TDR, prehrambena industrija i Croatia osiguranje - najuspješnije hrvatske tvrtke na Kosovu

Na području Kosova trenutačno posluje tridesetak hrvatskih tvrtki, bilo direktno putem svojih predstavništava, bilo posredstvom različitih zastupnika koji prodaju proizvode hrvatskih kompanija. Iako nedovoljno razvijeno i male kupovne moći svojih stanovnika, područje na kojem prema procjenama živi 2,2 milijuna stanovnika, predstavlja atraktivno tržište za mnoge hrvatske tvrtke

Nakon što je tamošnji parlament proglasio nezavisnost, posljedice na poslovanje hrvatskih tvrtki na Kosovu, ali i iz drugih zemalja, bit će beznačajne. To bi se moglo zaključiti iz razgovora s našim sugovornicima u Hrvatskoj i Kosovu. Biznis je biznis, kažu svi i on će prevladati političke razlike.
- Ne mislim da će se ova situacija naročito odraziti na poslovanje hrvatskih tvrtki na Kosovu, a ne vidim razloga zašto bi npr. Ledo imao problema sa svojim predstavništvom u Srbiji zbog svoga prisustva na Kosovu. Svi možemo imati političko mišljenje, ali biznis je biznis i ne vjerujem da će hrvatske tvrtke imati problema u Srbiji zbog poslovanja na Kosovu - kaže Šaip Luta iz Ledovog predstavništva.

Prema mišljenju Domagoja Ivana Miloševića, predsjednika Uprave Pastor grupe, riječ je o medijskom potenciranju krize koja je samo kratkoročno ispuhavanje.
- Ova se situacija neće odraziti na status naše tvrtke u Srbiji, odnosno predstavništva na Kosovu. Zapravo biste se iznenadili kako poslovni ljudi iz Srbije i Kosova surađuju. Upravo je naša tvrtka u Srbiji prošle godine prodala prvo vatrogasno vozilo na Kosovu, a ove godine očekujemo prodaju još dva - kaže Milošević.
Do prošle godine zastupnik Plive Gaši Bejtuš smatra, pak, da će posla biti još i više, jer je Kosovo još neistraženo tržište, a čini se da su tako shvatili i u Plivi, jer su nedavno otvorili i svoje predstavništvo. S njim se slaže Luta, koji dodaje da upravo hrvatske tvrtke imaju dobru šansu na Kosovu. Kako kaže, uz još sedam jakih konkurenata, upravo je Ledo u vrhu, ne samo zbog kvalitete, nego i prepoznatljivosti hrvatskog proizvoda.
- Koliko je Hrvatska cijenjena pokazuje primjer da sam prije vozio kamion s hrvatskim tablicama, koji je bio star i ne baš u potpuno ispravnom stanju. Ali kosovski policajci su mi uvijek progledali kroz prste zbog hrvatskih tablica - kaže Luta.

Milošević je nešto skeptičniji, drži da je poslovni potencijal nemjerljivo veći u Srbiji nego na Kosovu, otkako je prije četiri godine došao u obje zemlje. Kaže da je Pastor grupa prve godine u Srbiji ostvarila prihod od 350 tisuća eura, da bi u 2007. godini narastao na pet milijuna eura. Na Kosovu, pak, unazad četiri godine prihod varira od 300 tisuća do 800 tisuća eura.
- Kad bi se tržište s Kosova proširilo i na Albaniju, onda bi to bilo nešto sasvim drugo. Međutim, to se nije dogodilo u posljednjih nekoliko godina, ali svakako smo zainteresirani i za to tržište - kaže Milošević.

Jedan od razloga je i činjenica da Kosovo tek formira institucije i normative. Tako Alajdin Havziu iz Belupovog predstavništva, koje je tamo od kraja 2005. godine, kaže da je veliki problem što još nema fondova gdje bi se mogli odrediti esencijalni lijekovi. Prihod je zato u 2007. godini bio 400 tisuća eura, a u Makedoniji, koju takođe dobro poznaje i gdje je esencijalna lista 10 puta veća, Belupo je ostvario prihod od milijun eura. Sličan problem imaju i u Plivi, koja je na Kosovu prisutna od 2003. godine.
- Prihodi u 2007. godini bili su oko 500 tisuća eura, a 2006. oko tri milijuna eura. Razlog je bio taj što su se neki preparati trebali certificirati, što smo i uspjeli kod znatnog broja. No, nismo uspjeli sve, jer su institucije tek u nastajanju i to je bio razlog manjeg prihoda. Ostali preparati trebali bi se certificirati do ožujka i očekujem da će Pliva ove godine ostvariti najmanje milijun eura prihoda - kaže Bejtuš.
Ta regija je inače posljednjih 15 godina u lošem stanju, premda je, kako kaže Ilir Kosova iz Podravkinog predstavništva, primjetan pomak.

- Nadam da će se i Kosovo uključiti u taj trend. Prije svega, bilo bi važno stabilizirati fiskalnu politiku, jer će to imati pozitivne posljedice na makroekonomsku politiku. Samo tako će se privući inozemna ulaganja, a mislim da Kosovo ima veliki potencijal. Zasad uvjeti za proizvodnju ne postoje - kaže Kosova, s kojim se slaže Havziu, koji kaže da se u proizvodnju za sada ne isplati ulagati jer nema nikakvih garancija.
Stvaranje državnih institucija je u začetku i to su porođajne muke. Zato je zasad jedino rješenje otvaranje predstavništva.Tako je i Podravka od 2005. godine na Kosovu, gdje je, prema riječima Kosove, ta tvrtka mnogo uložila i pokazala da ima ambicije u toj zemlji.

