Tko ne može trčati, ne može igrati - ni u nogometu ni u biznisu

Jednostavnim paralelama koje je moguće povući između nogometa i posla jasnije sagledavamo strategije, situacije i rješenja, opasnosti i prilike, sukobe i njihov utjecaj na rezultate tima

Piše: Tatjana Divjak
www.tatjanadivjak.hr

            Voljeli ga ili ne, nogomet je posljednjih mjesec dana bio neizbježan. Nogometno raspoloženje koje su mediji dizali nekoliko mjeseci prije početka Svjetskoga prvenstva (odbrojavanjem dana do početka, ali i temama koje su neizbježno vezane uz loptu i loptače), kao i silna sredstva uložena u marketinške kampanje raznih proizvoda i usluga vezanih uz nogomet (i navijače), polako su, ali sigurno učinili svoje.

Proveli smo mjesec dana u kolektivnom ludilu. Svatko je bio pozvan da sudjeluje, odnosno da gleda! Sati i sati provedeni pred televizorima. Sati i sati provedeni u raspravama prije i poslije utakmica. Rijetki su se uspijevali othrvati zarazi, a i tada su, zbog mira u kući, tolerirali situaciju koja im se pretvarala u beskrajno dugo mučenje. Sve su druge teme nekako bile potisnute u drugi plan. Rezultat SP-a? Prvak se upisuje u povijest, a ostali će već sutra pasti u zaborav. Pravi dobitnici su Fifa i zemlja organizator.

A poslovni svijet? Bilo bi zanimljivo vidjeti kako se čitava stvar odrazila na rezultate poslovanja. Je li stvarno bilo bolovanja, izvanrednih godišnjih odmora, smanjene produktivnosti? Jesu li događaji na terenu izazvali negativne posljedice ili je sve bilo samo u stilu 'kruha i igara'? Neizbježno se postavlja zaključak da je nogomet igra, ali prava igra zapravo je marketing.

Marketing moćno koristi i medije i nogomet. Prepoznaje želje i potrebe navijača, ali često ih i kreira. Uz nogomet idu ne samo pivo, krekeri i čips, već i standardna ponuda roba i usluga koje muški dio populacije preferira, iako i sve više žena prati nogomet, slijedeći parolu 'ako ih ne možeš poraziti, pridruži im se'. Neke su tvrtke možda trpjele štete i gubitke, ali mnogi su kao rezultat 'nogometnog ludila' imali pravu pozitivnu 'ludnicu' u poslovnim rezultatima. Vjerujem da je industrija piva pravi dobitnik, a na ruku su im išle i vremenske prilike. Na +35 u hladu ne misli se na cijenu piva!

No, osim roba i usluga, nogometno prvenstvo kreira i emocije vezane uz nacionalnu svijest. Budući da i članice EU zadržavaju svoju nacionalna obilježja, mogli smo vidjeti rijeke navijača na ulicama i trgovima njemačkih gradova koji (više ili manje kulturno) bodre svoje nacionalne timove. No, najčešće se tu moglo prepoznati mnogo niskih strasti i poriva, a ispušni ventil stadion često je bio zamijenjen ulicom. Naime, mnogi navijači koji su doputovali u Njemačku nisu imali karte. Kruha i igara, dakle. I nije to odraz samo stanja svijesti stanovnika Lijepe Naše. Pobjede i porazi utapani u hektolitirma piva slika je koju prenose svi mediji širom svijeta.

Do ispadanja naše reprezentacije kod nas se dizala tenzija vezana uz (nerealna) očekivanja, a nakon ispadanja dogodilo se određeno pražnjenje i kao da je i zanimljivost cijele priče u vezi Svjetskog prvenstva malo splasnula. Razgovori u vezi strategije, pogrešaka i krivice uvukli su se u svako društvo, a komentari stručnjaka svih vrsta punile su medije. I čini se da svi znaju kako treba voditi momčad, kako treba igrati i kako zabiti gol. Svatko je, dakle, pravi stručnjak za nogomet. No, kad malo bolje promislite, situacija oko nogometa zapravo se ponavlja u svakoj sferi društva. Zar nije slično i u politici (svi znaju kako bi trebalo voditi državu) i biznisu (svi znaju kako biti lideri).

Iz nogometa se ima što naučiti (mnoge poslovne škole tu mudrost već koriste u svojim programima). Ako čitavu stvar svedemo na nekoliko pojmova, dolazimo do sljedećih zajedničkih nogometu i biznisu: važnost vođenja tima; uloge u timu i koliko ih tko uspješno provodi; kako kotiramo na tržištu kao kolektiv, a kako kotiraju pojedinci; što motivira članove tima (igrače) kojima novac više nije motivacija... A veza ima i s politikom: kako iskoristiti pozitivan naboj manifestacija za povećanje profita i, na kraju - tko je kriv za neuspjeh i što s krivcem (dan) poslije.

Nogomet se sve više promatra kao paradigma. Kao primjer iz kojeg se može učiti. Jednostavnim paralelama koje je moguće povući sa svijetom biznisa (zaboga - nogomet i jest biznis) jasnije sagledavamo strategije, situacije i rješenja, opasnosti i prilike, sukobe i njihov utjecaj na rezultate tima. Metafore vezane za nogomet dio su komunikacijskih vještina mnogih uglednih stručnjaka. A svjedočili smo da se nakon loptačke karijere neki ljudi pretvaraju u stručnjake od formata i čini se da su razvili prave menadžerske vještine igrajući nogomet. To možemo zaključiti i (ne samo) nakon suvislih komentara koje smo slušali ili čitali.

Osobno, najviše mi se svidio komentar Ivice Osima. Komentirajući lošu igru naših reprezentativaca, rekao je: 'Tko ne može trčati, ne može ni igrati!' Zvuči li vam poznato i primjenjivo i u vašem poslu?
A suci - ima li i tu sličnosti? Fifa je shvatila važnost koju za uspjeh prvenstva imaju suci, pa je s njima provodila posebne pripreme - s promjenjivom srećom i čini se više iz kozmetičkih razloga. Znate li za arbitre koji u vašem poslovnom okruženju ne pridonose fair playu ili poštenim rezultatima tržišne utakmice?