Surferi ne vole kad ih konobari gledaju ispod oka jer ništa ne piju

Prvi hrvatski internetski kafić odustao je od koncepcije cyber caféa i danas posluje kao internetski centar koji uz klasičnu uslugu naplaćivanja surfanja ima mnogo širi spektar usluga, ali više nema ugostiteljsku ponudu

Pišu: Mislav Nekić i Marija Čekada
Foto: Dražen Lapić

Martina Šubic, mlada zagrebačka poduzetnica, CyberFunk Caféom, čije se otvorenje očekuje za dva tjedna u Masarykovoj ulici u Zagrebu, pokušat će ono što nije uspjelo mnogo većim igračima od nje - otvoriti internetski kafić i opstati na tržištu. Naime, posljednjih je 10-ak godina samo u Zagrebu bilo nekoliko neuspješnih pokušaja poput Amisova internetskoga caféa Charlie's u Gajevoj, VIP-ova u Importanne Galleriji ili, pak, Ergonetova internetskog centra u Centru Kaptol. Uzimajući u obzir da su iza njih stajali jaki telekom igrači i da u Zagrebu prema podacima Turističke zajednice postoji osam internetskih kafića, otvaranje još jednoga bit će još jedan u nizu entuzijastičkih pothvata koji tek treba osvojiti svoj dio na tržištu.

- Uz uporabu interneta prihode ćemo ostvarivati uslugama poput fotokopiranja, kopiranja CD-ova, razvijanja fotografija i sličnog. Kafić će biti opremljen računalima koja troše manje energije, a da surferi ne bi ostali gladni i žedni, ponudit ćemo im svježe iscijeđene sokove, čajeve, smoothieje, muffine, sendviče i nezaobilaznu kavu. Posjetiteljima ćemo dijeliti operativni sustav, priručnike kako se njime koristiti te besplatno savjetovanje o tome kako komercijalne operativne sustave i ostale programe zamijeniti besplatnima. Ideja nam je promovirati operativni sustav Linux, koji je u svijetu prepoznat kao sinonim borbe protiv globalizacije i za zaštitu okoliša - rekla nam je Šubic.

Ulaganje od 400 tisuća kuna

Posao pokreće u suradnji s tvrtkom Bio kuća; početna je investicija, koja uključuje uređivanje prostora, nabavu računala i plaćanje internetskoga prometa, 400 tisuća kuna. Dodatno će još trebati plaćati mjesečnu najamninu prostora u središtu grada. To je prva kategorija internetskoga kafića kao mjesta koje vode entuzijasti i zaljubljenici u novu tehnologiju. Slično je počela i priča sa Sublinkom, prvim hrvatskim internetskim kafićem otvorenim 1996., koji je u to vrijeme izazivao podsmijeh okoline. Unatoč skepticizmu danas Sublink, koji je počeo kao kafić u stanu od 78 četvornih metara, posluje kao jedini hrvatski internetski centar na 200 četvornih metara u Teslinoj ulici. Njegov vlasnik Hrvoje Krlić kaže da je internetski kafić niskoprofitabilna djelatnost. Primjerice, Sublink je 2007. imao 30 tisuća posjetitelja koji su u prosjeku surfali 20 minuta. Uzme li se u obzir prosječne cijene sata pretraživanja interneta od 15 kuna, dolazi se do godišnjeg prihoda od 225 tisuća kuna. Kad se od toga oduzme PDV, plaće za zaposlenike, nekoliko tisuća eura za nova računala i softver, zamjena miševa i tipkovnica, najamnina za prostor u središtu grada te komunalije, zaključuje se da to i nije biznis od kojeg se može preživjeti.

- Kao cyber café poslovali smo šest godina, a danas smo internetski centar koji uz klasičnu uslugu naplaćivanja surfanja ima mnogo širi spektar usluga poput, primjerice wireless loungea. Ideja je bila da svi poslovni ljudi koji nisu iz Zagreba, a treba im poslovna potpora njihova ureda, kod nas dobiju kompletnu uslugu. U tu svrhu imamo crno-bijeli pisač, pisač u boji, kopirku, uvest ćemo uslugu faksiranja. U prostorijama centra mogu se održavati i manji sastanci s klijentima - objašnjava Krlić.