Prema podacima ureda Hrvatske gospodarske komore u Prištini, na teritoriju Kosova aktivno je prisutno tridesetak hrvatskih kompanija, bilo samostalno, bilo putem raznih predstavništava. Trenutačno najbolje rezultate ostvaruju TDR, prehrambena industrija i Croatia osiguranje, no smirivanjem političke situacije mogu se očekivati značajniji zahvati u infrastrukturi, kao i oživljavanje gotovo nepostojećih industrijskih kapaciteta.
Potencijal rasta značajan je u obje države. Naime, srpsko tržište osiguranja se s premijom gotovo dvostruko manjom od Hrvatske još uvijek smatra nerazvijenim tržištem. Posebice se to odnosi na životna, imovinska i osiguranja motornih vozila. Milenijum osiguranje, primjerice, zauzelo je izvrsne pozicije na srpskom osigurateljnom tržištu te je percipirano kao društvo s izvrsnim poslovanjem, kvalitetnim kadrovima, bez poslovnih dubioza i kao takvo iskazuje veliki potencijal rasta u budućnosti.
- Na Kosovu je, suprotno generalnom mišljenju, konkurencija izrazito jaka. Specifičnost Kosova je da ljudi osiguravaju većinom ono što im je zakonski propisano. Situacija je dodatno otežana načinom poslovanja osigurateljnih tvrtki na način da se osiguranja ugovaraju „na crno“ tj. uobičajena je praksa da se osiguraniku nakon uplate 30 posto premije vraća „na ruke“. Od početka smo zauzeli stav da na taj način nećemo poslovati i to nam sada donosi rezultate. Croatia sigurimi tvrtka je koja osigurava najveći dio imovine na Kosovu, s velikim potencijalom rasta u automobilskim osiguranjima-kažu o svome poslovanju u regiji iz Službe za korporativne komunikacije našeg najvećeg osiguravatelja.

Problem gospodarstvenika na Kosovu je ponajprije sveprisutna siva ekonomija, korupcija državnih vlasti, nedovoljno neovisno sudstvo i nedostatak zakonske regulative. Prema riječima Shpendqa Ahmetija, direktora Instituta za primijenjene studije Kosova, uvoz roba i usluga na Kosovo u 2007. iznosio je 1,3 milijarde eura, dok se izvoz procjenjuje na brojku od stotinu milijuna, trinaest puta manje. Svake godine između 25 i 30 tisuća mladih ljudi postaje radno sposobno, a posla nema niti za starije. Porezi su veći nego drugdje u regiji, kamate su visoke, a kriminal cvjeta.
- Potencijali leže u rudnim bogatstvima - kaže Ahmeti. Budući da u okolici (Makedonija, BiH) postoji nekoliko željezara (neke od njih preuzeo je indijski Mittal Steel), smirivanje političke situacije moglo bi donijeti prva izravna strana ulaganja u najmlađu europsku državu. A upravo su zbog konačnog riješenja i mira među balkanskim narodima EU i SAD insistirali na ovom neuobičajenom političkom potezu. Naime, osamostaljenje Kosova je svojevrstan državno-pravni presedan, koji će, ako je svijetu u interesu da opstane, morati biti potpomognut od strane velikih sila, u prvom redu financijski. Iako u Srbiji ističu nerazumne zahtjeve za povratom 400 milijardi dolara, koliko procjenjuju svoja ulaganja tijekom 60 godina, činjenica je da će se strani pokrovitelji morati dobrano isprsiti kako bi sukobljene strane zaboravile povijesne razmirice. Najbolji način da to postignu je da porade na ekonomskom standardu kako Srbije, tako i Kosova. U tome smjeru ide i politika srpskog predsjednika Borisa Tadića, koji je svjestan da gubitak nacionalnog ponosa (Kosova) ne mora nužno biti samo poraz, ako je adekvatno nadomješten golemom financijskom pomoći Europe, te vrlo skorim ulaskom Srbije u EU.

Direktna ulaganja između novonastalih država vjerojatno neće vrlo skoro postati praksa, iako i za to postoje i te kako dobri ekonomski razlozi (standard Kosovara je ipak mnogo niži nego u Srbiji pa bi srpske tvrtke mogle profitirati od izmještanja svoje proizvodnje na jeftinije Kosovo), no s Europskom unijom kao svojevrsnim tamponom i Srbija i Kosovo mogli bi ekonomski profitirati. Slična situacija prisutna je i kod Tajvana i Kine, vječnih neprijatelja čija se trgovinska razmjena, koja se mjeri u stotinama milijardi dolara, odvija preko SAD-a kao svojevrsnog tampona. Stoga neće biti čudno ako za nekoliko godina određeni proizvodi, proizvedeni u EU, u sebi budu sadržavali dijelove iz Srbije i iz Kosova. 'Narodskim' jezikom rečeno, novac nema nacionalno podrijetlo. (Edis Felić i Amir Kulenović )