Strani investitori neće se povlačiti, ali smanjit će svoje investicije

Stranci će biti zainteresirani za energetiku. Nije gotova ni konsolidacija osiguranja. U još nekoliko sektora doći će novi investitori. Važno je preživjeti iduće dvije godine

razgovarali Antonija Knežević i Miodrag Šajatović

Da bi se nabrojili samo najvažniji poslovi u kojima je posljednjih 20 godina sudjelovao, nije dovoljan jedan list papira. Jednako tako, nije lako niti navesti sve uloge u kojima se pojavljivao u tom razdoblju. On je poduzetnik, konzultant, lobist, dioničar, član brojnih nadzornih odbora... Marijan Kostrenčić pak za sebe kaže da sebe vidi kao konzultanta sa snažnim pravno-poreznim backgroundom. U žiži javnosti ovih dana se našao zbog prodaje većeg dijela dionica Ingre.

• Zašto ste prodali dionice Ingre, odnosno mijenjali ih za udjel u Intelu i nekretninu na Žitnjaku?
- Taj sam potez pripremao s Igorom Oppenheimom još potkraj prošle godine, kad smo vidjeli da će doći do problema u likvidnosti na ispunjenju obveza za Arenu. Tako smo oslobodili zatvorenu likvidnost, jer su dionice mnogo likvidnija imovina od nekretnina. Mnogi me pitaju zašto sam to napravio jer na tome gubim. Da, u ovom trenutku gubim, ali računam da će dionice koje su mi preostale sutra vrijediti više.

• Koliki je danas vaš udjel u Intelu?
- Sada sam ponovno preuzeo većinski paket.

• Arenu od početka prate problemi i kontroverze. Zašto?
- Tu je bilo mnogo neznanja, na svim stranama. Pa i na našoj. Grad se Zagreb prvi put susreo s takvim projektom. Ugovor je bio vrlo kompliciran. Ni mi dosad nismo imali takav. Na pregovorima smo izgubili gotovo dva mjeseca. Osim toga, i Grad i Vlada morali su se međusobno uskladiti. A kad je objekt bio pri kraju, javili su se novi problemi... Arena nema nikakve ozbiljnije nedostatke, što se nakraju i potvrdilo. Ali, u trenutku kad se odlučivalo o uporabnoj dozvoli, sve je izgledalo dramatičnije. Nije bio problem u tome što smo na početku dobili samo privremenu dozvolu, a poslije uporabnu. No, u Ingri je to dočekano otprilike ovako - sagradili smo prekrasnu zgradu u nemogućem roku, a sada nam ne možete izdati pravu dozvolu. Bilo je tu i malo povrijeđenosti, a to je ljudska reakcija.

• Jeste li se malo zaletjeli s Arenom?
- Ne. Arena je dobar projekt za Ingru. Problem oko Arene nastao je u financiranju. Evo, šoping centar Trigranita je stajao šest mjeseci jer nismo mogli naći novac za odličan projekt. Jednostavno nema novaca. Mi smo za gradnju Arene digli kredit na sedam godina. De facto u sedam godina smo morali osigurati sva sredstva, a rate za Arenu će stizati u roku od 28 godina. Tu razliku od 21 godine morali smo osigurati iz vlastitih sredstava. Upravo sam zato rekao da moramo početi likvidirati imovinu. Možda je šteta prodavati nekretnine, ali ako ti je u pitanju imidž kod dobavljača, onda o tome ne dvojiš.

• Dobavljači će sada biti podmireni?
- Počinju razgovori. Vidjet ćemo jesu li pojedinci zainteresirani za direktno preuzimanje dionica ili su skloniji opciji da se namire preko banaka.

• Nedavno ste rekli da bi hrvatske građevinare mogla zadesiti ista sudbina kao i brodogradnju. Je li situacija tako loša?
- Mislim da jest. Kod nas je konjunktura više-manje stala, ali nije se na vrijeme razmišljalo da će se to dogoditi i da se treba okrenuti izvozu. Hrvatsko građevinarstvo nije do kraja spremno izići u inozemstvo, a država nema odgovarujuće instrumente pomoći. Mislim da je situacija ozbiljna jer je i u inozemstvu recesija. Velika je konkurencija i sigurno će biti dampinga. Rješenje je u jačanju HBOR-a i HPB-a kao državne banke, kako bi se mogli pratiti ciljani projekti. Naravno, uz pravila struke. Ja nisam za to da država poklanja novac građevinarima.

