Tko je šutke podnio rezanje, ima šanse za povratak plaće na ?staro?

Recesija je u većini tvrtki donijela rezanje plaća. U većini slučajeva bilo je to s namjerom da se sačuvaju radna mjesta. A kada kriza prođe? Hoće li se plaće vratiti na staro? Procijenite trenutak i počnite s ‘prije tri mjeseca prihvatio sam smanjenje plaće...’

piše Vanja Figenwald
[email protected]

Dugo iščekivani test banaka na stres, kako se popularno zove, koji je izazvao rasprave i prije nego što je uopće proveden, završen je prošloga tjedna s iznimno povoljnim rezultatima, iako mnogi nisu pretjerano uvjereni u njegovu kvalitetu. Od ukupno 91 europske banke testirane na financijsku izdržljivost u slučaju pogoršanih uvjeta, njih samo sedam nije prošlo. Rezultati, kao logična posljedica inicijalnih neslaganja oko rigoroznosti kriterija, različito su prihvaćeni. Odbor europskih bankovnih regulatora (engl. Committee of European Banking Supervisors; CEBS), krovna europska regulatorna agencija za banke, izračunao je omjer takozvanog Tier 1 (prvi stup) kapitala u trenutačnim uvjetima, zatim su na izračune primijenjeni teški uvjeti (pad BDP-a i pogoršanje makroekonomskih uvjeta individualno kalkulirani za svaku zemlju, ovisno o trenutačnim trendovima i procjenama), a naposljetku se na te izračune dodao i šok od izloženosti državnim dugovima (mogućnost gubitaka na državnim obveznicama), oko čega je bilo i najviše sporova. Jednostavnije, izračuna se koliko bi financijskih šokova pojedina banka mogla izdržati stavljeno u omjer s njezinom realnom financijskom snagom. Osim toga test je morao obuhvatiti 65 posto bankarskog sektora Unije i barem 50 posto sektora u svakoj od država.

Lista srama
Kapital prvog stupnja obuhvaća onaj najosnovniji kapital banke, poznate rezerve i obične dionice, uz mogućnost da se u taj stup uključe i preferirane dionice. Ovu vrstu kapitala regulatorne agencije najčešće rabe kao pokazatelj snage banaka, a sedam nesretnih banaka palo je ispod praga postavljenog na šest posto osnovnog kapitala u odnosu na ukupna sredstva, identificiranih kao minimum nuždan za izbjegavanje ‘potencijalne potrebe za dokapitalizacijom’, kako su to definirali u CEBS-u. Lista srama uključuje izmučeni Hypo Real Estate, koji je njemačka Vlada u suradnji s drugim bankama prije dvije godine spasila s 50 milijardi eura, grčki Atebank i čak pet španjolskih banaka Banca Civica, Diada, Espiga, Unnim te Cajasur, što se može nazvati relativno predvidljivim rezultatima, imajući u vidu stanje grčkog i španjolskoga gospodarstva. Još jedan razlog tako premoćna udjela španjolskih banaka na listi palih proizlazi iz proporcionalnosti broja testiranih banaka u državi. Naime, u Španjolskoj je testirano čak 27 banaka (95 posto sektora), što je neusporedivo više nego u bilo kojoj drugoj zemlji. Primjerice, prva sljedeća zemlja po broju testiranih banaka bila je Njemačka s njih 14. Procijenjeni manjak kapitala za svih sedam banaka je oko 3,5 milijardi eura, što je imajući u vidu veličinu europskoga bankovnog sektora kikiriki pa su tim više rezultati okarakterizirani kao uspješni i sustav doživljen kao siguran.

Ipak, nemali broj stručnjaka smatra kako je letvica postavljena prenisko kako bi što veći broj banaka položio test. Razlog takvoj odluci CEBS-a želja je njihova nalogodavca Europske komisije da umiri financijska tržišta koja su u stanju neprekidne histerije od kada je pukla bruka s grčkim državnim financijama. Alistair Milne, viši ekonomist u Engleskoj središnjoj banci, smatra primjerice kako je testiranje provedeno u Grčkoj iznimno blago. Drugi scenarij, dakle onaj s teškim uvjetima, temeljen je na padu cijena nekretnina za pet posto ove godine i dva posto sljedeće godine u toj državi, a takvo namjerno postavljanje kriterija nisko, posve ispravno zaključuje, anulira namjeru umirivanja tržišta iz očitog razloga - tržišta su svjesna nisko postavljenih standarda.
Iz samog CEBS-a su rezultate protumačili kao ohrabrujuće za sustav u cjelini, ali su napomenuli kako ne treba gubiti iz vida činjenicu da su mnoge od testiranih banaka još uvijek potpomognute državnim intervencijama i pomoći te da stoga nema razloga za opuštanje. Prema nekim tumačenjima test je bio postavljen tako da padne idealan broj banaka. Na taj način kriteriji se načelno ne dovode u pitanje jer, eto, neki su i pali, a s druge strane bankarski sustav u cjelini djeluje stabilno. U praksi to znači da će se one slabije banke morati dokapitalizirati, pa će svi ostali na temelju toga moći proći bez povlačenja takvih poteza. Drugi pak upozoravaju da dobivene rezultate ne treba shvatiti kao nekakvu tablicu snage banaka zato što su bile procjenjivane različitim kriterijima, nego samo kao dobar pokazatelj snage pojedine banke.

Dva nedostatka
Isti takav test izveden je u Americi početkom prošle godine i rezultati su bili malo slabiji. Od ukupno 19 velikih banaka izloženih testiranju njih deset nije prošlo, a manjak kapitala iznosio je 75 milijardi dolara. Iako su europski regulatori svim silama pokušali uvjeriti javnost da su testovi rigorozni, tvrdnjom kako su stroži nego što su bili američki, Wall Street Journal našao je dva nedostatka. Prvi je izostanak kalkulacije scenarija u kojem bi neke države prestale u potpunosti otplaćivati svoje dugove, a drugi ignoriranje osigurača likvidnosti, odnosno fondova sredstava koja se mogu lako prodati, a kojima se banke služe kako bi osigurale buduće otplate obveza i financiranje svojih aktivnosti. Upravo prema prvom nedostatku rastegnutom na ukupnu izloženost državnim obveznicama, umjesto uzimanja u obzir samo manjeg dijela u ‘trgovačkim knjigama’ (kratkoročne i srednjoročne transakcije), američki Citigroup izračunao je da test ne bi prošle 24 banke, s manjkom kapitala od 15,2 milijarde eura.  Kako se uostalom moglo i očekivati, test je pokazao da za bankarski sustav u Uniji nema zime i da problemi postoje samo u izoliranim slučajevima. Naravno da su prozvane banke, kao i neke koje su prošle ispit, već počele skupljati kapital pa je sve sjajno. Doduše, stavka koja je mnoge najviše zanimala, izloženost banaka državnim dugovima, posebice onih najproblematičnijih zemalja poput Grčke, Portugala, Španjolske ili Irske, najtraljavije je izvedena. U obzir su uzete kratkoročne obveze koje čine manji dio izloženosti, pa su mnogi s pravom nezadovoljni. Sve će se doznati kad izbije sljedeća kriza koju ionako svi očekuju.