Tko nema energetsku strategiju osuđen je na improvizacije

Umjesto da barem jednom smogne hrabrosti i puku obznani neku neugodnu ali i neizbježnu vijest, premijer je s poslovodstvom Ine dogovorio predstavu sa "zaštitnim cijenama" za navodno naivni narod

       

      Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

"Tko igra za raju,
  a zanemaruje taktiku,
  završit će karijeru
  u nižerazrednom Vratniku." 

Stariji će se sjetiti ovih stihova iz 80-ih godina prošlog stoljeća, što su ih pjevali članovi sarajevskog benda Zabranjeno pušenje.

Brojni potezi premijera Ive Sanadera posljednjih mjeseci često asociraju baš na tu bosansku narodnu mudrost, koja se u slučaju politike može prevesti kao poruka kako nije mudro samo smišljati predstave koje bi se trebale svidjeti biračima, nego da ima situacija kad je važniji konačni rezultat.

Pa i po cijenu da publika poneki puta s 'utakmice' ode nezadovoljna. U slučaju reakcije na probijanje cijene barela nafte na svjetskoj razini iznad 75 dolara, Sanader je pokušao, na brzinu i improvizacijama opet igrati za publiku. Što mu se ubrzo 'obilo o glavu'.
Umjesto da bar jednom smogne hrabrosti i puku kaže neku neugodnu, ali i neizbježnu vijest, premijer je s poslovodstvom Ine dogovorio predstavu za naivan narod. Da se jedno gorivo sačuva dvije lipe ispod po njemu odavno određene psihološke granice od 8 kuna po litri, nakon koje je obećao kako će braniti standard građana. Pritom je ostalo nejasno na temelju koje studije je premijer odredio baš tih 8 kuna kao granicu.

Pokazalo se da je riječ o prijevari, jer se štiti ekološki i po vozila štetno visokosumporno gorivo, a 'raja' je u početku bila uvjerena kako će se štititi eurosuper 95.
A istina koju je premijer morao reći svom izbornom tijelu je jednostavna: "Nitko vas ne može zaštititi od eksplozije cijena nafte. Možemo smanjiti trošarine, ali onda će država štedjeti na nekim drugim izdacima. Pa ćemo, primjera radi, morati još više stegnuti proračun za bolnice, a rokove plaćanja još ćemo produžiti. Jedino je rješenje, dragi građani, da se manje vozite vlastitim automobilima, da na posao ne ide svatko u svojem limenom ljubimcu, i da se krene s racionalnijom potrošnjom. Možemo mi smanjiti prihode proračuna od derivata nafte, ali onda moramo na primjer zaustaviti gradnju cesta. A to znači gubitak radnih mjesta. "

Naravno, takav hrabri nastup pretpostavlja da Vlada ima konzistentnu ekonomsku politiku, a među ostalim i scenarije kako pronaći optimalni odgovor na energetske krize. Kako toga nema, a nema ni promišljenih stavova države kad je riječ o tome koliku profitabilnost dozvoljava monopolistima poput Ine (kojoj je država još uvijek, bar formalno, većinski vlasnik), onda se i rade blamaže poput ove s muljatorskim potezima uprave Ine na čelu s vječitim Tomislavom Dragičevićem. I uz još jedan dokaz nesposobnosti čovjeka koji je u Ini zadužen za korporativne komunikacije, a koji ne zna raditi ni u mirnodopskim, a kamo li izvanrednim okolnostima.

Sanader još uvijek nema strategiju i iz nje izvedenu konzistentnu energetsku politiku. Obećao je da će sredinom ožujka objaviti strategiju (koju traži EU), ali već stiže i svibanj a nacrt tog ključnog dokumenta, koji bi valjda trebao imati koji redak i o odnosu prema energetici, još nije ugledao svjetlo dana. Dokument je završen u Državnom uredu za strategiju, ali nikako da bude sazvano Gospodarsko-socijalno vijeće, kojemu Sanader prvo želi predstaviti dokument koji je trebao imati koji mjesec nakon što je došao na vlast.

A nema ga ni godinu dana prije kraja mandata.
Premijerovo 'igranje za raju' sada bi tražilo da, jednako kao što je po kratkom postupku smijenio direktora Hrvatskih pošta Josipa Skoblara, kad su kasnile mirovine pred Uskrs, tako isto učini i sa Tomislavom Dragičevićem. Naravno, može Sanader svaki tjedan smijeniti nekog direktora državne tvrtke, ali ako se odnosi sistemski ne rješavaju i ako se ne uvažava ekonomska logika, tragikomedije će se sve češće pojavljivati.