Tko diktira cijene dionica

Prosječni mali ulagač srednjih je godina, većih primanja, muškarac je i uglavnom dolazi iz Sjeverne Hrvatske. U istraživanju koje je za Zagrebačku burzu napravila agencija GFK, a koje je predstavljeno na panel diskusiji pod zanimljivim naslovom 'Tko diktira cijene dionica', željelo se demistificirati investiranje i percepciju javnosti o dioničarstvu, kao i tomu kako se kreiraju investicijske odluke.

Piše: Amir Kulenović

Upravo zato organizatori su kroz raspravu željeli predstaviti viđenje investiranja i stanja na tržištu kapitala ljudi čiji spektar interesa pokriva različite pojavne oblike ulaganja u vrijednosne papire. Psihologinja Majda Rijavec govorila je o psihološkim i emocionalnim aspektima investiranja, voditelj HTV-a Zoran Šprajc predstavljao je dvije interesne skupine, ulagača i novinara, dok su kao stručnjaci i profesionalci na tržištu kapitala sudjelovali direktor ZSE Roberto Motušić te analitičarka PBZ Investa Silvana Milić.

U istraživanje, koje je bilo povod za raspravu, bili su uključeni prosječni i mali ulagači, uprave kompanija izlistanih na burzi, novinari te profesionalci na tržištu.
- Svako odlučivanje o novcu, svaka investicijska odluka pomalo je iracionalna i uključuje emocije, od kojih je glavna kad razmišljamo o novcu strah od gubitka - počela je svoju analizu psihološkog profila investitora Rijavec.
Dodala je da su dvije osnovne pogreške kod odlučivanja podlijeganje psihologiji mase te pretjerano samopouzdanje.

- Vjerujemo da imamo natprosječnu mogućnost donošenja financijskih odluka i u stvari nam se ne da dublje promisliti o predmetu odlučivanja - nastavila je objašnjavati glavne razloge donošenja iracionalnih odluka. Smatra da je profil ulagača u velikom dijelu sličan profilu kockara, koji misli da donosi racionalne odluke ugađajući svojoj ovisnosti, a u stvari sve dublje tone u gubitak propuštajući racionalno sagledati situaciju.
- Averzija prema gubitku vrlo je važna emocija koja priječi ispravne odluke. Činjenica je da se više bojimo gubitka nego što se radujemo dobitku u svakom aspektu života - rekla je Rijavec obrazlažući neke od najčešćih pogrešaka kod investiranja, navodeći još jedan element koji ulagača izjednačuje s kockarom.

- Kod dijela ulagača, kao i kod kockara, postoji vjerovanje da se nakon pojavljivanja nekog događaja smanjuje vjerojatnost njegovoga ponovnog pojavljivanja - misli Rijavec, koja je svoj psihološki profil ulagača završila još jednom karakteristikom koja ulagače priječe da pravilno razmotre svoje odluke, a to je pretjerani utjecaj novih informacija na odlučivanje.
Iako se njezina analiza čini dosta grubom, svatko tko je ikada pokušao donijeti nekakvu odluku koja se odnosi na novčani gubitak mogao se prepoznati u nekoj od tih najčešćih pogrešaka. Burza je prije svega velika psihološka igra, najbolje se to vidi ovih dana, i niz odluka počinjenih pod utjecajem emocija može donijeti svakojake efekte.

- Ako polazimo od predrasude da će dionice uvijek rasti, onda je to neko vrijeme u redu, kao što je to bilo u Hrvatskoj od 2006. No nitko se nije zapitao što će se dogoditi kad one jednom padnu, a to je neizbježno - rekla je Silvana Milić, a sa njom se je složio i Zoran Šprajc rekavši da je strah danas neminovan.
- Veliki su igrači nama medijima kompas koji mi prosljeđujemo javnosti - rekao je Šprajc obrazlažući dio istraživanja koji je pokazao da sve ispitane kategorije najviše vjeruju onome što dolazi, službeno ili neslužbeno, od strane institucionalnih ulagača.
- Drago mi je da su fondovi zajednički istupili kad je stigla Molova ponuda za dionice Ine. Takav javni istup veliki je znak i za mene kao malog ulagača i za čitavu javnost - dodao je Šprajc.
Motušić je zatim nastavio iznositi rezultate istraživanja koji su pokazali da ulagači većinom imaju, suprotno uvriježenom mišljenju, dugoročan investicijski horizont i očekuju prinose od 21 do 49 posto.
Uvijek cinično duhoviti Šprajc na to mu je odgovorio da je on očekivao dobit veću od 50 posto, ali vjerojatno bi, da je sam anketiran, malo umanjio svoje apetite pred javnosti, iako je riječ o anonimnoj anketi.
- Ljudi žele misliti da su bolji nego što jesu, iz toga proizlaze pogreške u istraživanjima javnog mnijenja - kazao je Šprajc.

