Teret pravosudnog ispita vježbenika u tvrtkama past će na poduzetnike

Pravniku vježbeniku u tvrtki uvjet je za polaganje pravosudnog ispita 36 mjeseci prakse, koja je, dakle, obvezna, ali nema pravilnika o njezinu financiranju

Piše: prof. dr. sc. Hrvoje Kačer
[email protected]

Zbog sve složenijeg pravnog sustava nijednom poduzetniku više nije dovoljno jedanput na tjedan, na mjesec ili i rjeđe održati sastanak sa svojim odvjetnikom. Kao nužnost nameće se potreba da poduzetnik raspolaže bar elementarnim pravnim znanjem, uz ostalo i da bi mogao kontrolirati svojega pravnog savjetnika (u pravilu će to biti odvjetnik, bar za veće poslove i odluke) ili, ako je to moguće, da ima ustrojenu pravnu službu, pa makar bila riječ i o samo jednoj osobi ili čak i osobi koja ne radi puno radno vrijeme. Čini se na prvi pogled da doći do kadra nije velik problem, jer diplomiranih pravnika ima, ali već dugo sama diploma nije dovoljna formalna referencija, nego se traži pravosudni ispit kao da je riječ o nečemu uobičajenom. To više što je ključni procesni propis, Zakon o parničnom postupku, izmijenjen u srpnju 2008. (promjena stupila na snagu 1. listopada 2008.), uz ostalo i na području zastupanja, tako da reviziju kao izvanredan i vrlo važan pravni lijek uopće ne može podnijeti osoba koja nema položen pravosudni ispit.

To vrijedi i za fizičke i za pravne osobe, pa tako ili poduzetnik mora sâm imati položen pravosudni ispit ili imati takvu osobu u radnom odnosu. U svakom slučaju, potpisnik revizije mora imati položen pravosudni ispit, a ako ga nema, smatra se da revizija nije ni podnesena, što je veoma važan učinak, u određenim slučajevima gotovo katastrofalan. Očito je, dakle, da zakonodavac daje sve veće i veće značenje pravosudnom ispitu i u formalnom i u sadržajnom smislu. Radi toga je Zakon o vježbenicima u pravosudnim tijelima i pravosudnom ispitu propisao niz novosti.

Različite vrste prakse

Taj je zakon stupio na snagu 1. siječnja 2009., ali sve osobe koje su do toga dana stekle pravo na polaganje pravosudnog ispita (ali nisu ga položile), imaju pravo sve do 31. kolovoza 2009. polagati pravosudni ispit prema prijašnjim propisima. S obzirom na prilično pooštrene uvjete svatko tko se može uklopiti u tu iznimku, trebao bi je i iskoristiti, pri čemu je preostali rok od gotovo sedam mjeseci, uz kvalitetan rad i kvalitetno početno znanje, sigurno dovoljan za pripremu ispita.

Zakon propisuje da sudački vježbenik mora provesti najmanje četiri mjeseca u građanskom odjelu prvog stupnja, dva mjeseca u kaznenom prvostupanjskom odjelu, po jedan mjesec u drugostupanjskom građanskom i drugostupanjskom kaznenom odjelu, po dva mjeseca u trgovačkom sudu i državnom odvjetništvu. Međutim, pravnik zaposlen kod bilo koje pravne osobe, dakle u tvrtki, mora obaviti naprijed navedenu praksu, ali dvostruko kraću. Zahtjev da se omogući takva praksa može se podnijeti nakon navršene godine rada na pravnim poslovima. Za pravnike kod poduzetnika Zakon propisuje i teorijski dio stručnog obrazovanja do najmanje 150 sati prema programu usklađenom s programom Pravosudne akademije.

Na teret proračuna

Uvjet za polaganje pravosudnog ispita jet 18 mjeseci prakse na pravnim poslovima kad je riječ o vježbeniku zaposlenom na sudu, kod odvjetnika i javnog bilježnika, a za sve druge vrijedi dvostruki rok od 36 mjeseci (također na pravnim poslovima), i to ne kao do sada, samo uz uvjet prakse na pravnim poslovima, nego i uz uvjet da su obavili praksu na sudovima u roku dvostruko kraćem nego za pravosudne vježbenike.

Zakon, nažalost, nije precizirao ništa o financiranju obvezne prakse, nego je samo naveo da će ministar nadležan za pravosudne poslove donijeti pravilnik kojim će odrediti i način obavljanja i financiranja. Bilo bi sigurno ne samo bolje nego i više u skladu s Ustavom da je Zakon odredio bar neke okvire za taj pravilnik jer naobrazba je opći interes, a ne samo interes onoga kod koga je pravnik trenutačno zaposlen.

Očito je da se počelo strogo, i to treba pozdraviti, ali i vidjeti hoće li i provedba biti takva ili će se (kao mnogo puta do sada) negdje 'usput' dobra ideja kompromitirati u provedbi. Pravosuđe s visokokvalitetnim kadrom uvjet je napretka i dobro je da je zakonodavac to uvidio. Bilo bi dobro kad bi stručna naobrazba bila teret državnog proračuna, a ne poduzetnika koji pravnike zapošljavaju, jer poduzetnicima treba stvoriti uvjete za rad (pa i kadrovske) i od njihova prometa i profita, odnosno dohotka, puniti proračun.

Postrožen pravosudni ispit

Tijekom prakse svaki vježbenik, dakle i onaj zaposlen kod poduzetnika, dobiva mentora koji prati njegov rad, upućuje ga i nadzire. Kad mentor prosudi da je vježbenik dovoljno osposobljen, dopustit će mu da uz nadzor provodi i neke procesne radnje. Veliko finale stručnog usavršavanja vježbenika jest polaganje pravosudnog ispita koji se u pisanom dijelu organizira u Ministarstvu pravosuđa između 60. i 90. dana od prijave. Ispit je danas podijeljen u dva dijela. Prvi dio, pisani, sastoji se od tri rada - jednog iz građanskog, drugog iz kaznenog područja - dakle izrade sudskih presuda, a treći je iz radnog, trgovačkog ili upravnog prava; kandidat područje bira sâm. Svaki se pisani rad boduje s najviše 10 bodova, a kandidat mora iz građanske i kaznene presude dobiti najmanje šest bodova da bi imao pravo pristupiti usmenom ispitu. Usmeni ispit može donijeti najviše 70 bodova. Kandidat je položio pravosudni ispit postigne li ukupno najmanje 56 bodova. Unatoč postignutome minimumu bodova, ako kandidat iz bilo koje grupe predmeta dobije manje od pet bodova, smatra se da nije položio pravosudni ispit. Zakon propisuje da pravosudne ispite provodi ispitno povjerenstvo koje se sastoji od pet članova (za status člana uvjeti su veoma strogi, kao za suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske) koje imenuje ministar pravosuđa.