Svi argumenti za ulazak u Europsku uniju i protiv njega

Euroskepticima više od ‘cost-benefit’ analize smeta što je Hrvatska uvijek prisiljena birati manje od dva zla. EU im se ne čini kao izbor koji smo sami tražili, nego kao jedini koji se nudi.

O siru i vrhnju, kolinju, rakiji i ostalim Hrvatima važnim običajima rečeno je manje-više sve. Kumice odavna znaju da će vrhnje moći prodavati budu li se držale higijenskih propisa. Ipak, medijski je prostor, prije svega onaj društvenih mreža i elektroničke pošte, zatrpan porukama euroskeptika da bismo na referendumu trebali zaokružiti ‘NE’. Uporište za svoj zahtjev nalaze i u tome da komunikacije nema cijelo razdoblje pregovaranja, pa ni sada. Protivnici udruživanja upozoravaju da EU nije zastupnička demokracija, nego birokratska utvrda u kojoj Vijeće ministara bespogovorno potpisuje sve zakone koje mu Europska komisija daje na potpis (ministri priznaju da uspiju pročitati samo 15-ak posto zakona); da Europski parlament nema pravo veta na zakone, nego o njima samo raspravlja; da se na cijeli birokratki pogon troši bilijun i 147 milijardi eura; da će se Hrvatskoj propisati proizvodne kvote, posebno u poljoprivredi; da se priprema teren za rasprodaju jadranske obale; da se u EU nećemo moći slobodno zapošljavati idućih sedam godina (sada možemo); da hrvatski izvoznici ne dobivaju ništa posebno jer su na tržištu EU već uspješni...

VIŠE U NOVOM BROJU LIDERA