• Godinama ste u kontaktu sa stranim tvrtkama, potencijalnim investitorima. Kakva je sada kod njih situacija? Govori se da će investicije u Hrvatsku pasti 50 posto...
- Investitori koji su ovdje prije strateški ušli samo će smanjiti investicije. Ali neće se povlačiti. U budućnosti, bit će sigurno interesa za energetiku. Vjerujem da nije gotovo s konsolidacijom sektora osiguranja. Ima još nekoliko sektora u kojima će doći novi investitori. Bitno je samo preživjeti naredne dvije godine.

• Je li Austrija pred bankrotom kao što se u posljednje vrijeme govori u kontekstu prevelike izloženosti tamošnjih banaka u Istočnoj Europi?
- Mislim da nije. Austrija dobro stoji. Ona je izuzetno dobro odigrala svoje 'istočne karte' i spremna je za krizu. Međutim, ja mislim da je tu riječ o igri podjele terena i pokušaju velikih zapadnih banaka da austrijskim otmu dio tog kolača jer na vrijeme nisu ušle na tržište.

• Kakvi su planovi OMV-a za Hrvatsku?
- Mislim da OMV sada nema nekih konkretnih planova u vezi s Inom. Tu su se zamiješale neke druge karte. OMV pomalo organski razvija tržište u Hrvatskoj i to je najbolja strategija u ovom trenutku. Nažalost za Inu, privatizacija je otišla u pogrešnom smjeru.

• Spomenuli ste interes stranaca za energetske projekte u Hrvatskoj. Koje?
- HEP je najjači. A onda Plinacro. HEP treba vrlo pažljivo privatizirati. Treba najprije steći realnu sliku o tome što je HEP danas, koja su sredstva potrebna za razvoj... I onda bi se trebalo ići laganim koracima, najprije pustiti dva-tri posto dionica u opticaj. Kada bih ja to radio, ne bih brzo pustio državni paket.

• Doveli ste dosta stranih ulagača, no na to se može gledati i kao na rasprodaju Hrvatske. Osjećate li možda grižnju savjesti?
- To se često i sam znam pitati. Ja se vodim kriterijem je li tvrtka u čijoj sam prodaji sudjelovao danas uspješna. Najdraži primjer mi je Ericsson Nikola Tesla. U vrijeme privatizacije ta je tvrtka imala 2.500 radnika, s tim da je ‘blue collara’ bilo oko 1.600. Danas ima oko 1.800 radnika, od toga 1.400 inženjera. Često me pitaju za Večernji list. Nikad ga ne bih prodao da nije bilo političkog pritiska. A moji dioničari, posebno iz Montmontaže, to nisu mogli financijski izdržati. Shvatio sam da ćemo ugroziti Večernji budemo li nastavili sami, pa smo potražili strateškog partnera. I mislim da smo u Styriji pronašli najboljeg.

• Svojedobno ste nagovarali Luku Rajića da proda dio tvrtke Danoneu i uloži u turizam. Mislite li da je pogriješio što vas nije poslušao?
- Kad je kupio Sirelu i Mljekare Zadar, Rajić je htio istestirati što ima u rukama, pa je tražio da nađem neku banku koja bi mu pomogla u prodaji Lure. Tada sam se povezao s bankom kojoj je na čelu bio Gabriel Dielacher. Zajedno s njim tražio sam investitore. U igri su bili Danone, Parmalat, jedna nizozemska tvrtka... Međutim, Rajiću su tada bile 34 godine i pitao se što će raditi kada proda Luru. Odlučio je nastaviti s mliječnim biznisom, a mene je zamolio da ostanem u firmi. Nakon restrukturiranja predlagao sam Rajiću da proda 30 do 40 posto Lure Danoneu. Tako bi osigurao da mu Danone nije konkurent, da dobije novu tehnologiju i da se zajedno šire. A s dobivenim kapitalom mogao je kupiti hotele, diverzificirati se. Ne znam je li mu to žao ili nije. Teško je reći što bi bilo kad bi bilo, ali mislim da je Rajić prodao Luru u pravom trenutku. Procijenio je da više ne može. Možda su na to utjecale i neke osobne promjene u njegovu životu.

