Stvoriti ozračje za ideje, odabrati ih i provesti ipak nije nemoguća misija

Ako je inovacija stroj, tvrtka bi ga trebala dizajnirati, podmazivati te njime upravljati njime. Ako je inovacija čarobni vrt tvrtka bi trebala stvoriti uvjete u kojima vrt može cvjetati, obrađivati ga te pustiti da se dogodi čarolija - uspjeh na tržištu i poražena konkurencija.

piše Vedran Antoljak,
Sense Consulting

Većina organizacija danas još ima hijerarhijsku organizaciju (organigram) koja se počela koristiti potkraj 19. stoljeća za potrebe industrijske revolucije. Osnovni koncepti upravljanja i rukovođenja takvih tvrtki temelje se na razumijevanju konkurentskog okruženja i strategije za bolju konkurentnost na tržištu. Djela Michaela Portera bila su presudna za takvu strategiju koje tradicionalno zovemo – strategijom namjere. Ona sadrži misiju i ciljeve organizacije te je najučinkovitija kad imamo ispravnu informaciju te možemo predvidjeti jasan razvoj događaja (primjerice, pretpostavka rasta tržišnog segmenta).  

Takva se strategija komunicira 's vrha prema dolje' putem organizacijskih ciljeva na čijoj se osnovi postavlja sustav praćenja uspješnosti sa snažnim fokusom na izvršenje zadataka.  Tu je još prevladavajući strateški model industrijski orijentiranog gospodarstva, kad su uprave kompanija mogle detaljno i precizno opisati svaki posao svojih zaposlenika. Međutim, razdoblje gospodarstva znanja postavlja izazove za koji nije dovoljan imati detaljan opis poslova zaposlenika, već je potrebno osigurati strateški pristup koja može odgovoriti na brze i nagle promjene na tržištu i u poslovanju 'odozdo prema gore'. Ta činjenica stvara potrebu za novim strateškim pristupom i izradom – inovacijske strategije.

Kombinacija strategija
Za razliku od strategije namjere, inovacijska se strategija prilagođava novim situacijama iz prakse i s vremenom se pretvara u dosljedan obrazac poslovanja. Za uspješnu strategiju moderne organizacije preporuča se kombinacija tih dviju strategija što omogućuje organizaciji da posluje prema strateškim ciljevima i usmjerenju menadžmenta (strategija namjere) dok istodobno potiče proces učenja, iskorištavanje intelektualnog kapitala i omogućuje stalne promjene prema potrebama poslovanja i tržišta (inovacijska strategija). Takav strateški pristup omogućuje pronalaženje i iskorištavanje inovacija stvorenih između zaposlenika i/ili organizacijske sposobnosti i potrebe tržišta, gdje se najčešće stvaraju poslovne prilike. 

Prema Thomasu Stewartu, autoru više knjiga i uredniku Harvard Business Reviewa, inovaciju možemo usporediti sa strojem ili s čarobnim vrtom. Ako je inovacija stroj, tvrtka bi ga trebala dizajnirati, podmazivati te njime upravljati. Ako je pak inovacija čarobni vrt, tvrtke bi trebale stvoriti uvjete pod kojima vrt može cvjetati, obrađivati ga, te pustiti da se dogodi čarolija. U ovom primjeru stroj predstavlja primjenu strategije namjere uključujući i stvaranje procesa za upravljanje inovacijama, dok je čarobni vrt primjer inovacijske strategije, uključujući i stvaranje inovacija unutar ekosustava gdje se nove ideje mogu stvarati.

Kako to izvesti
U razgovorima s potencijalnim klijentima ili nakon prezentacija strateškog pristupa inovacijama, menadžeri obično klimaju glavom i kažu da razumiju takav pristup strategiji, ali odmah potom kažu da mogu poistovjetiti operativnu provedbu takvog pristupa s naslovom filma 'Nemoguća misija'.
Kako bi operativno primijenili kombinaciju strategije namjere i inovacijske strategije, menadžmentu preporučamo razvoj inovativnosti organizacije kroz dva paralelna zadatka: stvaranje sustava upravljanja inovativnošću tvrtke i izgradnju inovativnih resursa tvrtke. Prvo, stvaranje sustava upravljanja inovativnošću tvrtke zahtijeva kreiranje jasnih i standardiziranih procesa koji obuhvaćaju tri ključne faze: stvaranje, odabir te provedbu najboljih inovativnih ideja. Takav procesni pristup upravljanja odavno je poznat menadžerima. 

Međutim, nije dovoljno osloniti se isključivo na proces stvaranja inovacija jer to je kao da planiramo graditi kuću ne znajući imamo li pristup struji ili internetu. Kuća treba razne resurse koji se usklađeno koriste i tu se postavlja pitanje omogućava li inovacijski proces dobre ideje i resurse za stvaranje inovacija. Tu dolazimo do drugog zadatka menadžmenta tvrtke – stvaranje inovacijskog ekosustava i resursa za izgradnju inovativne tvrtke – razvoj intelektualnog kapitala. Zadatak stvaranja odgovarajućeg intelektualnog kapitala uključuje odabir odgovarajućih suradnika i zadržavanje najboljih, stvaranje inovativno-poticajne kulture tvrtke i suradnju unutar tvrtke te njegovanje umreženosti s vanjskim partnerima.

Kako mjeriti inovacije u tvrtki
Tehnološke inovacije na visokoj razini obično imaju ograničene gospodarske ili komercijalne važnosti osim ako nisu nadopunjene inovacijama na drugim razinama. To znači, primjerice, da inovacije i nova otkrića u fizici imaju vrijednost za poluvodičku industriju samo ako su praćene novim dizajnom mikroprocesora koji nadalje mogu u velikoj mjeri biti beskorisni ako ne postoji mogućnosti inovacije proizvodnog procesa za proizvodnju velike količine koji bi ih napravio isplativima. Međutim, bez novih matičnih ploča i računala novi mikroprocesor nije upotrebljiv. Dakle, inovacije su obično međusobno povezane na raznim razinama: inovacije u marketingu, prodaji i organizaciji poslovanja kako bi se inovativni proizvod ili usluga uspješno komercijalizirali.

Uspješnost inovacija mjeri se razinom prihoda i dobiti kroz financijske pokazatelje. Ipak, lako je izmjeriti uspješnost kada tvrtke proizvode neki materijalni proizvod, ali je mnogo teže mjeriti znanje i inovacije u isto vrijeme. Mjerenje za inovaciju zahtijeva promjene u paradigmi poslovanja, perspektivi i rječniku. Umjesto mjerenja isključivo kvantitativnog i monetarnog učinka, mnogo je učinkovitije mjerenje poslovnih pokazatelja koji mogu biti kvantitativni ali i kvalitativni, ali najbolje je da pokazatelji budu 'proaktivni'. To znači da tvrtke ne stavlju težišta na računovodstveni rezultat (orijentiran na prošlost), koriste pokazatelje mjerenja napretka kroz procese stvaranja nove vrijednosti (orijentiran na budućnost).