Strane kompanije domaće menadžere trebaju samo za jednostavne poslove

Kad bismo pokušali stupnjevati složenost posla u nekoj tvrtki na ljestvici od jedan do deset, na 'dnu hranidbenog lanca' ne ide se u prosjeku dalje od osam

Piše: Hrvoje Patajac, direktor Kontrolinga Adris grupe

Od Hrvatske se na putu u EU zahtijevaju brojne prilagodbe i reforme na zakonodavnom i poreznom području, kako formalne, tako i sadržajne. Država ima definirane teme i vremenski raspored. Istodobno, tvrtke se trebaju dobro pripremiti za još oštriju tržišnu utakmicu kad se u Hrvatskoj u potpunosti izjednače uvjeti poslovanja domaćih i stranih tvrtki. Valja očekivati da bi onda hrvatske tvrtke trebale biti sretne zbog činjenice da će moći istrčati na EU teren i same 'zabiti pokoji gol'. Međutim, treba se sjetiti zakona difuzije, koji kaže da je riječ o miješanju dviju tvari kroz njihovu dodirnu površinu ili membranu, pri čemu čestice putuju iz područja veće u područje manje gustoće. U našem slučaju gustoća je snaga kapitala, međunarodno poznatih brendova, akvizicijskog kapaciteta i općenito znanja upravljanja rastom te logističkom potporom gospodarske diplomacije.

Stoga je pred vratima preostalih hrvatskih tvrtki 'Liga prvaka', a kratko je razdoblje pripreme. Njima upravlja menadžment koji prepoznaje poslovne prilike te ih s više ili manje uspjeha realizira. Leif Edvinsson u Korporacijskoj longitudi ističe da razloge neuspjeha tvrtki u 83 posto slučajeva treba tražiti u strateškom nemaru i organizacijskoj neučinkovitosti. Nedavno objavljena istraživanja jedne poznate konzultantske kuće govore da je postotak krivnje menadžmenta za lošu situaciju u tvrtkama veći od 95 posto. Ako uspjeh tvrtke toliko ovisi o menadžmentu, zanimljivo je vidjeti kakve su perspektive tog segmenta zaposlenika. Što se može očekivati na tržištu rada, a osobito menadžerskom? Kakve su prijetnje i prilike u nadolazećem razdoblju? Koji izazovi predstoje?

Rast je 'mantra' današnjega poslovnog svijeta i hrvatsko tržište postalo je zanimljivo multinacionalnim kompanijama jer u mnogim industrijama nosi veće stope rasta od onih na Zapadu. Nekad samostalne domaće tvrtke dobile su nove vlasnike koji su u postakvizicijskoj fazi nastojali ostvariti očekivane učinke preuzimanja. Restrukturiranje bi značilo da se redefinira postojeći proizvodni i prodajni portfolio te dodaju međunarodni brendovi kako bi se kombinirala ekonomija obujma i lokalni pristup. Usporedno s tim obično ide proces optimizacije broja zaposlenih. Ulaskom u sustav velikih međunarodnih tvrtki domaće postaju 'dno hranidbenog lanca'. U takvim okolnostima nestaje potreba za širokom paletom vrhunskih menadžera u cijelom lancu vrijednosti: nabava, proizvodnja, prodaja, distribucija, marketing, razvoj, ljudski potencijali, financije.

Dovoljni su samo neki segmenti, ovisno o motivu preuzimanja. Nestaje snažna potreba za inovacijama u svim segmentima poslovanja jer se strategija, razvoj brendova uglavnom određuju negdje drugdje, mnogo bliže centrali multinacionalnih tvrtki. Zamislimo samo koliko pozitivne energije, komplementarnih znanja, timskog rada i komunikacije zahtijeva lansiranje novog brenda! Koliko se samo angažira i vanjskih suradnika na takvim aktivnostima! Koliko se samo kvalitetne budućnosti kreira kumuliranim spoznajama u takvom procesu! Sve to ne postoji ili postoji u vrlo suženom obliku kada dođe do akvizicije, u slučaju da domaća tvrtka 'padne'.
Menadžmentu, pritom ne mislim samo na vrhovno vodstvo, se smanjuje prostor za kreativni razvoj. Pokušajmo stupnjevati složenost posla u tvrtki - sa stajališta kreativnosti i raspona odlučivanja, od dnevnog operativnog do strateškog - na ljestvici od jedan do deset, pri čemu bi jedan označavao najjednostavnije poslove a deset one strateške naravi. Na 'dnu hranidbenog lanca' u prosjeku se ne ide dalje od osam.

