Sumrak private equity tvrtki

Blackstoneova oskudna zarada za četvrti kvartal samo je posljednji u nizu primjera nevjerojatnih obrata sreće koje doživljavaju private equity tvrtke koje su nekoć dominirale hranidbenim lancem Wall Streeta

Pripremio: Vanja Figenwald  

Slobodni pad Blackstoneove zarade od 89% neposredan je rezultat činjenice da je materija života private equity svemira - jeftin, obilan i s vremena na vrijeme očajnički kredit - uglavnom isparila. A s nastavkom ‘raspada’, kao što ga je nedavno nazvao predsjednik Blackstonea Hamilton James nastavlja se i loš dojam operacija tvrtke do 2009. Krug boli lako je pratiti: ako nema bankartskih kredita znači da nema masnih ponuda za uvrštene kompanije koje navodno treba spasiti; ako nema masnih ponuda znači da nema unosnih honorara ili bonusa za private equity tvrtke - dakle, nema ni višemilijunskih honorara za banke s Wall Streeta poput Merill Lyncha i Credit Suissea. No, stvar je još gora. Mnoge će private equity tvrtke, barem teoretski, biti prisiljene platiti ogromne penale kompanijama kojima su ponudile kupnju prije nedavnog općeg raspada sistema.

Već smo bili svjedoci nekih skupih bitki između ponuđača i meta, uključujući sukob velikog profila između J. C. Flowersa i SLM Corpa., roditeljske tvrtke studentskog kreditora Sallie Mae, o čemu je već bilo riječi u tiskanom izdanju Lidera. Private equity je pobijedio u ovom slučaju. Nadalje, Blackstoneovo posrnuće posljednjih mjeseci i opća depresija tržišta otpuhali su snove ostalih private equity tvrtki o izlasku na burzu. Blackstoneov razvikani IPO prošlog ljeta pokrenuo je špekulacije da će i ostale tvrtke, poput Kohlberg Kravis Robertsa, ići u IPO uskoro. Situaciji ne pomaže niti financijski labirint Blackstoneovih financija. Iako je Blackstone prijavio zaradu od 88 milijuna dolara, pad s 808 milijuna u istom razdoblju prošle godine, bile su to samo službene brojke prilagođene troškovima povezanima s kompenzacijom od ljetnog IPO-a.

Naime, investiranje u Blackstone nije isto što i kupnja dionica Citigroupa ili neke druge uvrštene tvrtke, zato što investitori nisu vlasnici Blackstoneove dionice same po sebi - oni su vlasnici dionica u ograničenom partnerstvu koje će svoju vrijednost dobivenu u IPO-u prilagođavati (čitaj: snižavati) tržišnoj vrijednosti svog portfelja još godinama. Daljnja zbunjenost proizlazi iz činjenice da Blackstone zapravo ne prijavljuje neto dobit. Umjesto toga, on prijavljuje ‘ekonomsku neto dobit’, što je prilično rijetka i mutna računica koja predstavlja neto dobit minus poreza na dobit, amortizaciju neopipljivih sredstava i negotovinske kapitalne kompenzacijske troškove. Osim što je okoliš za private equity tvrtke inače brutalan, posebno je gadan za Blackstone i njihove uvrštene kolege zato što nisu u mogućnosti sakriti svoju muku. Od svog IPO-a, Blackstoneova je dionica pala 55%, a dionice Fortess Investment Groupa 58%, prošle godine.

Jednostavnije, jedini investitori koji zarađuju na ove dvije tvrtke trenutačno, gledano među kremom private equity tvrtki, kratkoročni su špekulanti ili oni koji se inače klade na padajuće dionice. Kako bi se borili protiv svoje ovisnosti o investicijama i kreditima komercijalnih banaka, Blackstone i ostali rivali, poput Carlyle Capital Corpa. pojačali su svoje odjele za kolektivno upravljanje kapitalom (usluga financijskog sektora prema kojoj više različitih stranaka ulaže u neki poduhvat koji inače ne bi bio isplativ samo jednoj stranki). Tako Blackstone sada ima 102,4 milijarde dolara vezanih uz tu granu svojih usluga, što je porast od 47% u odnosu na prošlu godinu. No, ekspertiza u dužničkim otkupima ne znači automatski i vještinu upravljanja novcima. Primjer je spomenuti Carlyle, odnosno njihov uvršteni hipotekarni fond.

Prošli je tjedan ta tvrtka otkrila da su im njihovi kreditori, koje vodi JP Morgan Chase, oduzeli jamstvo nakon što ovi nisu bili u stanju ispuniti zahtjeve za dodatnim osiguranjem preuzetih dugovanja, a što, pak, nisu bili u mogućnosti napraviti uglavnom zato što su debelo prezaduženi, nekih 32 puta više od vrijednosti svog kapitala. To znači da je njihov ionako tanak položaj dramatično oslabio kad im je golemi portfelj hipotekarnih obveznica izgubio samo 3% svoje vrijednosti. Bacili su se na telefone u očajničkom pokušaju da smire medije i investitore, ali bez većeg uspjeha sve dok nisu objavili 150 milijuna dolara kredita dobivenog od roditeljske tvrtke.

Nova je to era za private equity koji je Wall Streetom vladao veći dio prošlog desetljeća putem hrpe gotovine od institucionalnih investitora. No to je funkcioniralo samo dok su banke bile u stanju davati multimilijarderske kreditne garancije, a investicijske banke mogle te papire prebacivati hedge fondovima koji su se isto tako bogatili na jeftinim kreditima. Sada, kad je gotovinska slavina presušila, private equity tvrtke suočene su sa zatezanjem remena.