Šuker isisava zdravstvo, Ljubičić cijedi poduzetnike

U državni proračun se godišnje preliju četiri milijarde kuna zdravstvenog novca

Piše: Ivica Grčar

Neven Ljubičić, ministar zdravstva i socijalne skrbi, najavio je u razgovoru za novine da će Zavod za zdravstveno osiguranje prestati plaćati naknade za bolovanja dulja od 42 dana, a predlaže se da to ubuduće plaćaju poslodavci koji svojim zaposlenicima sada plaćaju i prvih 42 dana bolovanja. Na taj bi način, ustvrdio je ministar Ljubičić, zdravstveno osiguranje svake godine uštedjelo oko milijardu i pol kuna.

Ovaj dvojbeni prijedlog, međutim, samo je pokušaj da se 'ispod stola' poveća namjenski porez (doprinos) za zdravstveno osiguranje, koji sada plaćaju zaposleni i njihovi poslodavci, pri čemu bi se predloženo povećanje svalilo isključivo na leđa ionako raznim nametima preopterećenih poduzetnika.

Do takvog apsurdnog prijedloga moralo je kad-tad doći. Vlada ne odustaje od prelijevanja zdravstvenog novca u državni proračun, pa je sada, stjerana u kut, odlučila poduzetnicima ispostaviti račun za dio nedostajućih sredstava.

Bez doprinosa od umirovljenika

Prema izračunima u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Vlada prelijevanjem zdravstvenog novca u državni proračun svake godine zdravstvu 'ukrade' najmanje 4,2 milijarde kuna. U 2004. godini, ubiranjem doprinosa za zdravstveno osiguranje naplaćene su 14,3 milijarde kuna. Ostvaren je i deficit od 1,4 milijarde kuna. Ali, da Vlada nije na razne načine prelijevala novac iz zdravstva u državni proračun, prihod zdravstva u 2004. bio bi 18,5 milijardi kuna, pa bi se umjesto rasprava o pokrivanju deficita raspravljalo o tome u koje razvojne projekte u zdravstvu investirati "višak" od 1,8 milijardi kuna.

Zakonom o zdravstvenom osiguranju (NN, 13/98) ukinut je doprinos za zdravstveno osiguranje umirovljenika, čime je zdravstvo ostalo bez tadašnjih 1,7 milijardi kuna prihoda godišnje (oko 150 milijuna kuna mjesečno). Da bi se taj manjak nadoknadio, tadašnjim Zakonom o zdravstvenoj zaštiti povećan je doprinos za zdravstveno osiguranje s 14 na 18 posto.

Unatoč tako povećanom doprinosu, zdravstveno osiguranje više nikad nije uspjelo nadoknaditi 1,7 milijardi kuna godišnjeg gubitka zbog ukidanja doprinosa za zdravstveno osiguranje umirovljenika. U 1998. godini prevladavala je opća nelikvidnost, zbog čega je bilo praktično nemoguće (povećane) doprinose umjesto od jednog sigurnog (mirovinskog osiguranja) utjerivati čak od 87.000 uglavnom nelikvidnih gospodarskih subjekata.

Godinu ili dvije kasnije, uslijedile su i odluke Vlade o otpisu dugovanja za zdravstveno osiguranje brodogradilištima, željezarama i ostalim gubitašima s velikim brojem zaposlenih u državnom vlasništvu. Da apsurd bude veći, Vlada je zabranila (tada) izvanproračunskom fondu zdravstvenog osiguranja raspolaganje dionicama, odnosno upis vlasništva za nenaplaćena dospjela potraživanja doprinosa za zdravstveno osiguranje.

A onda je 2001. godine doprinos za zdravstveno osiguranje smanjen sa 18 na 16 posto, i zatim 2003. godine sa 16 na 15 posto, dakle praktično na razinu prije ukidanja doprinosa za zdravstveno osiguranje umirovljenika. I nikome u Vladi ili Saboru nakon toga nije bilo ni na kraj pameti da zdravstvu vrati 1998. godine ukinut prihod od 1,7 milijardi kuna godišnje.