Izazove i promjene menadžerskog tržišta rada u Hrvatskoj oblikovat će vjerojatno još neke globalne silnice. Razmišljajući o financijskoj krizi i masovnom otpuštanju stručnog kadra u svijetu, nameće se pitanje: Neće li za nekoliko godina na jedinstvenom EU tržištu logika nalagati da se ide gdje god se znanje može utržiti? To bi značilo da će neki pokucati na naša vrata ili vrata tvrtki koja posluju u Hrvatskoj. Činjenica je da će povećana mobilnost menadžera ili 'nomada nove ekonomije' povećati konkurenciju osobito u 'high' i 'premium' segmentu tržišta rada. Međutim, postavlja se i drugo pitanje: Što je s kulturološkim razlikama? Može li se biti učinkovit bez poznavanja sociokulturalnog okvira sredine u koju se dolazi? Apsurd ponekad ide do elementarnog nepoznavanja jezika zemlje u koju se dolazi. Zamislimo situaciju u kojoj menadžer iz Hrvatske odlazi u Njemačku bez znanja njemačkog? Nije li već to razlog za opadanje razine učinkovitosti i smanjenu kvalitetu komunikacije i međusobnog razumijevanja. Osim ako je komunikacija svedena na formalnu specifikaciju rutinskih poslova. Stvari zasad spašava esperanto poslovnog svijeta – engleski. Možda je također zanimljiv podatak da danas u Hrvatskoj posluje gotovo 7.000 menadžera iz inozemstva.

Kako ne bismo promatrali samo jednu dimenziju procesa, pogledajmo koje se prilike vjerojatno otvaraju u nadolazećem vremenu. Kriza na financijskom tržištu u svijetu ispuhala je balon očekivanja ulagača. Ne ulazeći u problematiku je li tržište podcijenjeno ili precijenjeno, valja očekivati neke nove ulagačke smjerove. Rastom fondova rizičnog kapitala dio novca usmjerit će se vjerojatno na projekte preuzimanja posrnulih tvrtki i njihovu revitalizaciju. Posljednji primjer preuzimanja jednog poslovnog subjekta u problemima, u kojemu postoje ulagački motivi iako nije fondovski novac, jest prodaja Zdenke iz Velikih Zdenaca iz portfelja HFP-a. U narednih pet godina uložit će se 20 milijuna eura i zaposliti još 50 djelatnika. Primjer je zanimljiv jer za takve projekte treba mnogo energije i upravljačkog znanja koje će se tražiti na tržištu rada.

Čitavi menadžerski timovi u relativno kratkom roku trebat će u takvim tvrtkama napraviti pozitivan preokret. Ne samo da će pojedinačne tvrtke biti predmet revitalizacije već će se nastojati konsolidirati cijeli sektori. Start-up aktivnostima u pojedinim nišama ili tek nastajućim industrijama također je nužno kvalitetno upravljanje. Rastuće tvrtke u kojima su vlasnici došli do točke kada profesionaliziraju menadžment, posegnut će na tržište rada kako bi kormilo preuzeli neki drugi dečki. Neki sektori, poput zdravstva, zahtijevat će odvajanje tehnologije ozdravljenja pacijenata od upravljačkog zanata. U posljednje vrijeme poslovne škole niču kao gljive poslije kiše i zahtijevaju dobre predavače. Zasigurno mogu najbolje podučavati oni koji imaju utakmica u nogama, a upravljačke probleme rješavali su iz perspektive 'korporativnog blata'. Menadžersko se znanje može upotrijebiti i savjetovanjem manjih tvrtki kojima je skupo zapošljavati specijaliste za određena područja, ali su svjesne da im nedostaju upravljačka znanja. One su to spremne platiti. Kad se pogledaju obje strane jednadžbe menadžerskog tržišta rada, suzuju se prilike u jednom segmentu bivših i 'budućih bivših' hrvatskih tvrtki te 'plavi ocean' prilika na drugoj strani. Možda je primjerena izjava glasovitoga švedskoga dvojca Nordstroma i Ridderstrala da 'kapital pleše s darovitima'.

Nisam se dotaknuo vještina, znanja i mišljenja koji će utjecati na mogućnost preživljavanja u nadolazećem razdoblju. Cjeloživotno obrazovanje, funkcionalna znanja, razvoj 'mekih vještina' uz rad između čekića i nakovnja, očekivanja onih iznad, bili to dioničari ili nadređeni menadžment, i onih ispod o čijem radu ovisi uspjeh. A sve to provođenjem ubrzane osobne amortizacije. Siguran sam da taj problem zaokuplja pozornost barem dio nas u svakodnevnom promišljanju poslovne i osobne budućnosti. Umjesto traženja inovativnog zaključka navest ću dokazanu istinu: kao i uvijek preživjet će oni koji se znaju najbolje prilagoditi!