• Nedavno je najavljen Rajićev povratak. Jeste li sada u kontaktu s njim?
- Nisam se čuo s njim već nekoliko mjeseci. On se želi vratiti, a opet se malo boji, kod njega se, naime, nikad ne zna.

• Kakvo je trenutačno tržište akvizicija u Hrvatskoj? Ima li mnogo onih koji zahvaćeni panikom razmišljaju o prodaji tvrtki?
- Ima manje nego što sam očekivao. Dosta se domaćih firmi posljednjih godina konsolidiralo. Mislim da su brojni poduzetnici zaključili kako im je bolje nastaviti voditi tvrtku nego prodati je i uložiti novac u fondove jer su uvidjeli kako se i na tome može izgubiti novac.

• Kako zamišljate ekonomsku budućnost Hrvatske?
- Bojim se da će sljedeća godina biti jako ‘čupava’. Tek ćemo osjetiti realni pad ekonomije.

• Zašto?
- Mnoge će stvari doći na naplatu, a neće se imati odakle uzimati. Osim ako se država ne odluči na drastičnu štednju, a to nije napravljeno posljednjih 20 godina, pa ne vjerujem ni da će sada.

• Što bi u Hrvatskoj trebalo napraviti?
- Tebalo bi prestati s negativnim kadroviranjem, po babi i po stričevima. Nažalost, nakon oslobođenja Knina i silne euforije s pobjedom, zaboravili smo na neke važnije pobjede. Najveći odljev iz državne uprave dogodio se upravo tada. Želi li politika napraviti neki korak prema naprijed, morat će to promijeniti, ali mislim da za to nije sposobna jer je previše egoistična.

• Uz građevinare, ekonomska kriza prilično je pogodila i medijsku industriju. Kakva je situacija danas u Večernjem listu?
- U Večernjaku je situacija dobra. Nešto je pala tiraža, ali mnogo manje nego drugima. Večernjak je uspio zadržati relevantnost, to su novine kojima se vjeruje. Tiskani mediji prolaze krizu u svijetu, pa i kod nas, ali ne vjerujem da će nestati. Vjerujem da će opstati relevantne novine. A one koje su se igrale s publikom, zbog komercijalnih ili političkih razloga okretale su se lijevo ili desno, sve će više padati jer ljudi prepoznaju tu prevaru.

• Imate li neki novi projekt na vidiku?
- Ne. Posljednje dvije godine posvetio sam se savjetničkoj ulozi oko Ingre. Dovršavam projekte, izvršavam obveze u nadzornim odborima. Imam i jedan osobni projekt. U marinu Agana, pokraj Trogira, uložio sam s još jednim partnerom i poljoprivrednom zadrugom. To mi je najdraži projekt. Malen je, ali me jako veseli.

• U nekoliko ste navrata rekli da ne želite operativne funkcije jer volite dolaziti na posao kad želite. Zašto ste se onda kandidirali za mjesto ravnatelja HRT-a?
- To je bila moja svojevrsna provokacija politici. Sva sreća da je sve ostalo na provokaciji. Da sam izabran, morao bih odustati od kandidature i to bi bilo neozbiljno. Kalkulirao sam da neću proći, ali sam želio pokazati da postoje ljudi koji mogu dobro raditi taj posao. Čak sam imao spremno pismo svog advokata u kojem je stajalo da bi moje imenovanje bilo sukob interesa. Da sam prošao, izvukao bih ga, što bi bilo dosta bezobrazno. To me je na neki način veselilo jer sam vidio iz kojeg kuta dolaze napadi i gdje se kriju financijski interesi. Ako se cijela moja karijera, koja sada traje već 25 godina, svede na to da Butković, koji piše izmišljene intervjue s premijerom, napiše da sam ja duh Pašalića, mislim da sam odlična osoba.

• U medijima se u to vrijeme kao argument protiv vas navodilo da ste ‘Pašalićev čovjek’, zatim da ste kandidat SDP-a. Kojem političkom krugu pripadate?
- Ja sam, zapravo, ipak samo svoj.