Strategije bez sadržaja

 Dok Ivica i Ivo zabavljaju javnost nagađanjima hoće li ili neće biti prijevremenih izbora, Bill Montgomery daje vođama koji ga žele poslušati predložak (hrvatske) političke strategije sljedećih godina: ne slijediti bespogovorno papire koje proizvode eurobirokrati, već sagledati i izgraditi vlastitu poziciju koja će biti razvojna i pridonijeti stabilnosti i u kući i u susjedstvu

 Ivo je imao klauzuru. Zatvoren s najbližim stranačkim suradnicima u Varaždinskim Toplicama, navodno je bistrio stranački program i strategiju. Doduše, klauzura baš nije bila prava klauzura, odnosno rad u strogoj izolaciji od vanjskog svijeta. Pozvali su prije novinare da se daju snimiti kako krste mošt. Doimalo se tako austrijski, kao da je klauzuru i malu pučku svečanost prekopirao od stranačkog brata Wolfganga Schussela.

Jedan austrijski kolega, koji se dotad napripremao različitih klauzura i nazočio im, slikovito mi je objasnio njihovu bit: to ti je ono kad šef dâ tajnicama da spoje nekoliko papira koje nazove strategijom, a onda se s papirima i suradnicima treba zatvoriti u neki dvorac da bi izgledalo vrlo ozbiljno i da se ne bi vidjelo da strategije nema. I tako je klauzurom s austrijskim štihom HDZ proteklog vikenda skrenuo pozornost na sebe.

Ivica je već ranije imao team-building seanse. On je ipak više anglofil. Sporiji malo, doduše, ali anglofil. I remake njegova starog komunističkog u novi socijaldemokratski profil u biti je angloameričko djelo.

Sukladno novom profilu radije se sa stranačkim kolegama i kolegicama veselo koprca u kanuu i kajaku u rijekama, na svježem zraku, negoli da izgrađuje nove socijaldemokrate u zatvorenim odajama Iblerova trga.

Doduše, neki su drugovi široko krenuli na otvorenom prostoru: negdje ulijevo, drugdje udesno, negdje debelo unatrag poput druga Ninića, pa će novi val diferencijacija ipak vjerojatno krenuti iz zatvorenih prostorija. I dok tako nastoji ustrojiti svoje razigrane stranačke kolege, Ivica optužuje Ivu da na klauzuri priprema izvanredne izbore. A Ivo svisoka poručuje: ni slučajno, pobijedit će u redovitom terminu.

Bill nije u skorije vrijeme imao team-building seanse, a kamoli klauzure. Živi dosta povučeno u Cavtatu. Ali ima iskustvo svojevrsnog američkog gubernatora za Balkan, zna kako funkcionira međunarodna politika i ima glavu koja nije zaboravila strateški misliti.

I dok Ivica i Ivo zabavljaju javnost nagađanjima hoće li ili neće biti prijevremenih izbora, Bill u svojoj kolumni u Jutarnjem listu zapravo daje vođama koji ga žele poslušati predložak (hrvatske) političke strategije sljedećih godina: ne slijediti bespogovorno papire koje proizvode eurobirokrati, već sagledati i izgraditi vlastitu poziciju koja će biti razvojna i pridonijeti stabilnosti i u kući i u susjedstvu. Jer EU je u velikoj krizi, sve manje zna što će sa sobom u budućnosti, a kamoli s novim članicama.

Ne potiče to bivši američki ambasador u Hrvatskoj, Bugarskoj, Srbiji i Crnoj Gori euroskepticizam u Hrvata. Samo upozorava da je svaka država prije svega dužna zaštititi vlastite interese, na što u državama s duljom tradicijom i nije nužno upozoravati. To se, naime, podrazumijeva. A taj državni interes nije navrat-nanos, bez pitanja o cijeni, juriti u Uniju koja na kraju može uzvratiti crvenim svjetlom zbog unutarnjih nesuglasica. Ne govori to bivši američki ambasador zato što je zavidan na širenju EU.

Budimo ozbiljni: SAD je imao presudan utjecaj na veliki val proširenja EU. Govori to s iskustvom osobe koja je naučila kako stvoriti i kako ostvariti vlastitu političku koncepciju i koja je pokazala efikasnost u tome i u Hrvatskoj i u Srbiji i ranije u Bugarskoj, provodeći kao službenik američke države takozvane koncepcije demokratizacije.

Zapravo, pod gubernatorskim pokroviteljstvom Billa Montgomeryja i napravljen je socijaldemokratski remake Ivice Račana i njegova SDP-a i osmišljen njihov pohod na vlast. Na workshopovima su obučeni o team-buildingu. Na sličan su način pod savjetničkim pokroviteljstvom njemačkih demokršćana i austrijskih narodnjaka redizajnirani Ivo Sanader i njegov HDZ, pripremljeni za povratak na vlast, naučili da se strategije donose na klauzurama.

No učitelji su na svoje učenike prenijeli samo znanja o suvremenijoj i privlačnijoj formi političkog istupanja. Do sadržaja nisu stigli. Naučili su ih slijediti, nisu ih naučili voditi. Zato se politika u Hrvatskoj svodi na puku formu: red putovanja po svijetu, red obećanog puta u EU, red klauzura i team-buildinga i stalno podgrijavanje dileme: redovni ili prijevremeni izbori? Koji je popularniji, koji će pobijediti? Ivo ili Ivica? Ivica ili Ivo?

Pritom se sve manje vidi po čemu se to, osim po visini i bradi, razlikuju Ivica i Ivo. A sve se više razabire koliko ta njihova osuvremenjena politička forma prikriva siromaštvo sadržaja. I ako već bude trebalo birati između Ivice i Ive - ja sam za Billa, za vođu koji zna misliti kao državnik. Metaforičkog Billa, dakako, ne baš u liku bivšeg američkog ambasadora. Može i bez team-buildinga, može i bez klauzure. Ali ne može bez sadržaja.