Teret štednje podnijet će niža i srednja klasa, možda im se jednom pridruže i bogataši

Predsjednik SAD-a Barack Obama i republikanci uspjeli su se dogovoriti o plafonu zaduženja Amerike, trenutačno na 14,2 bilijuna dolara, dan prije isteka roka u kojem bi zemlja ostala bez novca. Nakon tjedana igre mačke i miša, predsjednik iz demokratskih redova zapravo je popustio i izgubio.

piše Vanja Figenwald
[email protected]

Sasvim neočekivano i prilično iznenađujuće, predsjednik Barack Obama i republikanci uspjeli su se dogovoriti o podizanju plafona zaduženja Amerike, trenutačno na 14,2 bilijuna dolara, dan prije isteka roka koji je ministar financija Timothy Geithner istaknuo kao trenutak u kojem zemlja ostaje bez novca. Nakon tjedana igre mačke i miša, uz vrlo oštru retoriku s obje strane, predsjednik iz demokratskih redova zapravo je popustio i izgubio. Uza sav politički PR i pokušaje objašnjavanja nakon pogleda na dogovoreno jasno je da u cijeloj priči Obama i nije prošao baš najbolje. Naime, ako se kao ključna točka spora iz perspektive Bijele kuće odredi povećanje prihoda saveznog proračuna podizanjem poreza i zatvaranjem raznih rupa u zakonu namjerno ostavljenih za bogate pojedince i kompanije, onda je očito tko je izvojevao pobjedu. Vlada je dobila pravo na zaduživanje do sljedećih izbora 2012., procijenjeno na 2,4 bilijuna dolara, uz obećanje rezova iste ukupne vrijednosti (neki mediji javljaju 2,8 bilijuna) u idućih 10 godina, ali o povećanju poreza nema niti govora. Bilijun dolara je odmah identificirano i dogovoreno, ostatak ušteda utvrdit će zajednička dvostranačka komisija. Sasvim usput, te porezne olakšice bogatima vrijede baš oko bilijun dolara. Izjave koje su dvije strane dale nakon dogovora jasno pokazuju drukčije osjećaje.

Oprečne interpretacije
Predstavnik republikanaca koji je vodio pregovore s Obamom John Boehner slavodobitno je izjavio: ‘bila je ovo duga bitka, u kojoj smo se hrabro borili, i iskreno, to smo napravili slušajući američki narod. Kao rezultat, na stolu je okvir koji će završiti krizu u skladu s našim načelima manje vlade’. I u pravu je, dogovor je definitivno uspjeh republikanaca. Predsjednik Obama bio je osjetno manje razdragan rekavši da to nije dogovor koji bi on želio te da je cijeli proces bio neuredan i da je trajao predugo. Ipak, najavio je i da će intervencije u porezni sustav ostati dio procesa, u okviru komisije, a njegov je suparnik izjavio kako je izbjegnuto dizanje poreza i, mnogo važnije, da zajedničko dvostranačko tijelo sasvim sigurno neće podizati poreze. Dogovor prema njegovu mišljenju ocrtava ‘isključivo uštede’ i ‘zatvara’ želje Bijele kuće za podizanje poreza. Dvije oprečno različite interpretacije iz kojih će očito ponovno iskriti kada komisija počne s radom. Tako je šačica desničarskih fanatika, među kojima su mnogi prvi put izabrani u predstavničko tijelo, neki su vjerojatno prvi put i došli u grad, uspješno ucijenila Vladu Sjedinjenih Američkih Država i zaštitila svoje klijente, bogataše. Ono što je žalosno, ne i posebno začuđujuće, jest da je prosječni Amerikanac, onaj s dva posla i unatoč tomu prilično jadnim financijskim mogućnostima, temeljito ‘popušio’ priče republikanaca i još jednom, po tko zna koji put u povijesti, ostao uvjeren kako baš ta stranka radi u njegovu interesu. Ne Obama koji uvodi zdravstveno osiguranje kako se ljude ne bi iz bolnice izbacivalo na ulicu, ili koji pokušava staviti brnjicu bijesnim psima na Wall Streetu, nego republikanci voljni baciti svijet u novu krizu kako bi zaštitili privilegije bogatih, i to uz gotovo ciničan argument da bi povećanje poreza bilo loše za ekonomiju.

Najgori scenarij
Bijela kuća, pak, pokušala je na svojim službenim stranicama ispričati drukčiju priču, pa je u objavi dogovorenog pojasnila kako predsjednik nije odstupio od svojih temeljnih načela prema kojima će teret štednje i rezanja deficita podnijeti niža i srednja klasa, no osim te općenite tvrdnje nije specificirano kako će to točno kompanije i bogati podijeliti tegobe sa svojim sunarodnjacima. Ono što je Obama postigao isključivanje je najosnovnijih zdravstvenih i socijalnih usluga, ionako ispod razine civiliziranog svijeta, iz rezova, što se za američke uvjete vjerojatno može smatrati velikim postignućem. Komisija koja će biti osnovana u sklopu postignutog dogovora trebala bi se pozabaviti i poreznim sustavom, ali svatko već zna da su komisije tu kako bi problem pomele pod tepih, pa je jedino što Obami ostaje na raspolaganju veto na produljenje tih olakšica nakon zakonskog isteka 1. siječnja 2013.
U onom najgorem scenariju, da dogovor slučajno nije postignut, što je bila manja vjerojatnost, ali svejedno prisutna, SAD bi bankrotirao, i to, pretpostavljaju analitičari, tako da bi nastavio plaćati svoje dugove prema investitorima u svoje obveznice, a teret bankrota snosili bi sami Amerikanci zbog prestanka rada dijelova administracije i zaustavljanja isplata države prema saveznim jedinicama i državnim zaposlenicima. Financijska tržišta stoga ne bi doživjela krah, no zato bi američka ekonomija sasvim sigurno opet bila bačena u očaj, što bi onda donijelo probleme i drugim ekonomijama svijeta.

Optimizam na tržištu
Ruku na srce, Obama i nije imao izbora jer ima posla s iracionalnim ljudima voljnima riskirati budućnost vlastite zemlje i drugih zemalja iz ideoloških razloga sumnjive kakvoće i inspiracije. Činjenica je da u percepciji običnih građana aktualna vlast, u čijim god rukama bila, snosi izravnu odgovornost za funkcioniranje države i žalac bijesa prvo bi bio okrenut prema Obami, manje prema republikancima. Malo koji marketing uspio bi to u temelju promijeniti, racionalno ne igra ulogu u takvim situacijama, a da je teza točna, prilično jasno sugerira ne posebno dobar Obamin rejting među biračima, koji se kretao oko 40 posto prema nekoliko istraživanja provedenih u posljednjim danima srpnja.  Tržišta su na postizanje dogovora reagirala pozitivno, rastom dolara koji se posljednjih dana rasprodavao i mijenjao za klasične ‘valute utočišta’ švicarski franak i japanski jen. Dolar je u ponedjeljak ujutro porastao za jedan posto u odnosu na te dvije valute, a cijena zlata pala je za 13,1 dolar na 1,613 dolara za uncu. Unatoč optimističnim reakcijama financijskih tržišta, analitičari nisu sigurni da će postizanje dogovora o američkom dugu biti toliko blagotvorno za realnu ekonomiju te zemlje koja je gotovo opet pala u minus u prvoj polovini ove godine. Za ozbiljan rast i oporavak bit će potrebno mnogo više od proračunskih rezova.