Centar nudi i sobu za prezentacije do 20 ljudi opremljenu projektorom, kućnim kinom, DVD-om, videom i najbržom internetskom vezom. Budući da je cijena jednog sata sa svim uređajima u njoj 40 eura, što je znatno jeftinije od unajmljivanja prostorija u hotelu, dobar dio prihoda ostvaruje se i od te usluge. Korisnici su udruge i manje tvrtke kojima su hoteli preskupi. Tvrtka se bavi i veleprodajom i servisiranjem računala, izradom web stranica, softvera po narudžbi i vlastitih projekata vezanih uz internet. Kad je riječ o ugostiteljskoj ponudi, ideja je da se gosti u kafiću osjećaju kao u kiberprostoru, odnosno da su potpuno slobodni, a ne da ih konobar gleda ispod oka ako ništa ne naruče. Upravo zato, ali i zbog što manjih troškova i isplativosti, u caféu su samo pića iz automata. Pretvaranje internetskoga kafića u internetski centar, a ne uvođenje klasične ugostiteljske ponude, pokazuje se dobitnom kombinacijom želi li se opstati u poslu.

Koliko turista u gradu, toliko prometa

U treću kategoriju ubrajaju se klasični ugostiteljski objekti u kojima je upotreba interneta samo dodatna usluga. Jedan od njih je Netcafé iz Dubrovnika, čiji nam je vlasnik Josip Škerlj rekao da od dijela zarade koji se odnosi na surfanje, ispis, kopiranje CD-ova, skeniranje, faksiranje, telefoniranje putem interneta i sličnih usluga može živjeti mjesec dana. Ostatak godine je, kaže, preživljavanje. Zato se odlučio za kombinaciju internetskoga kafića i klasičnog ugostiteljskog objekta, koji mu donosi veći dio prihoda. O proširenju ugostiteljske ponude radi povećanja broja gostiju razmišljao je i Zvonimir Draženović, inače zaljubljenik u informatiku, koji je prije godinu dana odlučio Art net café u Tkalčićevoj ulici pretvoriti u internetski kafić sa šest računala. Je li mu se isplatilo?
- Ideja je bila ponuditi gostu dodatnu uslugu kojom ćemo se istodobno razlikovati od ostalih kafića u ulici, no od tog ulaganja očekivao sam više. Posjetitelji su uglavnom stranci, a domaći su gosti rijetkost. Dakle, koliko turista u gradu, toliko prometa.

U prijevodu, ljeti je posjećenost dobra, a zimi, našalio se Draženović, tolika da čak i s novinarima može bez problema razgovarati pola sata. Uz to, nastavlja, vrlo je upitan povrat ulaganja pri postavljanju originalnog Microsoftova paketa Office na šest računala, koji stoji otprilike 30.000 kuna, stoga se i on također odlučio za Linux. Unatoč tomu što mu se biznis s internetskim kafićem ne razvija kako je zamislio, ne posustaje, nego je čak prije mjesec dana u Gajevoj otvorio računalnu igraonicu MMC Gaming. U tom biznisu, kaže Draženović, najvažnija je lokacija. Slično misle i ostali naši sugovornici. Nakon odabira lokacije, koja mora biti u središtu Zagreba ili na moru, može se pregovarati s pružateljima internetskih usluga, sponzorima koji računalima opremaju kiberokupljališta. Na naše pitanje isplati li se posao više na moru ili, pak, u kontinentalnoj Hrvatskoj, svi se slažu da je Zagreb, kad je riječ o kontinentu, najisplativiji jer životariti se može cijelu godinu, za razliku od drugih kontinentalnih gradova, u kojima nijedan dosadašnji pokušaj otvaranja internetskoga kafića nije uspio. Kad je riječ o situaciji na moru, najpoželjniji su gradovi poput Dubrovnika, gdje sezona traje dulje.

Internetski kafići kojima je osnovna svrha promocija brenda i tvrtke koja i inače pruža telekomunikacijske usluge, a nije im važna zarada, ubrajaju se u četvrtu kategoriju. Klasičan je primjer Iskonov internetski kafić na polukatu Kulturno-informativnog centra u Preradovićevoj ulici, koji vodi Ivan Gudlek.
- Internetski kafić znači promociju novih i starih usluga telekoma, približavanje nove tehnologije korisniku te služi kao mjesto za promocije i konferencije za novinare - ističe Gudlek.

Samo za solidan džeparac

Kakva je budućnost internetskih kafića? Krlić kaže da se ne može govoriti o njihovu izumiranju jer je internet postao svakodnevna potreba. No da bi se opstalo na tržištu, otvarat će se internetski centri, a kafići će biti samo dio ponude. Gudlek, pak, smatra da je otvaranje internetskoga kafića na moru dobra prilika za mlađe poduzetnike. Ako se potpuno posvete tom poslu, uz minimalna ulaganja mogu zaraditi solidan džeparac. U prilog im idu i nedefinirani zakonski propisi o registriranju djelatnosti internetskih kafića, pa ni inspektori ne znaju što bi s njima.