Tijesna većina za potporu promjenama

Nakon parlamentarnih izbora 9. i 10. travnja Italija je još u nedefiniranom stanju, iako je sada jasno da je pobjednik ipak Prodi, iako s tijesnom većinom.

Talijani zarađuju 30 posto manje od Nijemaca i 21,5 posto manje od Francuza. Nezadovoljstvo i ekonomsku stagnaciju nasljeđuje nova vlada Romana Prodija

Piše: Silvije Tomašević

                    Nakon parlamentarnih izbora 9. i 10. travnja Italija je još u nedefiniranom stanju, iako je sada jasno da je pobjednik ipak Prodi, iako s tijesnom većinom. Europski tisak, međutim, bavi se za Italiju uglavnom crnim prognozama, poput Financial Timesa ili Wall Street Journala koji je Berlusconija nazvao šefom mafije i mudonjom (Don Coglione!).

Naime, nova vlada lijevog centra Romana Prodija, koji će najvjerojatnije dobiti mandat za sastav vlade, morat će uvesti drastičnu štednju kako bi ispravila užasno stanje koje je u državnoj blagajni ostavila Berlusconijeva vlada, a to će izazvati određeno nezadovoljstvo pučanstva. Slaba Prodijeva vlada će pasti, pa bi na izborima, vjerojatno prijevremenim, mogla pobijediti neka populistička stranka koja bi propagirala izlazak iz jedinstvene europske monete i povratak na nacionalnu liru. Italija će izaći iz eura 2015. godine i to će biti njezin ekonomski kraj.

Na taj zastrašujući scenarij odgovara Prodi, koji tvrdi da je situacija teška zbog Berlusconijeve vlade i da će njegova vlada sve to ispraviti. Na pisanje britanskog lista intervenirala je čak i Europska komisija u Bruxellesu tvrdnjom da je nemoguć izlazak Italije iz eura.

Italija ne može iz eura

                    Dakle, talijansko pitanje je i europsko, jer je riječ o zemlji koja je među sedam industrijski najrazvijenijih zemalja svijeta, koja doduše gotovo i nije imala rast bruto nacionalnog dohotka u prošloj godini, ali koji u 2004. iznosi 1.680 milijardi dolara (izvor: Međunarodni monetarni fond, a po istoj je tablici Italija na šestome mjestu u svijetu po proizvedenom bogatstvu). Italija, međutim, treba provesti neke strukturalne reforme (mirovinsko osiguranje, cijena rada itd.) da ispravi nedostatke zbog kojih njeni proizvodi postaju manje konkurentni na međunarodnom tržištu.

Novu vladu očekuje težak posao, a Prodi je najavio da će njegova vlada u prvih 100 dana smanjiti za pet postotnih točaka poreski pritisak na poduzeća, čime će povećati njihovu konkurentnost i zavrtjeti ekonomiju i ulaganja. Taj pothvat Berlusconi nije uspio provesti u pet godina vladavine upravo zbog velikih otpora, kako u državnoj potrošnji, tako i među sindikatima koji se pribojavaju daljnjeg smanjenja standarda građana.

Pala kupovna moć Talijana

                Naime, prema posljednjim podacima OECD-a kupovna moć Talijana je pala. Na tablici među 30 industrijski razvijenih zemalja prosječna plaća Talijana je na 23. mjestu. Po prihodima Talijani se ne nalaze samo iza zemalja kao što su Njemačka, Francuska i Japan već i iza Španjolske, Irske i Grčke. OECD uzima kao polaznu točku 'godišnju prosječnu plaću jednog samca bez djece'.

Pretvarajući tu računicu u novac Talijan u prosjeku godišnje zarađuje neto 16.242 eura, odnosno oko 1.350 eura mjesečno. Ta plaća u odnosu na kupovnu moć vrijedi čak 73 posto manje od plaće Južnokorejaca, koji na tablici dijele prvo mjesto s Britancima. Prosječna plaća jednog Talijana čak je 30 posto manja od plaće jednog Nijemca odnosno 21,5 posto manja od Francuza.

Upravo zbog takvih podataka, dakle zbog smanjenja kupovne moći građana, moguće je predvidjeti rast populističkih stranaka, kakva je uostalom i Berlusconijeva, a posebno Sjeverna liga unutar koalicije desnog centra, koje bi mogle zajahati val nezadovoljstva te predlagati zatvaranje i protekcionizam. 
 
Riskantna većina

                  Nadalje, u prošloj je godini talijanski državni dug porastao sa 106 na 108 posto bruto nacionalnog dohotka (trebao bi biti 60 posto), a odnos između BND-a i državnog deficita je 4,1 posto, a trebao bi biti 3 posto prema parametrima iz Maastrichta. Jedina pozitivna stvar je pad broja nezaposlenih. U 2005. ukupni broj nezaposlenih spustio se na 7,7 posto u odnosu na 8 posto koliko je iznosio u 2004. godini.

No, prema riječima stranaka lijevog centra to nisu ispravne brojke, jer su mnogi odustali od potrage za novim poslom, pa su ili otišli u inozemstvo ili se snalaze na razne načine. Posao na crno je ponovno porastao i navodno se čak 30 posto bruto nacionalnog dohotka ne uknjiži i ne oporezuje, jer je zarađen na crno.
Berlusconi je imao stabilniju većinu u Parlamentu od one koju ima Prodi, pa ipak nije mogao uvesti sve ekonomske mjere za promjene u državnoj bilanci. Istina, možda je Berlusconi bio više zaokupljen zakonima iz pravosuđa kojima je, kao što kaže ljevica, pokušavao spasiti sebe od sudskih procesa.

No Prodi ima riskantnu većinu u Senatu (158 senatora lijevog centra i 157 senatora desnog centra) te nešto čvršću u Zastupničkom domu (340 od 630 zastupnika) i teško će moći provoditi drastične mjere štednje ili usvajati neke nepopularne zakone. U sastavu lijevog centra nalazi se i jaka Komunistička obnova, koja se protivi daljnjoj liberalizaciji.