Sve veći razdor između Zapada i Istoka

Niti posljednja dva dana razvikanog čvenka u Davosu nisu svijetu donijela revoluciju u društvenom, političkom i ekonomskom pogledu. Dapače, ideje su uglavnom bile potrošene i poznate.

Pored problema Grčke koji i dalje trese svijet, ne toliko zbog efekta koliko zbog širih implikacija koje nosi, Davos je ove godine poslužio za betoniranje razdora između Zapada i Istoka, odnosno utvrđivanje rastuće premoći potonjeg. Kinezi su jednostavno obavijestili svijet da će voditi svoju ekonomsku politiku tako i tako, i pokazali da se uopće ne uzbuđuju oko zahtjeva zapadnih kolega.

A Zapad se, pak, još nije umorio samog sebe, tako da su Davos iskoristili za daljnje čupanje oko moguće reforme financijskog sustava i oblikovanja svijeta budućnosti, vjerujući i dalje kako je dovoljno razmazati malo šminke da sve bude opet u najboljem redu. U subotu je šef MMF-a, Dominique Strauss-Kahn imao svojih pet minuta i izjavio nekoliko stvari. Prvo, upozorio je na pretjerano oslanjanje na potrošnju kao izvor rasta, no sva mozganja u proteklih dvije godine nisu uspjela dokučiti na čemu bi točno kapitalizam onda trebao rasti.

Nakon toga je dao potporu ideji spajanja G20 s upravom MMF-a, zamisli Mervyna Kinga, guvernera Engleske središnje banke, ali odbio prijedlog francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozya da se porezi uzeti financijskom sektoru usmjere prema borbi protiv siromaštva. Ne treba pretjerivati s reformama. Umjesto toga, kaže, Strauss-Kahn, neka se taj novac nađe kod kuće. Njegova organizacija je prikupila, u skladu s novom ulogom, niz izvješća iz raznih dijelova svijeta, i nakon letimičnog pogleda, Strauss-Kahn je najavio kako bi mnogi mogli biti razočarani onime što u njima stoji. Prema njemu, očekivanja rasta nadilaze realne mogućnosti.    

Posljednji dan nije ponudio ništa više pamtljivih izjava i događaja, a rezime je da Kinezi nisu Davos smatrali posebno važnim događajem, već samo dobrim mjestom za napinjanje mišića. Imali su dosada najveću delegaciju, ali deficitarnu ‘težim’ imenima. Vrhunac prezira bio je govor mogućeg nasljednika premijera Wena Jiabaoa, Li Keqianga, koji je u svom govoru izbjegao svako važnije pitanje koje muči Zapad, time zapravo rekavši puno. Ako bi trebalo izvući jednu rečenicu o ovogodišnjem Davosu, međusobno zaobilaženje Istoka i Zapada vjerojatno bi bilo u središtu te rečenice.

U tehničkomn dijelu, i u nedjelju se nastavilo prepucavanje u zapadnom kampu oko financijskog sektora i zauzdavanja poludjelih financijaša, Larry Summers, direktor američkog Ekonomskog savjeta, predstavljao je predsjednika Baracka Obamu i njegovu koncepciju, koja, kako se dalo isčitati iz relativno nezainteresiranog pojavljivanja Summersa, sve više naginje staroj navici, unilateralnog riješavanja problema. U Obaminim planovima stavljanja brnjice financijskom sektoru, još nema spomena multilateralnog pristupa, no imajući u vidu izostanak bilo kakvog zajedničkog nazivnika to i ne čudi. Samo dočekati da Europljani dogovore što hoće vjerojatno bi trajalo do 2020., jer se zna da Europljani mogu postići konsenzus samo kad je zabrana pušenja u pitanju.

Ovakav američki pristup, sudeći prema kraju Davosa, možda je ponovno urodio dobrim ishodom. Nakon dugotrajnog vijećanja, svijet je odlučio da zapravo nema problema s ‘Volckerovim planom’ (najvažnija stavka je oduzimanje prava bankama da koriste svoj novac za špekuliranje) i da ga uopće nije teško jednostavno integirati u sve ono što Odbor za financijsku stabilnost, tijelo kojem je povjeren težak zadatak reguliranja financijskog sektora na globalnoj razini ionako radi. Na kraju, zaključili su kako su u svojoj različitosti jači što znači da niz mjera može funkcionirati na nacionalnoj razini bez potrebe za usklađivanjem, dok neke načelne stvari trebaju biti dogovorene na globalnoj raznini. Drugim riječima, važno je da je srce na pravom mjestu.  (Vanja Figenwald)