Telekomunikacijsko tržište razvija se i recesiji usprkos!

Koristeći se modernim tehnologijama, pomažemo sami sebi da što brže i bezbolnije izađemo iz krize i ujedno pozitivno pridonesemo održivosti ukupnog razvoja.

Piše: mr. sc. Gordana Kovačević,
predsjednica Ericssona Nikole Tesle

Zbog umreženosti svake točke zemaljske kugle i dostupnosti svih relevantnih informacija nikad prije svijet nije bio na takvoj razini informacijsko-komunikacijske povezanosti i uključenosti u jednu svjetsku temu kao što je slučaj s aktualnom recesijom. Taj je sociološko-komunikacijski fenomen s jedne strane pozitivan jer promiče i zadovoljava osnovno ljudsko pravo i potrebu za komunikacijom i dostupnošću informacija. Naime, s novim informacijsko-komunikacijskim tehnologijama informacije nam postaju dostupne kad mi to želimo i u obliku koji nama najviše odgovara. S druge smo strane svjesni da u tom slučaju broj dostupnih informacija i stalno podgrijavanje loših scenarija izazivaju dodatni psihološki pritisak na korisnike tih informacija. Tako se vrlo često i nesvjesno negativno djeluje na niz aktivnosti i utječe na ponašanje ljudi na poslovnom, pa i privatnom planu. Ono što do prije godinu dana ne bi bio problem u uspješnim i dobro organiziranim kompanijama u novom je kontekstu dovoljan razlog za odgodu odluke, ‘time-out’ za dodatnu analizu rizika i procjenu razvoja situacije te mogućeg utjecaja ostalih čimbenika iz okruženja. Na svjetskoj se sceni pred našim očima stvorila svojevrsna virtualna negativna spirala koja u svoje krugove uvlači sve koji konzumiraju njezin komunikacijski krizni sadržaj. Posljedice toga začaranog kruga donekle se osjećaju čak i u zdravim i prosperitetnim djelatnostima i sektorima koji su temelj razvoja društva i bez kojih se teško možemo izvući iz ove krize, a gotovo je nemoguće dalje se razvijati. Jedan od tih prosperitetnih i konkurentnih sektora svakog društva i ekonomije upravo su informacijsko-komunikacijske i telekomunikacijske tehnologije. Pritom imam na umu da je naša civilizacija upravo ušla u petu tehnološku revoluciju u posljednjih 240 godina.

Počelo se s industrijskom revolucijom, nastavilo s razvojem metalske i teške industrije, eksplozivnim rastom automobilske i naftne industrije te proizvodnjom robe široke potrošnje da bismo upravo sada i sami bili suvremenici pete tehnološke revolucije koja obuhvaća IT i telekomunikacije. Ta će tehnološka revolucija uključiti eksponencijalni rast broja korisnika i komunikacijskog prometa u sljedećih nekoliko godina sa sadašnje četiri milijarde mobilnih korisnika i 400-tinjak milijuna korisnika nepokretnih mreža na 50-ak milijardi veza kojima će se koristeći se širokopojasnim pristupom povezati korisnici i raznovrsni uređaji koji nas okružuju u svakodnevnom životu. Dakle, pred našim se očima već sada događa posvemašnja konvergencija čiji je cilj potpuno zadovoljiti sve potrebe suvremenog čovjeka za brzim, kvalitetnim, učinkovitim i cjenovno prihvatljivim komuniciranjem uvijek i sa svakog mjesta. Ne samo da će ta tehnološka revolucija zahvatiti velik dio svjetske populacije nego će, nema dvojbe, zahvaljujući golemom inovacijskom potencijalu i poslovno okruženje doživjeti nevjerojatne promjene uporabom suvremenih informacijsko-komunikacijskih i telekomunikacijskih tehnologija. U tom kontekstu trebamo sagledati važnost utjecaja ICT tehnologija na, primjerice, život ljudi posebno u najrazvijenijim gradovima poput Stockholma ili Singapura koji su digitalizacijom svojih institucija i procesa na razini lokalne samouprave dali novi zamah ekonomskom razvoju, demokratizaciji i zadovoljstvu svojih građana. Ili pak utjecaj ICT industrije na klimatske promjene vezane uz ispuštanje ugljičnog dioksida u atmosferu.

Pri tome naglašavam da ICT sudjeluje sa samo dva posto u ukupnoj razini ugljičnog dioksida u atmosferi. S druge pak strane ICT i telekom industrija ključni su čimbenici u smanjenju emisije preostalih 98 posto tog plina u atmosferu koji ispuštaju sve druge industrije i sektori. Dovoljno je da ostale industrije počnu iskorištavati blagodati suvremenih ICT tehnologija pa da tako, prema procjenama svjetskih stručnjaka, 20 posto smanje emisiju ugljičnog dioksida u atmosferu, ubrzaju svoje poslovne procese te znatno smanje troškove i optimiraju poslovanje. Svi ti trendovi govore u prilog potrebi i neizbježnosti tehnološkog i tržišnog razvoja svjetskih telekomunikacija, čemu recesija ne može i ne smije biti zaepreka, nego uravo suprotno, dodatni razlog za još bržu i intenzivniju primjenu ICT-a u svim sferama života, uključujući ljudima najvažnija područja poput e-zdravstva, e-učenja, e-uprave, te stvaranje inteligentnog društva u cjelini.  Za takvo strateško pozicioniranje odgovorni su svi sudionici na lokalnom, regionalnom i globalnom telekom tržištu - regulatori, dobavljači, operatori i korisnici usluga - koji svojim postupanjem izravno utječu na tehnološki i tržišni razvoj telekomunikacija. Povijest i civilizacijski dosezi najbolji su dokaz da se kotač razvoja ne može zaustaviti i da društvo uvijek mora pronaći dovoljno vizionarske i pokretačke snage za potrebne iskorake. 