Što se tiče toga koje izvore informiranja pri donošenju odluka koriste, većina malih ulagača najviše se služi internetom, koji je kao forma i najpogodniji za takvo nešto. Zatim slijede osobni kontakti te specijalizirani domaći i strani poslovni časopisi, dok su tek na šestome mjestu internetski forumi, blogovi i korištenje insajderskih informacija. Novinari najviše vjeruju profesionalcima, dok se profesionalci informiraju iz razgovora s drugim kolegama iz svijeta te koristeći specijalizirane platforme kao što su Reuters i Bloomberg.
- Kao nešto najvažnije što koristim u svome radu smatram direktan kontakt s upravom tvrtke koju želim analizirati - rekla je Milić o načinu na koji ona kao profesionalac dolazi do potrebnih informacija.

A da je važno doznati kvalitetne informacije prije ostalih pokazao je i naredni dio istraživanja, u kojemu je otkriveno da bi većina ulagača, iako zna da je to zabranjeno, koristila insajderske informacije u slučaju da do njih dođe. Nadalje, mali ulagači pri odlukama o ulaganjima uzimaju u obzir cijeli niz čimbenika, međutim, različito procjenjuju njihov utjecaj na svoje odluke. Kao faktor koji najviše utječe na njihove odluke navode povjerenje u kompaniju ili područje u kojem posluje, a zatim reputaciju kompanije. Nakon toga slijede informacije o poslovanju i poslovnom uspjehu, najave poslovanja te burzovni indeksi. Važno mjesto zauzimaju i razgovori s poznanicima za koje vjeruju da poznaju područje vrijednosnih papira, ali i intuicija, tj. osobni osjećaj. No, Rijavec naglašava da ljudi kod donošenja odluka imaju iskrivljenu percepciju o tome na čemu donose odluke, tako da se istraživanje, koje nameće zaključak da su svi na tržištu potpuno racionalni, može protumačiti i na drugi način.

- Mali ulagači vjeruju da je faktor koji najviše definira cijenu dionica ponašanje velikih ulagača - nastavio je iznositi rezultate istraživanja Motušić, dodavši kako je istraživanje pokazalo da profesionalni akteri u usporedbi s malim ulagačima manjim dijelom navode ulogu medija kao jedan od tri najvažnija razloga, dok je bitna razlika između profesionalnih aktera i malih ulagača u procjeni važnosti kuloarskih priča, koje oko trećine ispitanika navodi kao jedan od tri čimbenika koji definiraju cijenu dionica. Uprave kompanija, s druge strane, od ostalih profesionalaca razlikuje mišljenje da su financijska izvješća kompanija ta koja prije svega definiraju cijenu.

Slika Zagrebačke burze, kao i slika tržišta kapitala kao takva mijenja se neprestano. Pogotovu je to istina za ova turbulentna vremena, koja mladi i neiskusni domaći investitori do sada uglavnom još nisu osjetili. Upravo zato, kriza koja će sigurno i na hrvatsko tržište ostaviti traga, mora biti pouka za male ulagače koji bi, ako su naučili išta u ovoj godini, mogli ponovno stati na noge samo ako ne zaborave lekcije teško naučene kroz gubitke na vlastitim portfeljima.
- Smatram da je ključna stvar koja će u budućnosti utjecati na poslovne odluke ne perspektiva kompanija kroz neko dulje razdoblje, već upravo poslovni rezultati. Presudna će biti likvidnost tvrtki u koje se ulaže, jer se kao jedina vidna posljedica krize za sada može predvidjeti porast kamata na posuđena sredstva. Nadalje, pokazatelji kao što je odnos cijene i zarade pomalo će gubiti na važnosti, a njihovo mjesto će zauzeti odnos rasta prema dionici te postotak zaduženosti u odnosu na neke druge parametre - rekla je Milić o tomu što misli koji će elementi utjecati na odluku o investiranju u bliskoj budućnosti.

Valja shvatiti da u investicijskoj odluci svakoga sudionika na tržištu sudjeluje i racionalni i iracionalni dio. Postoje i prljave igre i namještanja rezultata, sportskim žargonom rečeno. Multipliciramo li to nekoliko desetaka tisuća puta, koliko zna biti transakcija svakoga dana na Zagrebačkoj burzi, dolazimo do igre velikih brojeva koju je vrlo teško predvidjeti, jer da je suprotno, krize ne bi ni postojale. No, neki ulagači uzdaju se u solidne temelje kompanija čije dionice kupuju i ne podliježu strahu i panici zato jer su uvjereni da su na temelju ispravnih činjenica donijeli valjanu investicijsku odluku. Takvi bivaju nagrađeni prije ili kasnije - za to je najbolji primjer Warren Buffet, najveći investitor današnjice i najbogatiji čovjek na svijetu. On ovih dana kupuje udjele u tvrtkama čije su se dionice stropoštale, a za koje je uvjeren da imaju sigurnu budućnost.