Svjetski ekonomski forum Davos nije ponudio ni rješenja ni nove ideje

Poziv na izbjegavanje vraćanja protekcionizmu, okrenutost SAD-u i novoj administraciji, strah od socijalnih nemira, pozivi na multilateralizam i jedinstvo te na uspostavljanje financijskog sustava s novim pravilima poruke su ovogodišnjeg Foruma

Piše: Vanja Figenwald
[email protected]

Još jedan Svjetski ekonomski forum u Davosu završio je, a da se svijet nije potresao. Usprkos uvijek vrlo dobrom imidžu posjetitelja, od premijera, predsjednika, preko poslovnih teškaša i nevladinih organizacija, do sirotih prosvjednika ispred, kao i obično, Forum nije donio zaključke koje se u rezime nije moglo upisati i prije nego je počeo. Sumirano, poruke bi se mogle posložiti na sljedeći način: pozivanje na izbjegavanje vraćanja protekcionizmu, okrenutost SAD-u i novoj administraciji, strah od socijalnih nemira ako stvar potraje, pozivi na multilateralizam i jedinstvo te na ponovno uspostavljanje financijskog sustava s novim pravilima. Nešto je konstatiranje očitog, nešto dio folklora, a nešto prilagodba recentnim događajima. Sve skupa, bez ikakvoga izravnog skupa mjera ili nekih revolucionarno novih ideja, jednom riječju - očekivano.

Tema protekcionizma kotirala je dosta visoko ove godine uslijed sve jačeg straha mnogih subjekata svjetskoga gospodarstva da kriza poteže znatno širenje definicije dopuštenog protekcionizma nego je to slučaj u sretnijim vremenima. Strahovi su dodatno pojačani nedavnim mjerama nekih država, poimence SAD-a, koje neugodno zaudaraju na zatvaranje ekonomije, odnosno jačanje introvertnosti u ekonomskom ponašanju. Tako se stiglo do apsurda koji to i nije, da njemačka kancelarka i ruski premijer vlasnicu definicije kapitalizma - Ameriku, uče pravilima tržišne ekonomije i čitaju lekcije o slobodi protoka kapitala, usluga i radne snage.

Sljedeća stvar koju je Davos otkrio uporna je usmjerenost, prije svega Zapada, Americi i očekivanje da će sve biti super kad oni to tamo srede. Riječ je o temeljnom neshvaćanju povijesnih mijena i nemogućnosti čitanja povijesti. Iz Amerike je prvo otišla proizvodnja, a sada i novac. Elementi svjetskog utjecaja, čini se, polako i nepovratno cure iz američkih ruku. Osim što je već dulje jasno da ‘neki novi klinci’ preuzimaju nove uloge u svjetskom poretku, i u Davosu se moglo zamijetiti jačanje glasa zemalja u razvoju, prije svega Kine i Rusije. U tom je smislu razumljivo sve snažnije okretanje konceptu G20, proširenom krugu najbogatijih i najvećih ekonomija svijeta. Zapadu se odjednom jako surađuje i to brzo.

Interes za regulaciju i kontrolu

Socijalni nemiri svojevrsni su dark horse Foruma, neugodna istina koja još nije postala ozbiljna prijetnja, ali bi lako i vrlo brzo mogla postati tema pobjednica, ako stvari pod hitno ne krenu na bolje, a pogotovo ako krenu na gore. Prosvjedi u Davosu bili su i ove godine dio uobičajenog folklora, iako u manjem obujmu nego inače. No to je sasvim nevažno jer je ionako bila riječ o često dokonim i bolje stojećim salonskim anarhistima, alterglobalistima i lijevo-desnim organizacijama. One su neorganizirane i bez jedinstvenog programa i glasa. Prava opasnost su neredi u nacionalnim okvirima, gdje postoje jasne strukture, podjele moći, organizirani sindikati i grupacije sa sasvim jasnim ciljevima. To je uglednim gostima bilo sasvim jasno. Dodajte nakupljeni bijes, naknade direktora i menadžera, umiješajte izravno nezadovoljstvo s mogućim izgubljenim poslom ili bijedom, i imate eksplozivnu masu.

Pozivi na multilateralizam, ovaj put upotpunjeni naglim interesom za regulaciju i kontrolu, dio su klasičnog, besmrtnog scenarija koji se u ovom ili onom obliku ponavlja redovito u Davosu. Ove godine, shvaćajući da je vrag odnio šalu, uniženi zapadnjaci počeli su na sve strane, ali sada ozbiljno, pozivati na tješnju suradnju, multilateralizam, dogovor na svjetskoj razini, bratstvo i novo jedinstvo u pristupu rješavanju krize. Osjetilo se mnogo ljubavi u Davosu ovih dana.

Ponovna izgradnja financijskog sustava, na globalnoj razini djelovanjem lokalno, poziv je koji pripada kategoriji konstatiranja očitog. Sustav se raspao, pa ga stoga, sasvim očito, valja ponovno izgraditi. Raspao se jer je bio krajnje loš, pa ga valja napraviti na drugačijim načelima. Što i kako, ostala je tajna, iako se da razabrati veća kontrola nestašnih korporativaca, snažnija regulacija, veća suradnja među državama po tom pitanju itd...

Skandal u Davosu

Najbolje trenutke Davos je ove godine ipak ispucao na početku, u prva dva dana. Prvo su ruski premijer Putin i kineski Wen Jiabao ispalili solidnu salvu prema krivcima za krizu - Amerikancima, da bi potom pozvali pomirljivo na suradnju. Prašinu je uzvitlao turski premijer Erdogan demonstrativno napustivši raspravu o Bliskom istoku, isprovociran srčanim nastupom izraelskog premijera Peresa, kojem nije smio odgovoriti. Stvar je kasnije dodatno zakuhao pretendent na mjesto novoga izraelskog premijera Benjamin Netanyahu, ustvrdivši da je iranska nuklearna prijetnja najveći svjetski problem, a ne neka tamo ekonomska kriza. Iran je pak bio u nježnom izdanju, pozivajući novu američku administraciju na suradnju u regiji. Stari lisci s Wall Streeta, ekipica odgovorna za cijelu strku, očekivano se nisu pojavili na Forumu u posebno velikom broju, vjerojatno zbog novih mjera štednje. Ili je možda procijenjeno da se ne bi dobro tamo osjećali, pogotovo kad su neki prisutni sasvim otvoreno i ozbiljno pozivali na njihov kazneni progon, nerijetko upravo njihovi kolege, kapetani biznisa.

Svjetski ekonomski forum u Davosu oduvijek je imao konzultantsko-filozofsku ulogu, mjesta gdje se okupi mnogo pametnih i relevantnih ljudi koji onda pretresu aktualne probleme i daju načelne izjave. Prava vrijednost, naravno, ne krije se u porukama i mjerama koje Davos može iznjediriti, nego u neformalnim kontaktima svjetskih glavešina, čije stiskove ruku svi ostali osjete na svojoj koži nešto kasnije. Izvješća su jednoglasno navela nemogućnost pronalaska rješenja krizi, što je inače bila tema sastanka, dodavši da sudionici nisu uspjeli ni izmjeriti njenu dubinu, a kamoli naći konstruktivne odgovore.