (izrečenih prije nešto više od pola godine), 'potreba za dokapitalizacijom nametnula se nakon što je HNB donio odluku o valutno induciranom kreditnom riziku kojim je došlo do promjena u načinu izračunavanja adekvatnosti kapitala.
Da bi se otvorio prostor za nove usluge, odlučili smo podijeliti vlasništvo sa strateškim partnerom. Planiranom dokapitalizacijom do 2010. namjeravamo imati 50 poslovnica (sada ih je 19), 250 zaposlenih (sada ih je 115) i dosegnuti aktivu od tri milijarde kuna, odnosno planiramo zadržati stopu rasta od 30 posto na godinu i ući među prvih 15 banaka u Hrvatskoj', rekla je tada Lidija Hočurščak. Ovih se, pak, dana, ispostavilo da je ipak riječ o prodaji Banke kovanica strancima, a ne o dokapitalizaciji. Naime, i u priopćenju danom javnim medijima ističe se da su 'tom prodajom stvorene nove pretpostavke za brži, kvalitativni i kvantitativni razvoj Banke Kovanica d.d.'.
Isto tako, naglašava se da banka iz San Marina kao novi većinski vlasnik uz kapital donosi i novosti, posebno u dijelu investicijskog bankarstva, Basela II, što će našu banku učiniti konkurentnijom, atraktivnijom i profitabilnijom u dijelu tržišta koje ona danas nema adekvatno zastupljeno'. Ističe se i da 'tom vlasničkom transformacijom Banka kovanica dobiva čvrsti oslonac u sljedećoj fazi razvoja, štediše i zaposlenici dodatnu sigurnost, a korisnici kredita povoljnije kamatne uvjete i mogućnost restrukturiranja kratkoročnih u dugoročne kredite'. Sve bi to, kažu, na kraju moglo rezultirati ostvarenjem znatne dobiti već u ovoj godini.
Bilo kako bilo, spomenutim se odlaskom još jedne domaće banke u ruke stranaca već danas može govoriti da je gotovo 93 posto (hrvatske) bankarske aktive u stranim rukama, odnosno od 33 banke koje su danas još aktivne na financijskom tržištu u domaćem ih je vlasništvu ostalo samo pet-šest (među njima su najveće Croatia banka i HPB). Na pitanje jesmo li olako prepustili (i prepuštamo li) domaće banke strancima, poznavatelji prilika odgovaraju da se proces preuzimanja nije mogao zaustaviti, ali se svakako mogao i trebao - usporiti. (Nikola Prskalo)