Prihodi zdravstva smanjeni su i zbog loše gospodarske politike u proteklih 15 godina, zbog čega se broj obveznika (zaposlenih) koji su plaćali doprinos za zdravstveno osiguranje smanjio za 311.000. U 1990. godini, 1,723 milijuna obveznika plaćali su redovno svaki mjesec doprinose, a u 2004. samo njih 1,412 milijuna. Tome još valja dodati i posljedice prijavljivanja više od 40 posto zaposlenih na tzv. minimalce, što je također smanjilo prihod javnog zdravstva.

Problematičnim uvrštavanjem dotad izvanproračunskog fonda zdravstvenog osiguranja 2003. godine u nedovršeni sustav državne riznice, država prestaje provoditi članak 68. važećeg Zakona o zdravstvenom osiguranju i iz državnog se proračuna prestaju uplaćivati doprinosi za zdravstveno osiguranje svih kategorija nezaposlenih, socijalno ugroženih, poljoprivrednika, djece do navršenih 18 godina života, za hitnu medicinsku pomoć na magistralnim cestama, za sve kategorije oslobođenih od participacije itd. Na taj način, prema izračunima u HZZO-u, zdravstvo godišnje gubi oko 2 milijarde kuna, što treba pridodati iznosu od 1,7 milijarde kuna izgubljenih nakon ukidanja doprinosa za zdravstveno osiguranje umirovljenika.


 "Kvaka" s PDV-om

 Novac se iz zdravstvenog fonda prelijeva u državni proračun i pomoću 'kvake' s PDV-om. Javno zdravstvo je formalno oslobođeno PDV-a i korisnicima zdravstvenih usluga taj se porez zbilja i ne naplaćuje. No, cjelokupni zdravstveni sustav, sve  bolnice i ostale zdravstvene ustanove moraju uredno plaćati PDV na sve nabave energije i energenata, na hranu, na sredstva za održavanje objekata itd. Zbog toga što su formalno oslobo?ene PDV-a, zdravstvene ustanove ne mogu obračunavati pretporez, pa se na taj način, prema procjenama HZZO-a, iz zdravstva natrag u državni proračun godišnje prelije od 500 do 700 milijuna kuna.

Zdravstvenom se osiguranju nadalje oduzima i osiguranje zbog ozljeda na radu i profesionalnih oboljenja (NN, 75/93). Ubrzo nakon što su ta osiguranja od zdravstvenog preuzeli ostali osiguravatelji, pokazalo se da zdravstvo nije moglo naplatiti ni 40 posto stvarnih troškova zdravstvenog zbrinjavanja ozlijeđenih na radu i oboljelih od profesionalnih oboljenja. Zbog toga je Zakonom o zdravstvenoj zaštiti donesenim 2001. godine (NN, 94/01) propisano da ostali osiguravatelji više ne mogu sklapati ugovore o osiguranju od ozljeda na radu i profesionalnih oboljenja, nego to može samo HZZO.

U lipnju 1994., donesen je i nezakoniti pravilnik o tzv. privatnom osiguranju (NN, 36/94). Prema tom pravilniku, privatno su se mogle osigurati samo osobe koje su imale mjesečnu plaću veću od tadašnjih 20 tisuća kuna (protuvrijednost 5 tisuća DEM). Na taj su način privatno osigurane osobe tim problematičnim pravilnikom oslobođene plaćanja doprinosa za javno zdravstveno osiguranje, čime je većem broju imućnih građana omogućeno izbjegavanje plaćanja namjenskog poreza. Taj nezakoniti pravilnik diskretno je ukinut tek 31. prosinca 2002. godine.

Vlada bi, prije nego što predloži povećanje poreznog opterećenja poduzetnika za zdravstvenu zaštitu, trebala napokon zdravstvu vratiti novac koji godinama prelijeva u državni proračun. Ili bi se možda i zdravstvo trebalo ugledati na umirovljenike i taj novac od Vlade utjerati ustavnom tužbom?

 Promašeni alternativni model

Iako u međuvremenu znatno narušen promašenim reorganizacijama, model javne zdravstvene zaštite bio je u ranim šezdesetim godinama uzor Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Andrija Štampar, tvorac tog modela, bio  je jedan od osnivača Svjetske zdravstvene organizacije