Gdje je Hrvatska?

Premda svjetska recesija nedvojbeno utječe na globalno telekomunikcaijsko tržište, što izravno osjećamo u smanjenju aktivnosti i ulaganju na svojim izvoznim tržištima, kad je riječ o hrvatskom telekom okruženju, ono za sada nije toliko pogođeno recesijskim učincima. Čini se da zasad amortizira recesijske udare, a tehnološki razvoj, premda i sâm pod budnim okom svih koji u njemu sudjeluju ili na njega računaju, još na svojoj strani ima dovoljan broj zagovornika koji ispravno procjenjuju potrebe vremena u kojem živimo. Rezultat takva strateškog promišljanja jest i razvoj našega telekom tržišta u kojem sudjeluju svi: od regulatora - Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije te nadležnog Ministarstva mora, prometa i infrastrukture - preko dobavljača koji poput hrvatskog Ericssona Nikole Tesle osiguravaju moderne i kvalitetne proizvode, rješenja i usluge pa do operatora koji sustavno razvijaju svoje mrežnu infrastrukturu i katkad, zahvaljujući upravo suradnji s nama, prvi u svijetu primjenjuju funkcionalnosti najsloženije tehnološke razine. Ne zaboravimo također krajnje korisnike, koji se tom tehnološkom i tržišnom razvoju telekomunikacija najviše raduju. S jedne se strane mogu koristiti novim funkcionalnostima, a s druge novom se tehnologijom i brzinama prijenosa njihove komunikacijske potrebe brže i bolje zadovoljavaju uz manji trošak.

Posebno bih istaknula pozitivnu ulogu regulatora Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije i nadležnog ministarstva, koji su u proteklih četiri-pet godina postigli dobre rezultate u formiranju i primjeni pravnog i regulatornog okvira kao osnovne pretpostavke za razvoj tržišta. Upravo je stupanj razvoja tržišta glavni čimbenik o kojem ovisi hoće li pojedina zemlja bilježiti rast, stagnaciju ili pad investicija u telekom sektoru. Na tom je polju napravljen velik pozitivan iskorak u samo nekoliko proteklih godina. Ako se prisjetimo, prije samo pet godina imali smo zatvoreno telekom tržište s ograničenom konkurencijom, odnosno duopolom u mobilnom segmentu i potpunim monopolom u fiksnom, neiskorišten nacionalni resurs u smislu upotrebe frekvencijskog spektra, visoke cijene telekomunikacijskhih usluga itd. Danas je situacija potpuno drukčija: Hrvatska je prema broju mobilnih korisnika s obzirom na broj stanovnika među vodećim zemljama, ne samo u regiji, napredne telekomunikacijske usluge dostupne su širokoj populaciji i njihova se cijena kontinuirano snižava, uporaba interneta postala je uobičajena praksa u svakodnevnom životu, a udjel domaće ekonomije u telekomunikacijskom sektoru znatno se povećao, zbog čega su stvorene i pretpostavke za izvoz znanja i ICT tehnologija i u druge zemlje.

O dostignućima svjedoči i ocjena Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) prema kojoj je Hrvatska s pravnog i regulatornog aspekta elektroničkih komunikacija svrstana u skupinu zemalja koje potpuno zadovoljavaju. Ili, još važnije, Poglavlje 10 - ‘Informacijsko društvo i mediji’ - u pristupnim je pregovorima s EU zatvoreno.  Međutim, tu ne smijemo stati. Pred regulatorom su važni izazovi. Stoga je važno osigurati stručan kontinuitet djelovanja u regulatornom segmentu. Drugim riječima, treba i dalje poticati razvoj i primjenu širokopojasnog pristupa, s regulatornog aspekta pripremiti uvođenje mobilnih mreža četvrte generacije (LTE) i transformaciju prema NGN mrežama nove generacije te poticati konkurentnost kao i sve druge aktivnosti koje pridonose razvoju tržišta. Zapravo, Hrvatska i nema izbora: mora nastaviti razvijati tržište telekomunikacija jer je to s jedne strane u interesu njezinih građana, gospodarstva i društva u cjelini, a s druge je strane to jedini način da koristeći se suvremenim tehnologijama zapravo pomognemo sami sebi da što brže i sa što manje posljedica izađemo iz krize i ujedno pozitivno pridonosimo održivosti svojeg ukupnog razvoja.